Kao i većina mojih članaka (i osobnih stavova) ovaj i eksplicitno zahtijeva vašu pažnju. I aktivno učešće, koncentraciju i promišljanje. No, ovaj put ćete ako „izdržite do kraja“ zaraditi i jedinstvenu osobnu nagradu. I ne, nije to set noževa. To je nešto vrlo vrijedno, što ćete nadam se koristiti svakodnevno. Već od danas.
Are you with me?
Vjerujem da vam je jasno da je industrijsko doba (masovne proizvodnje) daleko iza nas. Pogotovo u Hrvatskoj, mi gotovo da i ništa više ne proizvodimo. Živimo u doba trgovine, tržišne ekonomije, prodaje. Svi nam nešto prodaju, pa i ja: znanje, savjete, ideje ...
Disciplina koja prethodi prodaji je naravno marketing. Način na koji ćete biti upoznati s objektom prodaje, poželjeti ga za sebe. Kupiti.
Your attention please. Please, please, ...
Internet, masovni mediji, umreženo društvo, svi su pretrpani marketinškim porukama i svi se bore isključivo za jednu stvar - vašu pažnju. Bez nje nema ni marketinški oblikovane poruke/članka/ponude, a ni kupnje. Dead end.
Najlakše učimo iz vlastitog iskustva. Ili od najboljih. Najbolje je naravno kad to slijedi jedno za drugim. Ja sam očito uspio zadobiti vašu pažnju. Važno je da ste prvi put kliknuli. Nebitno zašto. Sad vas imam, imam vašu pažnju i moram vas odvesti do kraja. Za to je bitna i moja, ali vaša vještina. Kreiranja, ali i očuvanja pažnje. Ako sad odete, nikad nećete doći do nagrade. Mix mrkve i batine uvijek dobro dođe.
Ako vam je samo do nagrade i ako mislite idem sad raditi nešto drugo, vratit ću se kasnije, pročitati do kraja i pokupiti nagradu, varate se. It doesn't work that way!
How it works?
„It is not about economy, stupid“. It is fundamental. U današnjem internetiziranom, umreženom i fragmentiranom svijetu pažnja postaje jedna od ključnih osobnih vještina i trebalo bi ju podučavati u školi.
Ministre, možemo li do jeseni, naprečac, onako kako to vi najbolje radite, uvesti pažnju na satove razredne zajednice. Umjesto seksa. Djeca ionako više znaju o tome od predmetnih nastavnika. Oni imaju prilično loše osobno iskustvo, njih najviše j... sustav.
Jesam li zadržao vašu pažnju?
Ne brinite, neću politizirati, niti se rugati, odvlačiti vas od teme. Ovo je bio samo test. Mala matura :). Prošli ste. Nažalost tek malu :(. It takes years of practice!
Zašto nam je vještina održanja pažnje, uz vještinu razlikovanja bitnog od nebitnog (crap detection) ključna za osobni razvoj?
Zato što danas, ako niste aktivno koncentrirani, gotovo da i nema šanse da pročitate članak u komadu, kamoli nešto dulje - esej, poglavlje u priručniku. Misli vam jednostavno odlutaju. Tako se svakodnevno oblikujemo, prvenstveno zahvaljujući sveprisutnom internetu. I ne krivim ga za obilje, samo upozoravam na promjene. Osobne, dugoročne. Vrlo ozbiljne.
Pogotovo je na internetu nemoguće pročitati nešto koncentrirano i u cjelini. I sam sam radeći vrlo važne stvari nebrojeno puta završio u bespućima internetske trivijalnosti. A samo sam jednom kliknuo. Kunem se, samo jednom. Zar je jedan klik takav grijeh? Jedan trenutak nedostatka pažnje i ode mast u propast.
Imam li pravo?
Sudite mi molim po vlastitom iskustvu, a za dobrobit vaše (i naše) djece. Nije li vještina držanja pažnje, koncentracije na željeni cilj, fundamentalna disciplina današnjice koju bi trebalo podučavati u školi? Od plvog lazleda!
Uzdaj se use
Srećom, ni za nas odrasle nije prekasno. Postoje brojni (internetski :) ) izvori koji će nam pomoći da se re-obrazujemo. Znam da je teško, ali u ekonomiji pažnje koja nas okružuje i sve više pritišće nužne su nove vještine, ne samo za opstanak već i za osobno blagostanje.
You did it. Congratulations!
Svi koji ste došli do kraja u dahu vjerujem da ste me ozbiljno shvatili i ovom malom vježbom dokazali da možete zadržati pažnju. Yes you can!
Doduše i ja sam se morao jako truditi, služiti trikovima,nevidljivim i vidljivim (bez hiperlinkova), ali uspjeli ste. Odnosno, za prvi put smo to učinili zajedno.
A kao znak da ste uspjeli i da ostane u duhu nove ekonomije pažnje, stisnite si jedan Like. Pošteno smo ga zaslužili :)
