Prije točno dvije godine trebala mi se dogoditi najgora moguća stvar - otkazivanje odlaska na MWC u Barcelonu. Nakon niza godina izvještavanja s ovog najvećeg svjetskog sajma mobilne industrije. I nije bilo riječ o korona virusu nekom tamo virusu kodnog imena COVID 19 već o mnogo prozaičnijem događanju - lomu ruke. I tada sam bio uvjeren da nikad neće doći do otkazivanja nekog ovako velikog sajma na koje uvijek idem niti MWC-a, niti CES-a, niti IFA-e, ali niti CEBIT-a.
Međutim CEBIT su njegovi organizatori ugasili, a MWC je sad otkazao organizator GSMA koji okuplja predstavnike telekomunikacijske industrije. I to zbog otkaza mnogobrojnih tvrtki, kao posljedica širenja korona virusa. Ovo je iznimno važan sajam za industriju i teorije zavjere ne stoje. Samo činjenica da svi gube i oni koji su otkazali i oni koji nisu nego su ustrajali u dolasku na sajam usprkos svemu.
Neke će tvrtke vjerojatno čak održati i događanja u Barceloni bez obzira na otkazivanje sajma. Jer mnogi ne mogu otkazati avionske karte, hotele pa će ipak stići do Barcelone. Nekima će to biti i neočekivani godišnji odmor.
Što se tiče ovogodišnjeg otkazivanja ovo je godina kada se to jednostavno nije trebalo dogoditi. Ovo je godina kada se napokon kreće s 5G o kojem se priča posljednjih nekoliko godina, a MWC je mnogo više od predstavljanja mobilnih uređaja odnosno telefona jer to najveći danas ionako rade ili prije ili poslije velikih sajmova na zasebnim eventima kako bi maksimalno zaokupili medijsku pažnju.
MWC je sajam na kojem se međusobno susreću i oni iz marketinga i menadžmenta s onim iz inženjerskog svijeta, razgovaraju o standardima rješenjima. Danas se tako govori o umjetnoj inteligenciji u upravljanju mrežama i baznim stanicama, softverskom ciljanju svakog pojedinog korisnika, prilagođavanju mreže, upravljanje podatkovnim prometom, churn menadžmentom. To je zaista pravi poslovni sajam gdje se i cijenama ulaznica od 500 eura na više to i pokazuje. Kada je prošle godine bilo oko 109 tisuća posjetitelja riječ je bilo o ljudima iz telekom ili pripadajućih industrija, nitko tamo u Barcelonu nije slučajno zalutao. Ipak se nije trebao održati pod svaku cijenu.
Duga povijest sajma
Kakva je povijest sajma kakvog danas znamo pod imenom MWC. Prvi sajam održan je 1987 godine i to pod imenom GSM World Congress i tada je sajam održan u Bruxeless. Idućih nekoliko godina sajam se selio i održavan je u Nici, Berlinu, Lisabonu, Ateni i Madridu da bi se 1996. godine skrasio na neko vrijeme i Cannesu. I to čak 10 godina bio je u Cannesu od 1996. pa sve do 2006. kada je prvi put održan u Barceloni. Dok se održavan u Cannesu postao je 3GSM World Congress.
Mobile World Congress postao je 2008. godine. tri godine nakon toga postignut je dugoročni dogovor s gradom Barcelonom da se sajam sigurno održava u Barceloni do 2023. godine.
Ove 2020. godine nažalost nećemo ići u Barcelonu, a ICTbusiness je opet planirao čak dvije ekskluzivne TV emisije s domaćim i stranim sugovornicima donoseći viziju budućnosti telekomunikacijske i tehnološke industrije. U proteklih 7 godina postojanja portala i TV emisije sugovornici su nam bili predstavnici domaćih telekoma i to Hrvatskog Telekoma, A1 Hrvatska, domaćih tehnoloških tvrtki poput Ericsson Nikole Tesle, Infobipa, Microblinka, NTH, Multicoma, Infoarta, Poslovne inteligencije, Verso Altime, Combisa, ali i velikih svjetskih tehnoloških, softverskih ili pak konzultantskih kompanija poput Lenova, Samsunga, Huaweija, Nokije, Deutsche Telekoma, IBM-a, Mastercarda, Vise, SAS-a, PwC-a, Kaspersky Laba, Epsona, Sonya, Ookle. Snimljeno je ukupno u ovih nekoliko godina oko 40 sati materijala, mjereno u GB i to HD i 4K materijala oko 12 TB, a druga TV emisija uopće ICTbusiness TV bila je upravo ona iz Barcelone s MWC koji je održan prije šest godina odnosno 2014. godine. (sve emisije dosad iz Barcelone pogledajte na linkovima ispod).
