U prethodnim razmatranjima o inovativnim modelima demokracije smo se susreli sa sljedećim pojmovima koje možemo sumirati kao atribute općeg pojma „demokracija“:
Posredna:
Može se nazvati predstavnička ili reprezentativna u kojoj građani odlučuju na izborima o osobama/organizacijama, strankama) koje će ih predstavljati u tijelu (vijeće, parlament, vlada) koje donosi odluke.
Neposredna:
Strani uobičajeni termin je „direktna“ u kojoj građani odlučuju o svim pitanjima. Primjer neposredne demokracije je referendum.
Djelomično posredna:
Zbog manjkavosti prethodna dva „ekstremna“ modela fokus socijalne inovacije je upravo na ovom „srednjem putu“. Taj je put „hibridan“, dakle kombinacija direktnog odlučivanja građana i delegiranja glasova osobama kojima vjerujemo. Delegiranje se može opozvati ili preusmjeriti, a može biti parcijalno u smislu diferenciranja po područjima (domenama). Takav sustav nije krut pa je zato dobio naziv „liquid democracy“ i predstavlja posebnu vrstu delegativne demokracije.
Odlično pojašnjenje ovih pojmova je prikazano u kratkom filmu OVDJE.
Netko može biti zbunjen sličnošću termina „predstavljanje“ i „delegiranje“. Naime, „delegat“ predstavlja građane, npr. zastupnik u Hrvatskom Saboru. Distinkcija se odnosi na trajnost i sveobuhvatnost predstavljanja:
- Reprezentativna demokracija:
- zastupnik izabran na dulje razdoblje,
- neopoziv je i
- donosi odluke o svim pitanjima.
- Delegativna demokracija:
- Mandat delegata može trajati samo za predstavljanje jedne ili više odluka
- Građanin može promijeniti delegata koji ga predstavlja
- Građanin može imati različite delegate za razna područja
- Građanin se može konzultirati sa svojim delegatom (Q&A)
- Dodatak za podvrstu koja se naziva „liquid democracy“:
- Kod delegiranja građanin može saznati statistiku i sadržaj Q&A svojeg delegata.
- Građanin za neke posebne teme može izravno donositi odluku.
Ovdje radi jasnoće može iskoristiti možda bliži pojam nego li je „delegativna demokracija“: participativna demokracija. Dakle, to je ona u kojoj građani osobno sudjeluju. Naravno, oni sudjeluju i jednom u četiri godine u izborima zastupnika, no time je njihova uloga u donošenju odluka marginalna, jer sustav nema nikakvog upravljanja, ne postoji povratna veza koja jako i brzo regulira manjkavosti u odlukama predstavnika.
JESTE LI ZNALI da delegativna demokracija može biti primijenjena i izvan političke sfere, na primjer i u korporacijama. Tako je Google proveo eksperiment pomoću sustava „Google Votes“ za potrebe poludirektnog odlučivanja u korporaciji. U najkraćem Google to opisuje OVDJE ovako:
„Google Voice“ je eksperiment u „liquid democracy“ izgrađen na Googleovom internoj korporativnoj Google+ društvenoj mreži. Sustavi donošenja odluka u „liquid democracy“ mogu se uvelike proširivati tako da omogućuju biračima prenošenje svoje glasove prenose na druge birače. Ovaj je pristup u suprotnosti s:
- izravnim demokracijski sustavi gdje birači glasaju izravno o pitanjima, i
- sustavi zastupničke demokracije gdje birači biraju predstavnike kako bi glasali o pitanjima za njih.
Sustavi „liquid democracy“ mogu pružiti mnoge koristi u odnosu na izravne i reprezentativne sustave demokracije, a sadrže tek male slabosti. Na primjer, ranije je širu primjenu sprečavala visoka složenost provedbe i troškovi infrastrukture. „Google Voice“ pokazuje kako korištenje tehnologije društvenog umrežavanja može nadvladati ove prepreke i omogućiti praktične sustave „liquid democracy“. Analiza trogodišnjeg korištenja u slučaju „Google Voice“ u Google korporaciji, kao i okvir za ocjenu vidljivosti glasovanja nazvan je "Liquid Democracy Golden Rule“
Google Voice načelne razlike između tri vrste demokracije prikazuje ovako:
Pri tome je vrlo instruktivno spomenuto zlatno pravilo „liquid democracy“:
„Mogu vidjeti kako koristiš glas koji sam ti dao!“
Takva transparentnost ovoga sustava je njegova bitna osobitost. Saznanja o načinu korištenja delegiranog glasa omogućuje ono što najviše nedostaje u sadašnjim sustavima reprezentativne demokracije.
