Čini se da je tema optimizam/pesimizam obrađena u nekoliko prethodnih kolumna dobro pogođena u mnogim aspektima. Jako je dobro primljeno isticanje pozitivnih primjera: ASOO za strateški dokument o strukovnom obrazovanju ili COP kao značajna inovacija u poboljšanju učinkovitosti i upravljanja u javnom sektoru.
Ipak u svezi optimizma koji smo diferencirali kao „stvarni“ i „lažni“, ovaj potonji je doveo do kritika prema autoru ove kolumne, citiram:
„Nije stvar u kritiziranju nego kao da ste fokusirani na to da pronalazite i komentirate mane i nedostatke, zbog toga ste si navukli određenu reputaciju... Što god mi pričali o kritiziranju koliko može biti konstruktivno, dobro, izvor inovacija i još hrpa raznih teorija, svi smo mi ljudska bića i nitko ne voli biti kritiziran.“
Ne bih se želio skrivati iza ovog pomalo „oksimoronskog“ prigovora: „Kritiziram-jer kritiziraš“. Prihvaćam kritiku da me se kritizira zbog fokusiranosti na kritiziranje“ jer kritiziram previše.!
Ipak, pokušavam za to naći barem dva izgovora/opravdanja:
- Pišem o inovaciji u čemu je Hrvatska po svim istraživanjima na repu EU ili među „never heard“ zemljama globalno. Nažalost među brojnim pokazateljima koji ulaze u te porazne ocjene nije lako naći neke dobre. Kad bi ih bio veći broj odličnih tada ne bismo bili na 23-27. mjestu u EU i tada bi mojih kritika zbilja bilo previše!
- Pišem o inovaciji koja u načelu ima dva pokretača: problem i priliku! Neki uvaženi autori čak smatraju da je u korijenu inovacije isključivo problem: Faust Vrančić je izmislio padobran koji je stoljećima kasnije postao sjajna inovacija. U korijenu te ideje bili su bili padovi s visokih građevina koje je Vrančić vidi. Dakle PROBLEM!
Zaključak je da pišući o inovaciji, evidentno moram pisati o njezinim korijenima - PROBLEMIMA. Pozicija inovacije u Hrvatskoj je evidentan PROBLEM tj. ona je na niskim granama, poglavito u javnom sektoru! Sve u svemu, nije nikakvo čudo da prilikom razmatranja inovacije u nas fokus i te kako mora biti na problemima. Najmanje 80%, ako ne i više, svih pojava u gospodarstvu i društvu bremenito je problemima, a naročito sama inovacija kao takva. Moja mantra pri tome je da podizanje inovacijske kulture može i te kako pomoći rješenju većine naših problema!
Gornji kritični citat sadrži dio koji nehotice savršeno dokazuje da je inovacijska kultura na niskoj razini i kako njezino poboljšanje može pozitivno utjecati na rješavanje nagomilanih problema u nas:
„... svi smo mi ljudska bića i nitko ne voli biti kritiziran.“
Dakle, drugim riječima: „Nemojte navoditi naše probleme jer ćemo biti uvrijeđeni budući da nas time kritizirate!“. To je ego, jedan od osam „arhetipova“ neprijatelja inovacije - vidi OVDJE:
Zbog ega i ovih ostalih sedam smrtnih grijeha inovacije, tako se ponaša 99% primatelja inovativnih prijedloga, pogotovo u javnom sektoru. To je već pojašnjeno u ulozi srednjeg menadžmenta na inovaciju (vidi OVDJE). Najveći potencijal inovacije dolazi od „običnih“ zaposlenika: velika većima njihovih inovativnih prijedloge se odnosi na unapređenje procesa i organizacije. Oni, te vanjski korisnici usluga, u svakodnevnom radu vide probleme i jednostavno ukazuju na njih. Srednji menadžment bi ih trebao prikupljati i obrađivati na način da ih pretvara u korisne inovacije procesa i organizacije. Stvarnost je nažalost obratna: gotovo svaki takav inovativni prijedlog srednji menadžment - to su isto „ljudi koji ne vole biti kritizirani“ - doživljava kao kritiku sadašnjeg stanja za koje su uglavnom oni sami odgovorni. Zato se takvi inovativni prijedlozi zaposlenika (ili vanjskih korisnika) doživljavaju kao neugoda. Ideatori se time proglašavaju gnjavatorima što guši inovaciju u samom korijenu pod geslom: „Zaposlenici su tu da rade, a ne da misle!“.
Kako zbog ovakve pesimističke ocjene ipak ne bismo bili posve depresivni i da defetistički ne „bacimo (inovacijska) koplja u trnje, treba istaknuti i pojedine, izuzetne, svijetle primjere inovacije. To su, dobre e ideje koje se upornošću i sustavnim radom pretvaraju u inovaciju! Jedan takav primjer u okviru „Jeste li znali ...?“.
JESTE LI ZNALI?
... da je postoji zanimljiv internetski portal koji godinama prikazuje po čemu je neka zemlja najbolja na svijetu? Postoji, vidi OVDJE:
Iako neki od svjetski najboljih plasmana izgledaju gotovo šaljivo (npr. najveća potrošnja alkohola u Bjelorusiji ili tolerancija na LGBT u Španjolskoj ili cenzuriranje Twittera u Turskoj), navedeni izvori za ovakvo „vrednovanje“ zemalja su i te kako relevantni:
Za ovu rubriku je generalno najzanimljivije „sivo“ područje - gospodarstvo. U skladu sa svim istraživanjima, broj 1 u inovaciji je Švicarska.
Neke će možda iznenaditi, i Hrvatska se u nečemu našla na karti svjetskih boj 1 zemalja. I to ne u nekoj šaljivoj ili negativnoj kategoriji, nego u vrlo važnoj djelatnosti transplantacije (bubrega).
Hrvatska je najbolja na svijetu u transplantaciji bubrega, čime ne samo da se poboljšava nego zapravo i pruža nova šansa za život mnogobrojnim teškim bolesnicima. Ovaj pozitivan primjer ne treba poslužiti kao dokaz „Pa i nismo tako loši u inovaciji!“. Obratno, zato što je to jedno od rijetkih područja u kojima smo u svjetskom vrhu zahvaljujući samo i isključivo vlastitim idejama, upornosti i sustavnom pristupu,, to treba detaljnije analizirati i izvući pouke: kako smo uspjeli ovdje, a ne uspijevamo drugdje!? Neće biti uspjeha ako za slabija područja netko ponovno kaže: „Zašto nas kritizirate što smo zadnji u EU, ljudi ne vole biti kritizirani!“ .
O tome više ovoj kolumni naredni ponedjeljak, a o zanimljivih „Osam najgorih neprijatelja inovacije“ malo kasnije.
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