Ništa nas ne smije zaustaviti
I vratimo se na početak priče zašto je prije dvije godine bila prva godina kada nismo išli u Barcelonu i kako smo na kraju uopće tamo završili.
Naime točno na Valentinovo 2018. godine, dakle prije dvije godine na današnji dan, slomio sam lakat. Bolje rečeno kost u laktu. Ona je pukla zahvaljujući nizu spojenih događaja - košulja s unutarnjim gumbom u rukavu, leda na parkingu koji je bio gotovo nevidljiv - otapanje snijega i prozirni led na crnom tek obnovljenom asfaltu. Mjesto radnje susjedna nam Slovenija.
I tako po povratku sam otišao na još jedno događanje, pressicu tadašnjeg Vipneta i predstavljanje novosti u fiksnoj telefoniji, popio s prijateljima kavu, razvezao ih po Zagrebu i na kraju tek navečer toga dana otišao u Traumu u Draškovićevu da vidim što se zapravo dogodilo. Puknuće bez pomaka - najava liječnika zvučala je ipak nešto optimističnije od mogućeg - ne treba operacija, zasad longeta. Za 14 dana kontrola. Ups, pa ne mogu doći doktore u Barceloni sam. Ma ok, dođite tjedan dana poslije.
„Ček malo doktore, ali mogu li ja uopće u Barcelonu“, postavim jednostavno pitanje ne razmišljajući pritom da će možda znati što ga pitam. Naravno, sjednete u avion i odete, ali pazite na ruku, kaže on sa smiješkom.
Ups, nije on baš shvatio što se to večer mota po mojoj glavi, pa ja s ekipom idem kombijem u Barcelonu kao što to činim već godinama. Izgovorim to što mi je u glavu, a on i medicinska sestra me pogledaju. „Pa može i tako“, gotovo uglas. Opet shvatim, da mi očito mozak baš i ne radi, jer im nisam rekao, ali ja za 9 dana točno 23.2. navečer krećem u Barcelonu nakon jedne odrađene pressice u Zagrebu i vozim pritom do Barcelone.
I napokon izgovorim i to. „Ali ja ću voziti do Barcelone kombi kojim sam i sad došao do bolnice“, kažem u nadi da će imati razumijevanja za moju ideju.
„Mislim da nećete moći. Pukla vam je kost gotovo pa u zglobu lakta, poprijeko. Nakon longete ide gips i sve skupa najmanje mjesec dana“, kaže doktor ipak me pogledavajući u nevjerici. Kontrola neka bude za 6 dana, kaže on i otpravi me van.
U kakvom stanju vidite na slici!
Nakon toga shvatim da ideja o izvještavanju sa sajma MWC 2018. iz Barcelone i za portale i TV emisiju neće biti baš tako jednostavno, ali ok idem sa super ekipom i nekako ćemo to smisliti. Samo bi bilo fora da ne bude gipsa u taj utorak. Da pokušam nešto skemijati.
Pitam ja doktora s vrata ima li nekog načina za brzo zarašćivanje. Kaže on mrtav-hladan ne i pritom nemojte zaboraviti zatvoriti vrata.
Jeb... neće to baš tako lako proći da ne odem. I sad kako me ne bi optužili za nadriliječništvo jer to može biti popularno pa neću otkriti tko mi je što rekao pokušavam još to veće smisliti nešto.
Ali ne ide, sutra ujutro do liječnika opće prakse, pa da vidim ima li on kakvu ideju. Dođem tamo, a mog liječnika nema samo dva specijalizanta koji kažu. Sve će biti dobro, jer nema pomaka. Pa dobro to znam od jučer navečer. I što sad. Nema brze pomoći, mirovanje i to je to. I da uzmite si bolovanje. Ja kažem, ok može bolovanje ali moram pitati poslodavca.
