Dobio sam nekoliko prigovora, da neke teme često ponavljam. Potrudit ću se da izbjegnem utemeljenu optužbu za „autoplagiranje“ pa ću ubuduće izričito citirati vlastite članke na sličnu tematiku. U slučaju teme „edukacija“, podsjećam na davni članak u kolumni: Nema INOVACIJE ... bez edukacije!
Važno je reći da se citirani članak Odnosi samo na edukaciju za inovaciju, dakle poduku učenika i studenata kako inovirati. Već iz samog naslova jedne tek sada otkrivene reference („Innovating Education and Educating for Innovation“ vidi OVDJE), Je razvidno da punu pažnju treba posvetiti i „obratnome“ - dakle „inoviranju u edukaciji“. Upravo to je tema sadašnjeg pokušaja „oživljavanja“ kurikularne reforme, nakon čega treba slijediti prelazak u stvarnu inovaciju obrazovnog procesa, kako najavljuje ministrica Divjak:
Zato se iz prošle kolumne trebamo podsjetiti opisa razina transformacija: promjena - reforma - inovacija:
- 1. Promjena: transformacija koja može biti namjerna ili slučajna (= svjesna ili nesvjesna)
- 2. Reforma: strukturiran i svjesni proces „proizvodnje promjena“
- 3. Inovacija: implementacija poboljšanih ideja, znanja i praksi.
(Izvor: „Innovating Education and Educating for Innovation“, OECD)
Kako OECD promišlja inoviranje edukacije pogledajte u okviru „Jeste li znali?“.
JESTE LI ZNALI?
... da (kad smo već kod dokumenata OECD-a) Hrvatska kao jedna od rijetkih zemalja EU nije članica te organizacije koja se brine o ekonomskoj suradnji i razvoju (detalje vidi OVDJE)? Ako pogledamo spomenuti dokument o inovaciji u obrazovanju i obrazovanju za inovaciju OECD-a, vidimo koliko takav input može biti koristan ako iz njega primijenimo ono što je prikladno našim uvjetima. Još prije tri godine (2014) je Vlada RH osnovala radnu skupinu za pridruživanje Hrvatske OECD-u a tek u siječnju 2017. je upućeno Pismo namjere o pristupanju RH u punopravno članstvo OECD-a. Za sada na www.oecd.org nema obavijesti o napretku pristupnih aktivnosti.
Iako OECD svojim dokumentima ne obvezuje članice, oni mogu biti vrlo korisni za unapređenje pojedinih sektora. Tako je i s inoviranjem u edukaciji (a to je cilj kurikularne i svake druge reforme obrazovanja), gdje spomenuti dokument primarno promišlja utjecaj digitalnih tehnologija na obrazovanje.,Nazovimo to „buzzwordom“: „digitalna transformacija obrazovanja“ pri čemu se u bitnome navodi što digitalne tehnologije trebaju omogućiti i unaprijediti:
- Inovativne pedagoške modele, prije svega za više razine razmišljanja i razumijevanje koncepata
- Simulacije kao što su laboratoriji virtualne stvarnosti i učenje na daljinu
- Međunarodnu suradnju koja ruši zemljopisne barijere i formalne razredni raspored
- Procjenu znanja i vještina u realnom vremenu koja učiteljima omogućuje nadzor nad napretkom učenika sa svrhom prilagodbe obrazovnog procesa
- E-učenje, otvorene obrazovne resurse i mnogo on-line tečajeva namijenjenih samostalnom učenju.
Budući da nismo članica OECD-a u ovom prikazu nema Hrvatske, a bilo bi vrlo zanimljivo u kolikoj mjeri bismo u ovom primjeru bili inovativni u obrazovanju. Ovdje se radi o napretku u četiri godine prema percepciji učenika 8. razreda koliko im poduka iz matematike koristi u svakodnevnom životu. Vidimo da je očekivano Izrael kontinuirano pri vrhu, a da je iznenađujuće susjedna Slovenija ovdje velikim napretkom izbila na prvo mjesto. Koliko je ovo važno: nemojmo zaboraviti da se strateške investicijske odluke donose na osnovi stotina pokazatelja. Jedan od njih je i briga države o obrazovanju. Mali kamenčić u mozaiku ocjenjivanja kapaciteta uspješnosti investicije je i pokazatelj iz ove tablice na kojoj Hrvatske nema!
