Dvije velike vijesti za Alipay objavljene su u protekla dva tjedna. Kineski gigant za mobilno plaćanje dobio je dozvolu za korištenje elektroničkog novca u Luksemburgu. Također, utvrđen je porast mobilnog plaćanja među kineskim turistima u inozemstvu, što znači da je ono nadmašilo gotovinsko plaćanje.
Već duže vrijeme znamo da je Kina, zajedno sa Skandinavijom, predvodnik kada je u pitanju usvajanje i aktivno korištenje mobilnih plaćanja. Prošle je godine izvješće Nielsena utvrdilo kako bi 90% kineskih turista, kada bi mogli, u inozemstvu koristili mobilno plaćanje. Kina je najmnogoljudnija zemlja u svijetu, a samo je broj turista gotovo jednak veličini cjelokupnog stanovništva Rusije. S većom potražnjom za mobilnim plaćanjima u inozemstvu raste i interes turističkih žarišta kako bi se što prije prilagodili promjenama. Već sada na tisućama lokacija koje posjećuju kineski turisti nije neobično na vratima vidjeti naljepnicu Alipay.
Sve donedavno, Alipay se oslanjao na partnere uz pomoć kojih je dolazio do klijenata izvan Kine. Ovaj model išao im je u prilog najviše u smislu izgradnje masivne mreže (lokacija koje prihvaćaju njihovo rješenje za mobilno plaćanje). Stoga je dogovoreno da u zamjenu za omogućavanje Alipay transakcija, međunarodni partneri Alipaya, uključujući i banke, dobivaju dio transakcije kao proviziju. Kada ova provizija dolazi od kineskih turista koji plaćaju u lokalnim trgovinama, očito je da se radi o značajnom dodatnom izvoru prihoda banaka i lokalnih kartičarskih kuća, ali i svih drugih partnera koji su omogućili mobilno plaćanje. Međutim, ovaj novi strateški potez Alipaya sve mijenja te je pitanje hoće li se dogoditi upravo suprotno od onoga što su međunarodni partneri dogovorili.
Nova Alipay licenca, u kombinaciji s novom direktivom o otvorenom bankarstvu, odnosno drugom direktivom o uslugama plaćanja - PSD2, omogućit će tvrtki da se samostalno obrati tržištima EU/EEA. Konkretno, moći će učiniti dvije važne stvari koje njihovi partneri ne mogu, a to su ponuditi mobilno plaćanje potrošačima iz Europske unije, samostalno sklapati suradnju s trgovcima.
Jedan od ključnih čimbenika uspjeha inicijative za mobilno plaćanje upravo je činjenica da korisnici imaju dvostruku osobnost. U početku ih ka ovakvim rješenjima privlače jeftine ili posve besplatne transakcije. Potom uslijedi veći priljev korisnika, a sve veći broj trgovaca također započne prihvaćati mobilno plaćanje. Alipay je uspio izgraditi masovnu trgovačku mrežu na međunarodnoj razini te diljem EU-a uz obećanje provizije od kineskih turista koji će plaćati aplikacijom Alipay.
Alipayova EU licenca im omogućuje da sada nude istu uslugu potrošačima u Europskoj uniji. To znači da ljudi koji su prethodno plaćali karticama sada mogu platiti svojom Alipay aplikacijom, omogućujući Alipayu da kontrolira obje strane transakcije. U međuvremenu, banke koje su ranije ostvarivale prihode od plaćanja karticama, uglavnom od domaćih potrošača, sada će svjedočiti sve većem prijelazu transakcija na Alipay. Kako se korisnici iz EU budu odlučivali za Alipay i koristili ga, trgovci će također početi prihvaćati Alipay, te će potražnja za prihvaćanjem Alipaya rasti i kod turista, ali i kod lokalnog stanovništva koje će koristiti aplikaciju. Alipay sada sa svojom EU licencom može raditi bez podrške lokalnih partnera, pritom ostavljajući banke za sobom.
Alipay je u Kini razvio i mnogo više od onoga što kartično plaćanje može ponuditi, pa možemo očekivati da će isto proširiti na Europu, pritom nudeći mogućnost plaćanja javnog prijevoza, taksija i ostalih usluga koje se do sada nisu mogle plaćati ni karticama.
Dakle, jesu li banke u Europi i ostatku svijeta osuđene na gubitak svojih platnih kanala od novih tržišnih konkurenata poput Alipaya. Kako ja to vidim, tradicionalne banke i kartičarske kuće imaju tri opcije.
Prva je pokušati izgraditi i pokrenuti vlastiti “Alipay“ za svoje lokalno tržište. Najveći problem s tim je što pravila o otvorenom bankarstvu stupaju na snagu u rujnu ove godine, a banke moraju iznijeti svoje planove usklađenosti prema regulatornim tehničkim standardima (RTS) koji reguliraju provedbu šest mjeseci prije toga - tj. već u ožujku 2019. Stvaranje, pokretanje i dobivanje dozvole za potpuno novu platformu za mobilno plaćanje od samog početka u ovom vremenskom razdoblju prije nego što bi Alipay teoretski mogao lansirati na njihovo tržište pokazao bi se izazov čak i za najnaprednije banke.
Druga mogućnost koju banke imaju je partnerstvo s postojećim pružateljem usluga - tako ne moraju trošiti vrijeme na izgradnju potpuno novog proizvoda i strategije od nule, već dijele prihod i mogu zadržati velik stupanj kontrole kupaca. Ipak, postoji ograničeno vrijeme da se provede ova opcija kako bi se doista osiguralo nešto na tržištu prije nego što Alipay (ili netko drugi) bude u mogućnosti uložiti potraživanje na njihovom teritoriju.
Nekoliko banaka već je djelovalo proaktivno kako bi stvorili vlastita rješenja. Primjeri su: Vipps u Norveškoj, Swish u Švedskoj, Mobilepay u Danskoj, Keks u Hrvatskoj, Blik u Poljskoj.
Treća opcija je da ne čine ništa (osim da postanu usklađeni s PSD2) i čekaju da vide što će se dogoditi. Ova opcija znači da banka mora ozbiljno riskirati i prepustiti veći stupanj kontrole. Za jedne to znači da bi mogli promatrati što se događa u susjednim regijama, a zatim preuzeti shemu koja im tada učini najpovoljnijom. Za druge to znači da će njihov kanal plaćanja gotovo sigurno biti preuzet od neke tehnološka tvrtke ili fintecha koji na tržište lansiraju vrlo privlačne alternative plaćanja.
PSD2 je stvoren kako bi uzdrmao tradicionalno bankarstvo i plaćanje, donoseći inovacije u sektor koji predugo stagnira. Bez obzira koju opciju banke odaberu, jedini izvjesni dobitnici u EU, za sada, bit će potrošači.
