Koje su najbolje godine za stvaranje životnih iskustava? Kada je pravo vrijeme za napraviti nešto zanimljivo i radikalno? Jesu li dvadesete dobre za pokretanje svoj posla? Naravno. Zapravo, mislim da je bilo koje doba odlično za to - pod uvjetom da znate u čemu ste dobri i što znate napraviti.
Istraživanje po tom smislu vas neminovno vodi u propast, iako kada ste u dvadesetima možda još živite kod roditelja, nemate velikih obaveza i možete riskirati na raznim poljima - to su upravo prednosti tih godina.
Čak vam niti ne treba dobra ideja - istu možete na neki način "ukrasti". Možete provjeriti što u udaljenim krajevima zemlje ljudi rade dobro i zanimljivo i onda to prilagoditi ovdje. Kad to počnete, ionako možete pivotirati oko ideje koliko želite i vjerojatno će vas to odnijeti u sasvim drugom smjeru.
No ono što mi je interesantno je Generacija X. O svim tim podjelama sam ionako pisao na svom blogu, pa mislim da razumijete ove zanimljive podjele na razne generacije. To su, prema teoriji, ljudi rođeni od sredine 1960tih pa do sredine 1980tih - dakle danas su to trideset do pedesetogodišnjaci.
Većina ih radi u raznoraznim "organizacijama" i zahvaljujući boomu privatizacije početkom devedesetih, dosta ih je u korporacijama u stranom vlasništvu. Razne su to djelatnosti, ali u mom okruženju su to informatičko komunikacijsko financijske djelatnosti, od kojih u našem vlasništvu nije ostalo skoro ništa ili vrlo malo. Ljudi su to u "najboljim godinama" koji danas daju najbolje od sebe, a opet, većina ih je privržena svojem radnom mjestu i okolini i svojevrsnim "zlatnim lisicama" kojima ih korporacija drži u svom okruženju.
Zanimljivo, vrlo ih je malo otišlo putem poduzetništva, ali oni koji jesu, isto su tako uspješni, zreli ljudi koji se bore s okruženjem oko nas. Bore se vrlo uspješno, jer ICT, na primjer, sektor je koji još donekle radi i zapošljava, i ima nekakve ideje kako rasti i jačati, što i nije nešto što možete naći svaki dan.
Možda tu utjecaja ima i čudna životna priča koju su prošli četrdesetogodišnjaci u našim krajevima: vrijeme kada su bili mladi, agilni, bez obaveza vrijeme je koje je najbolje za pokretanje, isprobavanje, guranje i odustajanje.
No, to vrijeme, u poratnim devedesetima, potrošili smo na snalaženje u prostoru, završavanje škola i zapošljavanje. Možda su u to vrijeme očvrsnuli, naučili ne tražiti pomoć, riješiti ono što se riješiti da a preskočiti ono što je gubljenje vremena. Nije moguće naravno ovdje generalizirati, ali to je rezultat generacije kojoj pripada veliki broj danas uspješnih managera, voditelja, direktora u svojim srednjim godinama.
No, vratimo se temi.
Jeste li primijetili kako povećani broj ljudi iz ove generacije i okruženja odlazi iz svoje višegodišnje karijere i počinje samostalan poduzetnički posao?
Mislim da su ljudi u ovoj generaciji zapravo idealni za startup poduzetništvo, ali i bilo koji drugi oblik poduzetništva im nije stran. Nakon dvadesetak godina raznih poslova i funkcija, mislim da im znanje o radu i stvaranju nije strano, mreža ljudi i organizacija postoji, lakše rade most prema drugim ljudima i organizacijama i još ako mogu prijeći preko ograničenja osobne i društvene naravi koju nam je društvo nametnulo... čini mi se idealno.