Budući da je Hrvatska u istraživanju TALIS 2013 bila partner nalazi se na ovoj tablici koja opisuje korištenje IKT-a od strane učitelja. U Hrvatskoj učenici koriste IKT u nastavi za projekte ili rad u školi u svega ¼ slučajeva. tT je 6. najniži postotak od 36 ispitanih zemalja i za više od trećine slabije od OECD prosjeka. Gotovo 60% učitelja je u proteklih 12 mjeseci sudjelovalo u IKT obrazovanju za profesionalni rad. Iz ova dva podatka možemo sa sigurnošću zaključiti kako nam je „inovacijski sustav“ u obrazovanju neučinkovit ( zapravo ne postoji nego se svodi na pojedinačne akcije) Očito mnogo ulažemo u obrazovanje učitelja ali oni ta znanja ne koriste u praksi. To nikako ne mora značiti da je to njihova krivica. Ako nastavni program ne zahtjeva korištenje IKT-a u nastavi onda to nije problem obrazovanja učitelja nego upravo kurikuluma!
Koliko su vrijedna ovakva istraživanja, može se pokazati na primjerima parametara u kojima Hrvatska najviše odskače od prosjeka ostalih zemalja (vidi profil Hrvatske u TALIS 2013 istraživanju OVDJE). Tri su pokazatelja u kojima je Hrvatska značajno slabija od tog prosjeka:
Indikator (%) | Hrvatska | TALIS prosjek |
Ravnatelji koji vjeruju da se profesija obrazovanja smatra vrijednom u društvu | 18,2 | 44,0 |
Učitelji koji vjeruju da se profesija obrazovanja smatra vrijednom u društvu | 9,6 | 30,9 |
Učitelji koji vjeruju da pomažu učenicima smatrati učenje vrijednim | 52,1 | 80,7 |
Dakle, ako 90% učitelja smatra da se njihova profesija nedovoljno vrednuje u društvu onda je to znak za uzbunu! Tada uistinu imamo problem koji se može riješiti samo radikalnom inovacijom! Naravno da u takvoj „samoocjeni“ ima subjektivnog pristupa, kao primjer, zbog niskih plaća učitelja .Ipak se tada radi i o dijelom objektivnoj situaciji, na primjer, kad se usporede sa sucima ili saborskim zastupnicima! Reforma obrazovnog sustava treba ići u smjeru podizanja kvalitete „outputa“ - obrazovanje za budući život i posao, a ne samo za ocjenu.
Kako smo već rekli u ranijim člancima kolumne, kad naši donositelji odluka vide dokument od 150 stranica kao ovaj od OECD, vjerojatno su paralizirani obujmom i složenošću zadaće koje stoje pred njima. Preporuka je bila uzeti iz takvih istraživanja samo nekoliko pokazatelja u kojima Hrvatska stoji loše i onda se boriti na tom uskom frontu - po načelu „low hanging fruit“. Slična preporuka može biti i zahvatiti samo jedan segment. Na primjeru obrazovanja to može biti vrlo važno, specifično područje strukovnog obrazovanja. Ne treba puno tražiti jer i za to nam svijet daje gotove, učinkovite i besplatne recepte, npr: SYSTEMIC INNOVATION IN VET, 2009, (vidi OVDJE). Netko bi mogao pomisliti da „VET“ stoji za „veterinary“, ali nije: to je „Vocational education and training“.
O inovaciji u strukovnom obrazovanju kroz ovaj zanimljiv dokument više u ovoj kolumni naredni ponedjeljak.
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
