INOVACIJA ... u edukaciji - izazov lošeg utjecaja okoline na djecu

INOVACIJA ...  u edukaciji - izazov lošeg utjecaja okoline na djecu
Dražen Tomić

Često me kritiziraju da su moji članci previše „tehnologizirani“ odnosno „digitalizirani“ ili „internetski bazirani“. To se naročito odnosi na uvjerenje o automatizaciji kao mogućem doprinosu (spasu?) obrazovnog sustava. Podsjećam na temeljni rezon takvog mojeg pristupa obrazovnom sustavu: zbog ogromne „potražnje“ za edukacijom (najmanje milijardu polaznika svih vrsti i razina obrazovanja) UN je u svojoj analizi globalnog edukacijskog sustava (2016, vidi OVDJE) izračunao da je  u narednih 14 godina potrebno regrutirati gotovo 70 milijuna (!) nastavnika za primarnu i sekundarnu edukaciju. To konkretno znači diplomiranje 5 milijuna novih nastavnika godišnje! „Mission possible“?

Naravno, situacija je u stvarnosti još gora zato što ovome treba dodati potrebu za nastavnicima u visokom, cjeloživotnom i internom kompanijskom obrazovanju. Tu je broj polaznika značajno manji ali je potrebna razina edukacije nastavnika je značajno viša. Mislim da to postaje „mission impossible“ te da će se „education divide“ (nejednakost u edukaciji između bogatih i siromašnih) i dalje povećavati. Ipak niti bogati više neće lako moći zadovoljiti „lokalnu“ potražnju zbog tri glavna razloga:

  • Sadržajni i metodički zahtjevi u edukaciji brzo rastu (npr. znanje se sve više i više proširuje i produbljuje)
  • Povećava se potražnja za visokoobrazovanom radnom snagom (jer se smanjuje potražnja za „manualnom“)
  • Nastavnička zanimanja su sve manje cijenjena (niska plaća, edukacija postaje tržišno dobro).

Učinak ovakve situacije na  edukaciju je dvostruk:

  • Poželjna je sve veća razina automatizacije gdje je potreban manji broj nastavnika koji trebaju kreirati sadržaj i nadzirati obrazovni proces
  • Edukacija postaje značajan izvozni proizvod pojedinih zemalja.

Automatizaciju smo već razmotrili, a novi je pristup da napredne zemlje nađu svoje mjesto u globalnoj edukaciji kao značajnoj izvoznoj „industriji“. Već sam više puta spomenuo Australiju kao uzor u mnogim stvarima, bilo u javnom ili privatnom sektoru, evo njih „from down there“ OVDJE opet:

Prema spomenutom izvješću iz 2015, međunarodna edukacija je u Australiji četvrta izvozna industrija (nakon ugljena, željezne rude i prirodnog plina)! U apsolutnim brojkama za 2014. je taj „izvoz“ dostigao gotovo 18 milijardi AUD, s porastom od 14% u odnosu na 2013.

Oba spomenuta pristupa - automatska poduka i obrazovanje kao izvozna grana - zahtijevaju inovativni angažman obrazovnih vlasti. Kod nas svaki pokušaj u tom smjeru nailazi na zid odbijanja, demonstrirajući silnu inovativnost u izgovorima koji ograničavaju, odlažu ili sprečavaju uvođenje novih aktivnosti u obrazovni sustav. Najčešći su izgovori da nema novaca ili da nije po propisu.

Predložimo ovdje jednu obrazovnu aktivnost koja sigurno nije protuzakonita i još k tome ne zahtijeva nikakav trošak. Radi se o problemu koji nikako nije zanemariv: loš utjecaj suučenika osobito na ponašanje i vrijednosni sustav mlađe djece, a još  drugačije i opasnije na tinejdžere.