Ustanem do ogledala u ordinaciji, pogledam u njega i pitam „Šefe može bolovanje“. Glas s druge strane kaže „ma kakvo bolovanje“. I počnem se smijati, a njih dvojica u čudu. Hej, pa ja sam poduzetnik, nemam ja mogućnosti za bolovanje jer ionako moram raditi.
A što s nekim vitaminima, kalcijem, magnezijem, cinkom i ostalim. Kažu njih dvojica, zaboravite to, nema tu pomoći. Morate mirovati i da boljet će vas, tu vam je recept za tablete protiv bolova, i da ne zaboravite zatvoriti vrata, kažu mi ta dva simpatična mlada liječnika.
I dalje nemam rješenje, tablete mi ne trebaju jer imam dovoljno svojih koje sam donio samo mjesec dana prije s CES-a u Las Vegasu. Popijem tih par narančastih tableta protiv bolova i malo je bolje, ali boli i ne vidim nešto da bi se moglo popraviti. Zovnem jednog prijatelja koji mi kaže da ipak možda ima načina. Kosti se naime sastoje bjelančevine (25%), voda (10%), sol (65%). I to kao najvažnije soli su kalcijev fosfat, kalcijev karbonat i magnezijev fosfat. Uz njih nalazimo i druge spojeve kalcija, kalija i natrija s klorom i fluorom. Ovih 35 posto koje nisu soli su komponente koje daju elastičnost, a tu ima i dio masti. Aha, dakle složeno je to, kaže i doda da je najbolje nadomjestiti tvari koje trebaju da kost zaraste dakle soli - neki preparati kao dodaci prehrani koji sadrže sve te soli ili pojedine dijelove tih soli pa neka tijelo stvara novu kost i spaja potrgano. I onda jedna luda ideja - jedi čvarke i mast jer i to će pomoći. U eri kada su čvarci poput suhog zlata oni postaju lijek - dakle cijena više nije bitna. Soli, magnezij, mlijeko, čvarci i mast i nevjerojatan rezultat.
Uglavnom za 6 dana nakon skidanja longete liječnik pogleda na zaslonu digitalnu snimku rendgena i kaže sestri da pozove sve studente s odjela. I dođu oni, a doktor ih kao na ispitu upita da kažu razliku između jedne i druge snimke. I gledaju oni par minuta i jedan buduća mlada doktorica kaže jedno je puknuće, a druge ta ista kost koja je zarasla. I liječnik se nasmije i kaže da, a pacijent sjedi tamo i gleda vas. Pogledaju svi oni u mene, a ja sam toga trenutka shvatio kako izgleda kad si pokusni kunić. Upravo tako, blijedo ja njih, blijedo oni mene. Kaže doktor ne treba gips niti longeta, samo ruku lagano razgibavajte i dođite kad se vratite iz Barcelone na kontrolu. Samo držite ruku u položaju „longeta“. Aha, a kako. Može poslužiti i „marama“ kupljena u apoteci. I onda je došao taj dan, petak navečer 23. veljače 2018. godine, 9 dana nakon loma lakta.
Kako bi rekao jedan moj dragi prijatelj, slovenski novinar, znam da će se prepoznati kad ovo pročita „Prva, druga, treća - nek te prati sreća“. I samo 1600 kilometara s najboljom ekipom u kombiju do Barcelone. Vožnja naizmjence, prijatelj i ja. Moj je red večer do iza ponoći sat ili dva od ulaska u novi dan, onda on do svitanja, a onda opet ja do Barcelone. I to sve 9 dana nakon loma ruke. Ali osjećaj je super jer radim ono što volim, kako ja volim. I odradili smo MWC 2018 s dvije TV emisije i gotovo 90 minuta objavljenog materijala.
I nakon toga i MWC 2019. kada su opet bile dvije odlične TV emisije. A ove 2020. godine?!