Zaključak članka o primjeni Google Votes u korporaciji je:
„Iako su sustavi demokratskog odlučivanja vrlo uspješni, implementacije u izravnoj i reprezentativnoj demokraciji nisu zaživjeli razvijajući nove demokracijske potencijale. Sveprisutnost internetskih komunikacija i softvera za socijalno umrežavanje omogućuju nove oblike sustava odlučivanja. Praktični sustav „liquid democracy“ koji kombinira najbolje izravne i reprezentativne sustave demokracije je sada posve mogući. Googleov interni eksperiment, Google Voice, pokazuje da je moguće implementirati sustav „liquid democracy“ na društvenoj mreži na skalabilan način, uz krivulju postupnog učenja.“
Iz zlatnog pravila koje je formulirao Google možemo razabrati da se razumljivo radi o inženjerskom pristupu: transparentnost informacije što delegat čini s povjerenim glasom služi uspostavi primjerene povratne veze. Ranije smo već govorili kako njezin nedostatak predstavlja najveći problem (naše) reprezentativne demokracije: mandati zastupnika u Saboru i posredno članova Vlade su „predstavnički“, a ne „imperativni“. To znači da građani do kraja legislativnog razdoblja ne mogu opozvati svoje zastupnike ma što oni (ne) radili. Niti na bilo koji drugi način oni ne mogu utjecati na njihove odluke, dakle nema „povratne veze“. A inženjerski gledano, povratna veza je jedino sredstvo upravljanja bilo koji m sustavom, pa tako i političkim.
Ok, postoji povratna veza na koju se često pozivaju političari: sljedeći izbori. No ta povratna veza je:
- evidentno slaba (bira se više na osnovi preferencija, a manje na osnovi postignutih rezultata) i
- bez sumnje spora, jer za četiri godine mandata može doći do kolosalnih pogrešaka, činjenjem ili nečinjenjem.
Inženjerski se dade pojasniti i glavna manjkavost potpuno direktne demokracije: to je „šum“ u sustavu, uzrokovan ogromnim brojem odluka koje se donose za što ogroman broj sudionika nema odgovarajućih znanja. Zato se participacija putem promjenjivih delegata stručnih za određena područja čini razumnim kompromisom. Za razliku od jednostavnog delegiranja glasanja (tzv. „proxy voting“) u općoj delegativnoj demokraciji („Dao sam nekome glas i dalje se ne brinem!“), „liquid democracy“ traži transparentnost, znanje o tome kako je moj glas iskorišten.
To je bit zlatnog pravila kako ga formulira Google, gdje sustav „liquid democracy“ donosi podlogu za povratnu vezu, a to je raspolaganje informacijom što delegat čini s mandatom koji mu je povjeren. Ako je građanin nezadovoljan djelovanjem delegata (npr. kako je on glasao ili raspravljao na forumu) isti čas može svoj glas dati nekome drugome, i to generalno ili za neko određeno područje. Na taj bi se način izbjegle situacije u kojima se iz neprincipijelnih razloga na stranačkoj razini sklapaju savezi koji nemaju nikakav predizborni legitimitet ili donose odluke koje su suprotne generalnom mandatu koju dobivaju stranke, npr:
- koalicija HNS-a s HDZ-om
- odluka i glasovanje HDZ-a o Istanbulskoj konvenciji
Imamo lijepih primjera kako bi građani mogli domenski (po pojedinim područjima) delegirati svoj glas pojedinim osobama koje nisu zastupnici u Hrvatskom saboru:
- u domeni obrazovanja Borisu Jokiću
- u domeni obiteljskih vrijednosti Željki Markić
Takvi bi delegati imali svoju težinu u donošenju konkretnih odluka zato, jer ne bi imali samo medijsku ekspoziciju, nego i stotine tisuća glasova koji su im za donošenje konkretnih odluka povjereni u njihovom području.
Za sve rečeno danas postoje računalni alati i zato je vrijeme zrelo za dopunu reprezentativne demokracije delegativnom. Osim spomenutog Gogle Votes imamo mnoge primjere alata koji omogućuju sudjelovanje pojedinaca u procesu donošenja odluka. Cijeli je niz predavanja na uglednoj tehnološkoj platformi TEDx koji pojašnjavaju potencijale i ograničenja primjene suvremenih tehnologija u digitalnoj transformaciji demokratskih mehanizama, prelazak od papirnatih glasačkih listića na e-demokraciju. Više o tim alatima i njihovim implikacijama vidjet ćemo u narednoj kolumni sljedeći ponedjeljak.
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