Roditelji se najčešće trude na po njima najbolji  način osposobiti svoju djecu da ne potpadaju pod loš utjecaj drugih. No čak niti među aktivnim roditeljima (www.roda.hr ) nije mogu će naći neku konkretnu uputu  kako takve opasnosti prevenirati ili smanjiti već učinjenu štetu. Još gore, obrazovne vlasti tome ne posvećuju pažnju. Najbolje što smo o tome pronašli u nas su očito volonterski radovi u pojedinim školama, lijepi primjer je OVDJE. Profesorica Biserka Špiljak iz osnovne škole Viktor Kovačić u Humu na Sutli je još prije 10 godina u svojoj prezentaciji prikazala kako izaći na kraj s pritiskom grupe:

Sažetak njezine poruke je jasan: dijete treba podučiti kako se oduprijeti negativnom pritisku grupe. Te se vještine najbolje vježbaju kroz zajedničku igru koju je predložila prof. Špiljak, s ovim konkretnim primjerima:

Uvježbavanje ponašanje kroz igru uloga gdje skupina učenika na pojedinca vrši pritisak da:

  • počneš prodavati drogu
  • počneš terorizirati vršnjake
  • se tučeš
  • markiraš sa sata
    U manjim grupama se odglume situacije u kojima ovome treba reći ne

Iako je mnogo stručnih radova na ovu temu, malo je škola koje sustavno provode ovakve programe. Još je manje roditelja koji će pronaći materijal prikladne razumljivosti i primjenjivosti za svoje dijete. Na primjer, na najpopularnijem roditeljskom portalu www.roda.hr nam nije bilo moguće pronaći ništa o ovoj važnoj temi.

Strani izvori su izdašniji: „bad influence“ je ključni pojam koji nalazi na tisuće relevantnih izvora s uistinu dobrim savjetima. Jedan koji na Google iskače među prvima možete pogledati OVDJE.

Opisano je devet vrsti lošeg utjecaja grupe suučenika/društva na Vaše dijete (više u okviru „Jeste li znali?“). Za svaki od utjecaja autori navode razinu prijetnje i način kontrole štete. Na primjer:

Odgovaranje (bezobrazno, odbijajuće)

Kada mu/joj kažete da napiše zadaću, odgovara sarkastično. (Tinejdžeri još mogu dodati koju psovku.)

Razina prijetnje: Visoka. Kada djeca čuju druge da odgovaraju odraslima, ona to počnu sama isprobavati, često kao način istraživanja vlastite neovisnosti. Vrijedi li isto i za psovanje? Širi se kao stepski požar!

Kontrola štete: U trenutku kad kod Vašeg djeteta čujete bezobrazni govor ili primijetite da dolazi do pobune usput spomenite da znate odakle je to pokupio. (Samo nemojte svoju pretpostavku navesti kao činjenicu, jer će to uzrokovati zamjeranje.). Tada izrazite svoje neodobravanje i postavite granice. To funkcionira uobičajeno ovako: „Ne znam zašto je  to u redu kod Stjepana doma, no kod nas to nije u redu!“.

Takvih dobrih savjeta se može naći na tisuće. Pokušajmo ih na neki način sistematizirati, vidimo dvije velike skupine djelovanja:

  • Preventiva: idealno postupanje kojim se dijete unaprijed osposobljava da se odupre pritisku grupe ili lošeg utjecaja pojedinca iz svoje okoline. Kao što je slučaj kod svake preventive, ona je podcijenjena i u obitelji i u društvu. Razlog tome je fokus na „važno“ i „hitno“ kod određivanja prioriteta. Važno i žurno je baviti se s postojećim, a ne budućim problemima, odnosno rizicima! Dakle, općenito treba razviti svijest o značaju problema lošeg utjecaja okoline, kao i uvjerenje da će se vlastito dijete prije ili kasnije sigurno naći u riziku nečijeg lošeg utjecaja.
  • Kontrola štete: dešava se kad uočimo loše ponašanje. Spomenuti primjer kod bezobraznog odgovaranja je blaga forma borbe protiv lošeg utjecaja. Ako takav utjecaj poprimi drastične oblike (huliganske bande, poticanje na kriminal, droga), neki od savjeta u ovoj skupini idu tako daleko da preporučuju preseljenje u drugi grad.