Niti virusa nas ne bi zaustavio
I ove godine smo opet trebali ići u većoj ekipi kombijem. Sada nas na ovako velike sajmove u Europi poput MWC u Barceloni ili IFA u Berlinu, Gamescoma u Kolenu, uvijek ide troje ili četvero. Možemo se uvijek podijeliti u najmanje dvije, pa čak i tri snimateljske ekipe istovremeno. Bio je plan da se ide i ove godine opet. Par dana prije nego li je organizator otkazao razgovarajući s prijateljima svi su me počeli odgovarati od odlaska na sajam. Ja sam govorio samo da razmišljam.
Kako se broj tvrtki koje su počele otkazivati povećavao tako se smanjivao broj dogovorenih intervjua jer većina je bila najavljena i dogovorena nekoliko tjedan unaprijed. Opet je to trebalo biti petnaestak intervjua i dvije TV emisije. Već je i plan izlaženja TV emisija bio prilagođen Barceloni.
I opet broj otkaza sve veći i polako mi postaje jasno što se može dogoditi. Priprema se na to da otkažem jedan stan koji smo uzeli za smještaj velike ekipe, otkažem svim kolegama i zapravo odem sam kako nikoga ne bih izložio nepotrebnom riziku. Uzet ću neki manji stan, smanjiti troškove i odraditi tih nekoliko intervjua i reportaža koje su ostale. Neće biti kao prijašnjih godina, ali ipak ćemo opet biti tamo. I donijeti ekskluzivne materijale za TV emisiju.
Ovog puta ne bih išao kombijem nego autom jer ipak neće biti velika ekipa. I onda iako se očekivalo da će GSMA donijeti odluku do kraja tjedna odnosno dvije godine od loma ruke na Valentinovo. Odluka je ipak donesena ranije i to 12. veljače koji je iskreno tužan dan za mobilnu industriju jer ovo je godina 5G, kada se već počinje pričati o 6G.
Šteta je i s druge strane jer bi se u Barceloni sreli s nekim dragim ljudima iako iskreno pitanje je da li bi me pustili na sajam u stanju kakvom sam danas ili kakvom bih bio nakon 1600 odvezenih kilometara.
Jer upravo dok ovo pišem temperatura je na cca 37,4 C. Vjerojatno bi me skinuli na najavljenom screeningu na ulasku nekim super osjetljivim termometrom i ono najmanje što bi mi se moglo dogoditi je da mi ne dozvole ulaz. Ono gore je da me stave u karantenu na 14 dana pa sajma ne bih niti vidio.
Vrijeme je kad eto vladaju viroze, gripe ili jednostavno stresne situacije. Naime sad moram popuniti dvije planirane emisije u ožujku novim sadržajem i iskreno ću reći kako je otkaz MWC-a drugima poremetio njihove planove, poslove, dogovore, razgledanje grada, provode, meni je donio preslagivanje TV emisija i hitno traženje novih priča i sugovornika.
Na MWC-u svi dođu i motaju se po određenom prostoru, svojim štandovima i u tih nekoliko dana su lako ulovljivi u Barceloni. Sada ih niti po Zagrebu nije lako uloviti, da ne govorimo o sugovornicima iz velikih svjetskih tvrtki koji nikad ne dolaze u Hrvatsku. Stoga ću jasno reći - niste trebali odgoditi sajam. Sad sam u problemima, ali ćemo i njih riješiti. Dotad uživajte u vikendu i pogledajte što smo sve snimili zadnjih šest godina na sajmu MWC u Barceloni.
ICTbusiness TV: Velika reportaža sa sajma u Barceloni (2014)
ICTbusiness TV: Ekskluzivna reportaža iz Barcelone s MWC 2015
ICTbusiness TV: Ekskluzivno iz Barcelone s MWC 2016
ICTbusiness TV: Ekskluzivno s Mobile World Congressa iz Barcelone (2017)
ICTbusiness TV: MWC u Barceloni pokazao smjer razvoja mobilne industrije (2018)
ICTbusiness TV: Velike promjene na tržištu - nove tehnologije, novi uređaji (2018 - druga emisija)
ICTbusiness TV: MWC 19 opravdao očekivanja (2019 - prva emisija)
ICTbusiness TV: Barcelonu se i ove godine jednostavno nije smjelo propustiti (2019 - druga emisija)
