Europska komisija u svojem neumornom radu objavila je 24. travnja takozvanu Zelenu knjigu - Priprema za potpuno konvergentni audiovizualni prostor: rast, kreiranje i vrijednosti (Green Paper - Preparing for a Fully Converged Audiovisual World: Growth, Creation and Values").
S obzirom na to da već sada milijuni korisnika sustižu ("catch up") svoje omiljene TV serije na pametnim telefonima, gledaju online sadržaj u svojem dnevnom boravku putem TV-a, ili stavljaju sadržaj koji su sami generirali online. U ovom trenutku se procjenjuje da u Europi postoji više od 40 milijuna TV prijemnika s mogućnošću povezivanja na Internet (tzv. "Connected TV"). Također se procjenjuje da do 2016. Godine će takvi prijemnici biti u većini kućanstava.
Ove promjene brišu tradicionalne granice između potrošača, elektronskih medija i Interneta. Stoga Komisija želi istražiti što takvo približavanje tehnologije i sadržaja znači za europski gospodarski rast i inovacije, kulturne različitosti i potrošače (pogotovo one koji trebaju prikladnu zaštitu, poput djece).
"Connected TV" bi mogla biti sljedeća "velika stvar" u kreativnom i digitalnom svijetu. Konvergencija znači da ljudi mogu uživati u širem izboru dostupnog sadržaja - ali pri tome može također stvoriti i određene poremećaje i izazove u postojećim sustavima i poslovnim modelima. Postojeći modeli su bili prilično statični sve do pojave "remetitelja mira" - Google, Apple, Netflix, Spotify, koji ne samo da mijenjaju navike korisnika, nego nameću potpuno nove standarde pristupu, kreiranju i korištenju multimedijskih sadržaja bilo gdje i putem bilo kojeg uređaja.
To se naravno ne sviđa postojećim igračima (Tv kuće, telekom operatori) koji njeguju drukčiji poslovni model i pristup, koji se ne temelji nužno na pristupu Internetu i nije globalan, već je u svojoj prirodi lokalan, kako su i njihove aktivnosti ograničene lokalno. Tu u igru ulaze i proizvođači TV uređaja sa svojim novim interaktivnim platformama, nudeći "pametne" TV uređaje.
Stoga Komisija predlaže široku javnu raspravu do 31. kolovoza 2013, o pitanjima kao što su: pravila igre - poticanje prikladnih uvjeta za dinamično tržišno natjecanje koje bi omogućilo europskim tvrtkama da se nose s konkurencijom, poglavito američkom; zaštita europskih vrijednosti (uključujući i slobodu medija) i interesa korisnika (npr. zaštita djece, pristupačnosti za osobe s posebnim potrebama); jedinstveno europsko tržište i standardizacija; financiranje kreiranja sadržaja i otvorenost i medijski pluralizam.
Ova pitanja su već neko vrijeme u fokusu u nekoliko zemalja EU (francuska, Njemačka, Italija, V. Britanija) kao i Europskog parlamenta. Pogledi se razlikuju o tome kako pristupiti konvergenciji i koja bi bila rješenja, ovisno s koje točke gledišta se pristupa pitanju (TV i medijske kuće, pružatelji sadržaja, telekom operatori, proizvođači TV uređaja). Neki pozivaju na neposrednu promjenu pravila i propisa, neki traže status quo dok se ne vidi kuda će razvoj dovesti cijelu priču, dok treći zazivaju samoregulaciju i ko-regulaciju. Zelena knjiga ne pretpostavlja unaprijed nikakva rješenja, već ostavlja otvorenim za komentiranje koji bi smjer i zašto bio prikladan u ovom trenutku.
Europsko zakonodavstvo koje se odnosi na ovo područje je Direktiva o audiovizualnim i medijskim uslugama, koja ima za cilj osigurati jedinstveno tržište i pravnu sigurnost za europsku medijsku i audiovizualnu industriju, stvaranjem jednakih uvjeta za emitiranje audiovizualnih i medijskih sadržaja. Kako je konvergencija Interneta i klasičnih elektroničkih medija već činjenica, postavlja se pitanje da li postojeći regulatorni okvir odgovara tom izazovu.
U Europi, ovo je pitanje zapravo između nacionalnog pristupa koji postoji gdje u načelu svaka država članica EU ima svoje medijske kuće, poglavito nacionalne (kao HRT u Republici Hrvatskoj) i privatne medijske kuće (RTL, Nova TV), i nacionalne telekom operatore, koji se teško mogu boriti sa medijskim uslugama temeljenim na korištenju Interneta (kao na primjer You Tube).
S obzirom da medijske kuće žive od oglašavanja, spajanjem TV uređaja i Interneta, glavni prihod medijskih kuća dolazi u pitanje. Posebno pitanje je također da su usluge elektroničkih medija u velikoj mjeri regulirane, dok usluge koje se mogu koristiti putem Interneta nisu. Kada se tome pridodaju i različite aplikacije koje bi se mogle koristiti putem TV uređaja, teško je odrediti gdje je više granica i tko zapravo pruža koju uslugu.
S obzirom da Republika Hrvatska 1. Srpnja postaje punopravna članica Europske unije, a da ova javna rasprava traje do kraja kolovoza, bilo bi mudro da se nadležna tijela pozabave ovom temom i da ne budu samo pratitelj i primjenitelj svega što kaže Europa, već da malo promisle što bi to značilo u Hrvatskoj i da li postoje i neke mogućnosti a ne samo "prijetnje".