Osim pretraživanja stručne literature mnogo korisnih informacija je moguće pronaći i na društvenim mrežama. Tu vidimo zastrašujuće primjere, pa čak i uništavajuće utjecaje okoline na djecu. Portal www.suicide.org navodi sljedeće uzroke samoubojstava koji se odnose na štetan utjecaj mladenačke okoline u tinejdžera:

  • Osjećaj odbacivanja od kolega
  • Ismijavanje od strane kolega
  • Osjećaj nerazumijevanja
  • Zloporaba alkohola i droge
  • Zlostavljanje od strane suučenika

Kao primjer ovoga posljednjega na portalu se prikazuje slučaj pokušaja samoubojstva tinejdžera kojeg su zlostavljali suučenici nakon kojeg je ostao s trajnim oštećenjem mozga. U nas nema (još) tako drastičnih slučajeva, ali ima nasilja potaknutog od strane suučenika. Sjetimo  se ovoga slučaja iz Splita:

To je primjer na koji treba djelovati:

  • preventivno („Što biste učinili da vas netko nagovara na tučnjavu koja će se objaviti na Internetu?“.) ili
  • korektivno („Tko je pokrenuo ovakvo ponašanje?“ i onda sankcionirati inicijatore i sudionike, najbolje s po 100 sati rada za opće dobro).

JESTE LI ZNALI da Internet vrvi savjetima kako se boriti protiv lošeg suučeničkog utjecaja na djecu? Već spomenutih 9 savjeta s primjerima je dobra uputa za kontrolu štete, dakle korektivnu akciju kad se uoči postojanje lošeg utjecaja:

  1. Dijete bezobrazno odgovara
  2. Dijete ogovara suučenike
  3. Dijete se upušta u opasne pustolovine
  4. Dijete sve vidi i opisuje crno
  5. Dijete želi imati sve i odmah
  6. Dijete se protivi pravilima i laže o tome
  7. Dijete govori samo o kalorijama, masnoj hrani i svojoj težini
  8. Dijete sebe opisuje kao jadnog
  9. Dijete je  pasivno-agresivni natjecatelj

Sve ovo može biti dobra uputa roditeljima da dijete potpada pod nečiji loš utjecaj. Kao i u svakom „liječenju“, to je prvi korak - „uzimanje statusa“ koje vodi k „dijagnozi“. Preporučuju se sljedeća tri načina:

1. Razgovarajte s nastavnicima: Oni provode gotovo jednako vremena s djetetom kao i vi, ako ne i više. Uputite im izravna pitanja o ponašanju djeteta: Je li ono nekooperativno? Je li negativno utječe na druge? Pokažite jasno da želite istinu.

2. Prikupite obitelj svake večeri: Stavite nevažne poslove i TV na stranu i provedite fokusirano vrijeme sa svojim djetetom svake večeri. Upitajte ga: "Što je novo s prijateljima?" Ili "Što radi Alex?" Tako ćete se upoznati s njegovim društvenim interakcijama što vam pruža priliku za dekodiranje onoga što se događa iza kulisa.

3. Promatrajte djetetove međusobne interakcije s drugima: Pozovite drugu djecu u svoju kuću, a zatim ostanite u blizini. Hoće li vaša kćer inicirati najsmješnije tračeve? Započinje li vaš sin glupave razgovore? Da biste utvrdili utjecaj vašeg djeteta na veću grupu, promatrajte ga kad ga pokupite s rođendanske zabave ili pratite terenski izlet. Mnogo toga možete naučiti.

Poruke o lošem međusobnom utjecaju djece  se ne smiju razumjeti jednostrano:

  • Vaše dijete također može loše utjecati na suučenike u razredu!
  • I odrasli podliježu lošim utjecajima!

Sve ovo je nužno spoznati i postupati prvo preventivno a kasnije po potrebi i korektivno. Preventivne aktivnosti su najvrednije ali i najteže. Obrazovne vlasti treba potaknuti da ih sustavno provode. Ako imamo angažirane nastavnike poput prof. Špiljak iz Huma na Sutli - takve upute i alate treba staviti na raspolaganje svim školama i učiniti ih gotovo obveznima, prilagođeno svim uzrastima. O Internetu i djeci govorimo uglavnom negativno u smislu  lošeg utjecaja. Pokušajmo okrenuti situaciju: iskoristimo Internet kao silno koristan, raspoloživ i besplatan alat ne samo za širenje ovakvih uputa, nego i za jednostavne testove kojima se „sondira“ razumijevanja „sustava vrijednosti“ povezanim s  učeničkim lošim utjecajima. Jedan takav primjer ćemo prikazati u ovoj kolumni naredni ponedjeljak.

 

Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant