Dolazeći na MWC 2018 u Barcelonu sve je posljednjih petnaestak dana prije puta izgledalo prilično uobičajeno. Radili su se zadnji dogovori za intervjue, planiralo putovanje, provjeravao smještaj, pripremala sva potrebna oprema. I onda samo tjedan i par dana prije putovanja, baš na Valentinovo - pad i to gadan. U prvi se tren učinilo da je led samo malo natukao lakat.
Povratak s puta u Zagreb prošao je u priličnim bolovima, nije baš lako voziti kombi kako se kasnije ispostavilo sa slomljenom kosti u laktu. Dan je krenuo uobičajenim smjerom, odlazak već standardno na pressicu, nakon toga još malo sastanaka po gradu, a sve s kombijem kojeg je trebalo dodatno provjeriti prije puta. I onda šok i neki bi rekli vjeverica. Bol nikako da prestane, nema otekline, nema podljeva, ali boli, onako prilično neki bi možda rekli i nesnosno. I večernji odlazak u Kliniku za traumatologiju bio je završetak još jednog dana, koje se za divno čudo zvalo baš eto Valentinovo. Dan zaljubljenih i imendan moga sina.
Ulazak u ordinaciju bio je sasvim uobičajen. Upitao me liječnik imam li bolove, pitao što mogu s rukom napraviti. Pokazao sam mu - okretala se gotovo bez bolova u svim smjerovima. Ipak, kaže otiđite na rendgen. Povratak s rendgena bio je direktno u ordinaciju, sve brzo i efikasno, profesionalno. Puklo je, još mi i sada pomalo odzvanja u ušima. Zvuči zastrašujuće jer pripreme su za MWC 2018 u punom tijeku. Misli kreću u svim smjerovima, gotovo da ne čujem doktora koji kaže nema pomaka i nema potrebe za operacijom. Iako je kost pukla ne uzdužno nego poprijeko u samom laktu. Vrijeme je za longetu i za 6 dana kontrola. Longeta od ramena do šake. Vrijeme kao da je stalo, polako povratak kući i razmišljanje što i kako dalje, kako odraditi Barcelonu i MWC 2018.
Preslaguje se sve, traže načini za brze zarastanje kosti. Gomila vitamina, kalcija, kalija, magnezija, ali i čvaraka, manje tableta protiv bolova. Vrijeme prolazi polako, nakon 6 dana eto i utorka 20. veljače i kontrole. Dan prije po uputnicu, pita me liječnik opće prakse, specijalizant zašto ne otvorim bolovanje. Kažem mu ne da mi poslodavac ne dopušta, a on mi kaže pa tužite ga. Smijem se kao malo u tih nekoliko dana, zar da tužim sam sebe.
Zaraslo je, kaže doktor, dobro je ne treba operacija niti gips. Moram razgibavati ruku i javiti se za tjedan dana na kontrolu. Kažem doktoru nemoguće jer idem na MWC 2018 u Barcelonu. Onda tjedan iza kaže doktor. Pitam ga mogu li voziti, on me pogleda u čudu i šuti. Ne čekam njegove riječi jer vjerojatno ne zna što bi rekao, no ja sam čvrsto odlučio. Dakle mogu voziti. I dalje šuti i gleda u čudu. Ok, mislim si, ionako neće više ništa reći, izlazim van i u brzini dogovaram još jednu kontrolu srijedu 21.2. prije samih HT rezultata u rano jutro u 7 h opet u Klinici za traumatologiju. I ta je kontrola prošla zabavno, kaže doktor baš eto čudesno zaraslo za tjedan dana, razgibavajte ruku da se lakat ne ukoči. Opet se smijem i kažem pa nema šanse da se ukoči kad idem na put i vozim do Barcelone, snimam i pišem u Barceloni. Opet onaj čudesan pogled, kao da vidi nekog luđaka ispred sebe. Smijem se jer sad znam da ja to mogu. Nema opcije da ne uspijem! Idemo!
Petak je, pripreme za put, ruka kao u inat boli. Oprema je na hrpi, video kamere, stativi, fotoaparati, laptopi, priručna montaža. Gomila baterija. Sve spremno. Boris dolazi iz Osijeka popodne, Goran dolazi navečer prije puta. I krećemo. Samo je oko 1600 kilometara pred nama. Goran i ja na smjenu vozimo, uz tek kratke pauze. Nakon 20-tak sati puta stižemo u Barcelonu u iznajmljeni stan.
Internet nije baš na visini, ali subota je pa nismo ga niti mnogo trebali, ali u nedjelju poslije prvih pressica vidim da Internet uopće ne radi. Spor je, veza puca. Kontaktiram stanodavca i dopisujemo se na WhatsAppu. Kaže sutra će popodne doći tehničari iz telekoma i riješiti problem. Ponedjeljak je i prvi dan sajma, kreću snimanja, fotkanja, intervjui. Popodne dolazi tehničar, provlači novi kabel s krova i postavlja novu opremu i Internet je sada odličan. Ovako se radi s gostima, jer dolazimo i na MWC 2019 opet u Barcelonu. Svaka pohvala za način kako se rješavaju problemi, rješenje brzo, efikasno, jednostavno fantastično.
Prošao je još jedan MWC. Nije bilo lako raditi s bolnom rukom, ali izdržalo se. Boris i Goran su odradili velik dio posla. I na kraju uspjeli smo. Pripremljeni su materijali za dvije nove TV emisije, mnoštvo razgovora, snimljenih intervjua, kadrova, odrađenih pressica, napisanih tekstova. Sada treba se još vratiti u Zagreb i krenuti u produkciju emisija.
Barcelona se još jednom pokazalo kao izniman turistički grad, ljudi su ljubazni i susretljivi.
Vidimo se i iduće godine!
