Što je A/A-learning? Nova skraćenica koju promovira autor ove kolumne za:
Automated/Adaptive Learning (Automatska i adaptivna poduka)
Ovi su nazivi dosta zbunjujući. U komunikaciji s informatičarima i stručnjacima za obrazovanje doznajem da naziv bez objašnjenja asocira na e-learning, machine-learning, umjetnu inteligenciju, prilagođavanje učenicima s posebnim potrebama, obrnutu učionicu itd.
Također, „automated“ i „adaptive“ se u ovom kontekstu ponegdje smatraju istoznačnicom, ponegdje nečim konkurentskim, a ponegdje komplementarnim. Kako bismo pokušali doći do pojašnjenja tih pojmova koristimo sljedeće definicije:
Automated learning (vidi OVDJE opsežnu prezentaciju):
- Bez vodstva nastavnika (ali nastavnički dizajniran)
- Sa ili bez kolega učenika (obično "pojedinačni učenik")
- Često vrsta računalnog treninga (CBT) ili web-based trening (WBT), ili interakcija učenika s računalom
- Ponekad putem fizičkih obrazovnih materijala (CD / DVD)
- Ponekad s „uranjanjem“ u virtualne prostore za učenje / okruženja
- Ponekad uz otkrivanje prostori učenja (iako često po zadanom redosljedu)
- Ponekad animacije i simulacije, nekad i učenje vježbom
- Mnogo multimedijskih ili bogatih medijskih iskustava
- Sa ili bez praćenja napretka učenika
Adaptive learning (vidi OVDJE brošuru „Decoding Adaptive“ izdavačke tvrtke Pearson):
Kao i za „Design Thinking“ i ovdje imamo „problem“ s terminologijom. Iako se literaturno Automated i Adaptive gotovo posve izjednačuje, terminološki bi se trebalo raditi o vrlo različitim stvarima:
- „automated learning“ u bitnome znači učenje bez operativnog prisustva nastavnika
- „adaptive learning“ znači sadržaj i predavanje prilagođeno potrebama i mogućnostima studenta
Dakle, razlika je golema, iako ima preklapanja. „Automatsko“ učenje je moguće isključivo pomoću suvremene računalne tehnologije. „Adaptivno“ učenje je mnogo starijeg datuma, kao pojam definirano u 1950-tima, od strane bihejviorističkog psihologa B.F.Skinnera (vidi OVDJE).
Skinner je razvio metodu koja se usredotočuje na djelotvorno poučavanje umjesto na jednostavno memoriranje. Metoda se primjenjuje tako da omogućuje učenicima savladavati nove koncepte odgovarajući na pitanja. Ako je pitanje ispravno odgovoreno, dobivaju se pozitivne povratne informacije i šira i dublja poduka. Ako je odgovor bio pogrešan, umjesto da se gradivo samo ponavlja, načinjeni su mali, postupni koraci prema ispravnom odgovoru. Znači, studenti su mogli raditi u ritmu vlastitih mogućnosti i želja, koristeći neposrednu povratnu informaciju o njihovom napretku ili otvorenim izazovima.
Ovakva „adaptivna poduka“ se mogla u svojoj punini realizirati samo u naprednim računalnom okruženju kakvo nam danas stoji na raspolaganju. Dakle, „adaptive learning“ je naprednija verzija „automated learning“. Automatska poduka može „samo“ biti jednostavna prezentacija gradiva i kvizovi znanja. Ako se na to doda logika poduke koja je selektivna na osnovi rezultata provjere znanja, dobivamo „adaptive learning“. Zato ovdje predlažem novi buzzword za to: „A/A-learning“ - automatska/adaptivna poduka.
JESTE LI ZNALI da inovacijski guru Clayton Christensen („Innovators Dilemma“ i ostale ključne knjige o inovaciji) nije zanemario glavnu inovaciju u edukaciji - adaptivno učenje. Kao i sve njegove knjige, i ova je pogodila srž izazova ove teme.
Glavne preporuke iz ove knjige su:
- Svaka bi škola trebala imati jednu osobu - još bolje organizaciju - čiji je jedini zadatak provesti online tečajeve. Ta osoba treba autonomiju i slobodu uvođenja nastave i pomoći studentima da pristupaju nastavi koja im je potrebna.
- Investirajte u platforme koje studentima, roditeljima i nastavnicima omogućuju stvaranje materijala za uzajamnu poduku. Najviše naučimo poučavajući druge!
- Učiteljska obuka trebala bi uključivati instrukcije o izgradnji alata za različite skupine učenika i njihovu distribuciju putem korisničkih mreža. To će biti ključno kako bi u središtu pažnje u obrazovanju bio učenik/student .
- Sporijim studentima se mrežom omogućuje pronalaženje pomoćnika ili odgovarajućeg sadržaja
U nas se nažalost natežemo oko kurikuluma, dakle samo sadržaja koji ćemo u školama predavati na klasičan način. Ovdje nam je važno da se djeca obrazuju u skladu sa svjetonazorom svojih roditelja primarno religijskom. To bi moglo dovesti do obrazovanja na osnovi dogmi da je: Zemlja kao ravna ploča, svijet stvoren u 6 dana kao i da su građanski odgoj, uvođenje zdravstvenog odgoja i informatike protuustavni!? Baveći se takvim razmatranjima nismo sustavno implementirali ni obični e-learning, naravno niti Flipped Classroom, a „Adaptive Learning“ nam je kao gotovo rješenje problema školstva,- koje je u navedenoj knjizi elaborirano na najvišoj razini prije 10 godina,- nije niti na kraj pameti!
Razmotrimo sada A/A-learning kao inovativnu ideju kroz Design Thinking „5 hexagons“ proces:
- Empatija: moramo suosjećati s učenicima i studentima koji nemaju dovoljno kvalitetnih nastavnika, kojima se predaje metodama iz 19. i ranijih stoljeća, koji su fokusirani na memoriranje sadržaja a ne na upotrebnu vrijednost znanja
- Definicija: klasična učionica tretira sve učenike/studente približno jednako - spori ne stižu, naprednima je dosadno, osrednji ostaju osrednji
- Ideacija: manjak kvalitetnih nastavnika nadoknaditi automatizacijom s najboljim sadržajem i načinom predavanja, ostvariti interakciju studenata sa sustavom, nastavnikom i kolegama na način koji omogućuje svakome optimalni napredak
- Prototip: ovo možemo preskočiti zato, jer već postoje gotovi sustavi u uporabi!
- Test: natječaj za razrede/škole/fakultete koji bi to trebali isprobati na sadržajima koji su preuzeti izvana ili napravljeni u Hrvatskoj vjerojatno bi rezultirao daleko većim odzivom od mogućih početnih kapaciteta!
Spomenuli smo nekoliko ključnih dokumenata o A/A-learningu. Više o njihovim porukama i „mapingu“ s Design Thinking načelima u ovoj kolumni naredni ponedjeljak.
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
