Slušam već nekoliko mjeseci velike najave Europske komisije o konačnom uspostavljanju jedinstvenog telekomunikacijskog tržišta u Europskoj uniji.
Čitava priča počiva na tri temeljna prijedloga: uspostava jedinstvenog sustava autorizacije za obavljanje usluga ("EU passport"), usklađivanje korištenja frekvencija i omogućavanje svima koji to žele da mogu pristupati mrežama postojećih davatelja usluga pod jednakim uvjetima na veleprodajnoj razini.
Što to konkretno znači u praksi? "EU passport" znači da davatelj usluga koji je ovlašten u jednoj državi članici EU za pružanje tih usluga ne treba tražiti dodatno ovlaštenje u drugoj državi članici gdje želi pružati istovjetne usluge. Usklađivanje korištenja frekvencija bi značilo da države članice usklade termine za davanje frekvencija, frekvencijske opsege kao i uvjete davanja tih frekvencija na korištenje (trajanje, uvjeti korištenja).
Pristup pod jednakim uvjetima bi značio da davatelj usluga iz jedne države članice može zatražiti od davatelja usluga u drugoj državi članici pristup njegovoj mreži pod istim uvjetima pod kojima taj davatelj usluga koristi mrežu za svoje maloprodajne usluge i pruža veleprodajne usluge drugim domaćim davateljima usluga.
Ne spominje se i "pan-Europski" regulator, ali ta ideja je uvijek u zraku kad se radi o Europskoj komisiji (za sada je to famozni BEREC).
Kao i uvijek, priča se temelji na "više" Europe i uspostavi jedinstvenog EU tržišta. Samo po sebi zvuči atraktivno, i na tragu je nedavnih natpisa o potrebi za konsolidacijom telekom sektora u Europi, gdje preko 300 operatora djeluje nasuprot 4 "velika" u SAD-u. Kako bi zapravo ovi prijedlozi pridonijeli tome, doista nije jasno u praksi.
Naime, ako se i omogući usklađivanje dodjele frekvencija, operatori ih moraju kupovati i dalje u svakoj državi članici pojedinačno, za različite iznose i u različitim količinama. Za korištenje tih frekvencija prema skromnom sudu autora i dalje je potrebna odgovarajuća mreža. Veleprodajni pristup također zahtijeva postojanje određenih dijelova mreže, koji doduše mogu funkcionirati iz jedne geografske lokacije i pokrivati više država (obračun i izdavanje računa, podrška korisnicima, operativni nadzor nad radom mreže i sl.). Postavlja se i pitanje roaminga. Time bi EU za države članice re-definirala roaming na potpuno drukčiji način. To se izravno ne spominje, ali jednostavno proizlazi iz cijele priče.
Veliki operator za sada šute i nadaju se da bi možda takvi prijedlozi mogli dovesti do dugo očekivane konsolidacije. Što konkretno to znači za davatelje usluga u Hrvatskoj? Prema mojem skromnom mišljenju potencijalno puno toga. Postojeći "veliki" operatori bi i dalje opstali (ruku na srce govorimo o dva operatora). Ostali - veliko pitanje ako dođe međunarodna konkurencija i veći konglomerati, koji će moći pružiti veći opseg usluga za isti ili manji novac. Ključni čimbenik će tada postati kakvoća usluge, dostupnost i skrb za korisnike.
Što to znači za regulaciju? Znatno veću koordinaciju s regulatorima iz drugih država ali i promjenu pristupa i mantre, gdje neki koncepti (a svakako i njihova provedba) će se morati mijenjati. Što će značiti mjerodavno tržište na kojem može doći bilo tko od bilo kuda i pružati uslugu, poglavito u zemljopisnoj dimenziji? Da li i kada će domaći regulator moći promijeniti pristup i mentalitet, ostaje za vidjeti.
No, kako god bilo, to je "povratak u budućnost", a kako kaže stara narodna, tko preživi, pričat će.
