Znam da naslov izgleda čudno, ali razmišljao sam o tome kako ga raspisati a da izgleda onako, povijesno udaljeno. Ne samo udaljeno, nego i kao da ga je izgrizao zub vremena i da se na njemu više vidi trag rđe i soli nego što se vidi boja i čelik. No, nisam pjesnički raspoložen (mada bi se i moje umijeće u stihoklepstvu uvijek moglo dovesti po pitanje, što zahvaljujem matematičko tehničkim korijenima) nego sam u zadnje vrijeme čuo za, prisustvovao pa i bio član raznih inicijativa za "vrijeme je da se stvari dovedu na mjesto i da se uvede red u informatičku struku". I to ne u Zimbabveu (čast njihovoj informatici) nego ovdje, u bespućima informatičke zbilje braće mi po tipkovnici i čigrastom velepamtilu, u lijepoj našoj Hrvatskoj.
Iako uvod zvuči kao podloga za cijeli serijal kritike trenutnog stanja, potrudit ću se da nije: zajedničke pametne ideje oduvijek nam nisu bile strane i nismo uzaludu imenovani nacijom izbornika, ministara financija i slično. Za primjer, nedavno smo pokrenuli inicijativu da se na neki način razmisli o uvođenju stvari kao što su upravljanje projektima, nadzor nad projektima, upravljanje rizicima itd. u IT projekte u državnoj upravi.
Cilj inicijative je pokrenuti raspravu o tome kakvi su nam projekti i kako ih možemo učiniti boljima. Odnosno, možemo li ostvariti sva tri elementa trokuta projekta - projekt na vrijeme, unutar previđenih troškova i u dosegu koji je zadan, a da pri tome nemamo onaj poznati fiktivni kamen grč u želudcu i stvarni kamen kocku u bubregu.
Iskreno, nije potrebno tražiti velike odgovore - bitno je da se o tome razmišlja. Treba vidjeti možemo li neke stvari ostvariti za manje novaca (na kraju krajeva, svi smo porezni obveznici). Možemo li dobiti bolje rješenje (odnosno, možemo li ga uopće već jednom dobiti)? Možemo li, što nije uvijek nažalost slučaj, uvijek javno stati iz projekta i objaviti: da, ja sam izvođač i ovo su ključni parametri projekta.
Ne samo to, nego i javno objaviti i pratiti sve ključne indikatore na projektu? Možemo li razdvojiti izvođenje i nadzor? Možemo li razdvojiti projektiranje i izvođenje? Možemo li ...
Hoće li to svima odgovarati? Neće. Hoće li svi objeručke prihvatiti činjenicu da kvalificirana i certificirana osoba koja ne radi u njihovoj tvrtki radi nadzor nad njihovim projektom? Nisam siguran (sve dok isti ne prihvate da to nije "njihov" projekt, nego projekt krajnjeg korisnika koji isti plaća), i očekujem cijelu poplavu zaobilaznih rješenja kako bi stvari i dalje bile "pod kontrolom". Nisam zapravo siguran da je to uopće moguće dok struka shvati da jednom u projektu profitira a drugi put žestoko gubi.
No danas ovdje nije bitan toliko cilj koliko put. Vrijeme je da se putem krene, a mislim da smo dovoljno pametni da se negdje i pomaknemo jer nikome ne odgovara status quo koji je prisutan. Možda ga još neko vrijeme možemo ignorirati, ali kada 1. srpnja nalijepimo 28 zvjezdicu u krug EU, bojim se da nas ekipa u naletu neće pitati o ničemu, a mi ćemo se čudom čuditi kako se stvari rješavaju bez nas.
Još jedna zanimljiva stvar koja je nedavno stavljena na stol: etički kodeks informatičke struke. Kodeks struke? Ako malo "proguglate" ili "probingate" vidjet ćete da sličan ima cijeli niz strukovnih udruženja, možda i ponajmanje informatika. Treba li nam kodeks? Temeljno se postavljaju dva pitanja: jedno je vezano uz samo poslovanje organizacije (dakle, nešto tipa, informatička organizacija ponašat će se već prema tome što je u kodeksu, a tamo su samo najčišće misli i aktivnosti i neće... e sad tu možete ubaciti bilo što s naslovnica dnevnog tiska u zadnjih dvadesetak godina) a drugo je vezano uz ostvarenje projekata (dakle, nešto tipa, informatika će se truditi ostvariti projekte na vrijeme, u dosegu unutar troškovnih planova), kao da se inače informatičari trude iz petnih žila da im projekti propadnu, oni mrknu lovu, zatvore tvrtku i nestanu negdje na malim otočićima daleko pokraj Australije.
Hoće li bilo koji kodeks promijeniti bilo što u informatičkom društvu? Hoće li informatički kodeks poboljšati poziciju struke i informatičara, te će ih oni, koji su pročitali kodeks, odjednom prihvatiti kao puno ozbiljnije partnere koji su, eto baš nakon što su potpisali kodeks, postali osobe od povjerenja i vjerovanja?
Teško je dati odgovor na ova pitanja - osim ako informatika u Hrvata nema namjeru postati ceh kao što su to javni bilježnici. Ili ovlašteni inženjeri za energetsku certifikaciju. Ili konzultanti s licencom određene institucije. Ili... svejedno je, dok god govorimo o tarifama ili dogovorenim pravilima ponašanja. Treba li nam zakon koji će urediti, recimo, sat sistemskog inženjera? Ili sud časti koji će izbaciti informatičku tvrtku iz "ceha" jer nije isporučila projekt unutar zadanog vremena?
Namjerno sam provokativan, jer koliko ovdje ima nevjerojatnih pitanja koje ćemo preskočiti, toliko ima i pitanja oko kojih trebamo razmisliti. Trebamo li bolje urediti struku? Trebamo li, zajedno, uspostaviti pravila u kojima se ne može odvijati veliki projekt a da nema kvalificiranog nadzora? Može li se potpisati okvirnih sporazum za izvođenje "projekata" koji zapravo i nisu projekti i zapravo ne vrijede niti pola okvirnog iznosa? Ne moram dalje raspisivati vjerujem da i sami možete smisliti svoju priču.
Dakle, ajmo HGK ICT. Ajmo HUP ICT. Ajmo čak i HIZ, vjerujem da to negdje još postoji. Imamo posla. Treba nam malo više koordinacije i podloge za "političke akcije". Iako ne vjerujem da se može (ili treba) uspostaviti "informatička cehovština" vjerujem da treba razmišljati o tome kako podignuti povjerenje u rezultate informatičkih neimara. Nije teško, a ne može odmoći. Ili, u najboljoj tradiciji hrvatske debatske povijesti, imate i drugačije mišljenje?
*O autoru: Ratko Mutavdžić osnivač je i arhitekt rješenja u tvrtki PROJEKTURA, savjetodavnoj tvrtki koja istražuje nove i tehnologije u nastajanju te ih uvodi u različite organizacije. Možete ga pronaći na adresi www.projektura.org ili na elektroničkoj pošti [email protected].
