Brisel je u četvrtak 27. Lipnja vidio bijeli dim. Papa je čvrsto na svojoj stolici, ne biraju se čelnici Europske unije ali je između njih usuglašen i dogovoren višegodišnji EU proračun.
Da podsjetimo, Europska komisija je predložila točno 29. lipnja 2011. Godine prijedlog višegodišnjeg proračuna EU, za razdoblje 2014. - 2020. Da podsjetim vjerne čitatelje, radi se o novini uvedenoj Lisabonskim sporazumom gdje Komisija predlaže proračun za razdoblje od 7 godina koje prelazi uobičajeno trajanje mandata Europskog parlamenta i Komisije (5 godina).
Kako vidimo, 2 godine do dogovora. U veljači su šefovi država i vlada EU postigli dogovor u kojem su "srezali" predloženi iznos s 972 na 959,9 milijardi EUR i koji je ostao do danas. Otvorena pitanja su bila na koje stavke će se raspodijeliti proračun te takozvana "fleksibilnost" (prenošenje preostalih sredstava na kraju godine u sljedeću godinu te preraspodjela sredstava između stavki proračuna).
O čemu se konkretno radi? Radi se naravno o novcu koji države članice dobivaju natrag a odnose se prije svega na EU fondove a tek potom na međunarodnu ulogu EU ("vanjski poslovi", obrana i sigurnost, međunarodna pomoć i razvoj) te na samo funkcioniranje Unije (da, da, te famozne visoke briselske plaće...). Na EU fondove otpada praktički 90% cjelokupnog proračuna, od čega 2/3 na poljoprivredu i regionalni razvoj te 1/3 na kohezijske i strukturne fondove.
Gdje je tu ICT? 70 milijardi za istraživanje, razvoj i inovacije te 30 milijardi za infrastrukturu od čega 1 milijarda za tvz "digitalne usluge", uglavnom na usluge javne uprave. Dakle, uz sve pompozne najave gđe Kroes, ICT jednostavno nije u fokusu, ali poljoprivreda je i dalje. Zvuči malo ironično i bez uvrede poljoprivrednicima, ali to Europu neće izvući iz krize.
Opet se ponavlja stara priča: kad imaš u razredu lošeg učenika, sva pažnja odlazi k njemu a najbolje nitko ne pita jer eto, njima ionako ide. Isto se događa i ICT-u, svi priznaju da je to rješenje, da ICT može značajno pomoći prevladavanju krize, otvaranju novih radnih mjesta, doprinijeti 4% BDP-a Unije do 2020. ako se uspostavi cjelovito jedinstveno tržište ali eto, opet ništa u praksi.
Za Hrvatsku su bitne tri činjenice. Prvo, odobren je proračun do kraja 2013. godine, dakle imamo 655,1 milijun EUR za povući i jedino mogu reći - navalite, a Ministarstvu regionalnog razvoja "bring it on", raspisujte projekte ! Drugo, time se otvara put za najavljenih preko 8 milijardi EUR iz fondova EU za konkurentnost, razvoj i infrastrukturu. Ukratko, to treba odmah početi koristiti od 1.1.2014. Treće, više nema izgovora. Novac je sada tu i treba ga povući i iskoristiti. Da bi u tome uspjeli potrebna je promjena paradigme a to je ne možemo sve sami, potrebno je surađivati i to između javne uprave i privatnog sektora te unutar privatnog sektora. Nije bitno sad filozofirati, već napraviti prvi korak i krenuti raditi. Ostalo će se posložiti. Ako ćemo opet čekati idealnu situaciju i da se sve posloži, prođe vlak.
O autoru: Damir Filipović je ekspert u području ICT-a i telekomunikacija s dugogodišnjim iskustvom rada u regionalnim operatorima i u Briselu kao lobist pri Europskim institucijama. Damir je ujedno i certificirani Life Success coach (po programu Bob Proctor). Više informacija o autoru na www.intelligentconsulting.eu.