Ponekad je još bolje pronaći kombinaciju koje čine ljudi različitih zanimanja ali i godina, pa odjednom imate priliku raditi s mladim, kreativnim ljudima, koji (pogledaj početak teksta) mogu lako pogriješiti, ali možda im možete pomoći da tih grešaka bude manje. Ili, možda oni mogu isto pomoći i vama.
Ne kažem da se to nije događalo i prije, ali... s obzirom na ekonomiju oko nas, zašto? Zar nije jednostavnije biti voditelj ureda u nekom tijelu državne uprave? Nije li sigurnije biti srednje pozicionirani manager u stranoj kompaniji? Možda je najbolje biti ... možete ubaciti što god želite, jer odgovor je: NIJE. Iako se kao član birokracije u državi ili korporaciji možete sakriti od bilo kojeg tipa odgovornosti za pogreške koje ste učinili.
Pravi poduzetnik je izrazito vidljiv: vide se njegove odluka, politika, rad, stanje tvrtke, ljudi, sve mora biti brzo i pošteno... preuzimate rizik za sve vidljive detalje. Ne možete se izvlačiti na zakone, pravilnike, druge organizacije i ljude.
Naime, imam nevjerojatan respekt prema poduzetnicima (ipak sam ja proveo cijeli život u korporativnom okruženju). Kad pišem poduzetnik, uopće ne razmatram poduzetništvo koje danas možete pronaći u (redom u novinama): političkom kriminalu, gospodarskom kriminalu, kriminalu kao takvom, sportskom kriminalu, tv programu koji je kriminal sam po sebi... Mislim na ono "neviđeno" poduzetništvo koje radi, stvara i ne dobiva previše pažnje.
Zašto bi itko bio poduzetnik? Zašto bi netko pristao na sva ograničenja i rizike koje poduzetništvo nosi (jedan od odgovora dao je i kolega kolumnist Sven)? Zašto bi se netko postavio u poziciju u kojoj može propasti?
Pa, pogledajmo što bi bila alternativa: možete raditi u raznim drugim organizacijama, trošiti vrijeme na razna interna događanja, sastanke, koordinacije, callove, meetinge, crossgroup kolaboracije, kave, doručke, ručkove, večere (poslovne, naravno), ugovore, dopise, memose, zapisnike, organizacije nečega, otkazivanje nečega, rješavanja problema, kreiranje problema, odgodu istih... shvatili ste.
A pritom razmišljati ima li za vas mjesta u sljedećoj reorganizaciji, koji je vaš sljedeći karijerni korak, hoće li uspjeti projekt koji je stvarno van vaše kontrole, hoćete li napraviti kvotu, budžet, forecast, pipeline, velocity, kako priopćiti šefu da imate problema s njim a da vas ne zamrzi, kako zaposliti dobrog čovjeka a da nije (da sad budem politički korektan preskočit ću ovaj dio rečenice) .. itd.
U usporedbi s time, ponekad poduzetništvo, čak i uz činjenicu da se država dobro trudi da nemate previše uspjeha u istom, izgleda kao godišnji odmor. Jednom kada shvatite da ste dobri, pametni, da možete i hoćete, onda će vjerojatno sve druge mogućnosti biti daleko na drugom mjestu.
Kao što je napisao Seth Godin svojedobno na svom blogu koji je neiscrpna inspiracija razmišljanja o različitim temama: "Napustite svoj posao. Sada(*). Prestanite raditi nešto što je glupo, riskantno i nepromišljeno (vaš sadašnji posao uključuje sve te tri osobine). Prestanite raditi za tvornicu i počnite stvarati nešto što će ljudi zapamtiti.
*Zapravo, ne morate dati otkaza baš sada. Sada možete samo odlučiti da ćete dati otkaz.
*O autoru: Ratko Mutavdžić osnivač je i arhitekt rješenja u tvrtki PROJEKTURA, savjetodavnoj tvrtki koja istražuje nove i tehnologije u nastajanju te ih uvodi u različite organizacije. Možete ga pronaći na adresi www.projektura.org ili na elektroničkoj pošti[email protected].
