Ovo pitanje postavila mi je službenica Veleposlanstva RH u Madridu u veljači 2011. godine. Do nje sam se dokoturao brzim iz Barcelone gdje sam na sajmu Mobile World Congress izgubio putovnicu.
Ranije to jutro prevrnuo sam hotelsku sobu u pokušaju da ipak pronađem tu nesretnu putovnicu. Kad je vrag odnio šalu pronašao sam kontakt broj počasnog konzula u Barceloni.
Susretljivi gospodin Katalonac uputio me u policijsku stanicu gdje sam morao obaviti prijavu nestanka, a zatim trkom na željeznički kolodvor kako bih ulovio vlak koji će me dovesti do Marida nakon cca. 3 sata vožnje. Da sve skupa nije bilo tako stresno, stvarno bih uživao u ovoj vožnji od 110 EUR.
Prekrasno, moćno Siemensovo vozilo i maksimalna brzina na displayu od 302 km/h. Krajolik u dosadnjikavim nijansama žute i tako stotinama kilometara. Na cilju gađam kolodvor Atocha, s najljepšim kolodvorskim interijerom kojeg sam ikad vidio. Shvatiš kakva smo mi predivna zemlja raznolike prirode s ružnim vlakovima i kolodvorima.
Vozim se tako i vrtim broj Veleposlanstva. Već sam se prije toga čuo s njima i sve dogovorio - plan je ovakav, stižem kod njih oko 18:30, dobijem odmah putni list, pa onda brzo nazad na vlak i eto me prije ponoći ponovno u Barceloni gdje lovim noćni avion za povratak. Javlja mi se gospođa i kaže da zna da smo se tako dogovorili, ali da ja ipak stižem izvan radnog vremena i da bi bilo bolje da si nađem sobu u Madridu, pa ujutro do nje. Nudi mi telefon hotela. Meni to nikako ne igra jer bih morao u tom slučaju mijenjati let. Zato koristim svoje znanje s tečaja pregovaranja i uspijem. Ona će me ipak dočekati, ali bit će naravno ljuta i neljubazna.
Sjedim tako u hodniku Veleposlanstva i čekam. Razmišljam čemu (sve) zapravo služi ova institucija u predivnom madridskom kvartu. U prizemlju su butici Escada i Hermes, preko puta Luis Vuitton, malo dalje Chanel, a ja onako zgužvan od puta, pa nije ni čudo što je prvo pitanje ovo iz naslova. Ni ostala pitanja nisu bila ništa ugodnija. Na koncu sam presretan istrčao van s putnim listom u rukama i ipak stigao na svoj let iz Barcelone.
Za četiri dana osmi puta hodočastim na ovaj centralni događaj mobilne telekomunikacijske industrije otkad se on preselio iz Cannesa u Barcelonu. Svaki put me ovo putovanje ispuni golemim veseljem i uzbuđenjem. Barcelonu jednostavno morate obožavati. Grad neponovljivog Gaudia, spektakularna katalonska metropola koja živi 0-24 čak i u veljači. Prilika za susret s hrpom poznanika, prijatelja, poslovnih partnera, klijenata, upoznavanjem novih ljudi od rane zore do duboko u noć.
Ne znam hoće li ove godine nastupati koja od hrvatskih firmi. Ni ranijih godina nije ih bilo puno na ovom prestižnom mjestu s turbocijenom kvadrata štanda. Sjećam se prekrasnog štanda tvrtke Mireo, a tu su još bili pulski Infobip i Končar. Na žalost premalo s obzirom na priliku koju pruža ovaj događaj. Uvijek volim obići skupne štandove regija i zemalja. U sjećanju su mi izvrsne prezentacije Egipta i Škotske.
Škoti sa zanimljivim katalogom u kojem se na svakoj drugoj stranici izmjenjuju ICT rješenja i čuveni viskiji. Francuska, Švedska, Finska i brojne druge zemlje i regije nastupaju na ogromnom broju kvadrata pomažući svojim manjim proizvođačima da ipak nastupe.
Kao jedan takav neveliki proizvođač koji nastoji nuditi rješenja po fer cijenama, mi naravno nikad nismo nastupili samostalno, a bilo bi sjajno kada bismo mogli jednog dana nastupiti na prvom hrvatskom skupnom štandu. No to će izgleda morati pričekati jer je ove godine opet ovom prijedlogu stigla odbijenica iz ministarstva.
U međuvremenu moja strategija ostaje ista. Otkad nam je Jobs podario iPad mi između štandova hodajući trgovci imamo sjajno oružje za kontranapad kad na nas nasrnu nadobudni prodavači sa štandova - „Čekajte da ja vama pokažem što mi imamo, a ovdje je i moja vizitka.“
Novi kupci upoznaju se na brojnim (uglavnom) odličnim predavanjima, na partyima kojih ima i na štandovima i u gradu, pa svako tko povuče parangal mora doći kući barem s nekom friškom ribicom.
Prije pisanja ove kolumne malo sam glancao svoje oružje, nove materijale i novo tablet računalo. Sve je spremno za proboj. Pet dana punih događanja, raspored nakrcan. Bit će opet odlično.
Kažu mi neki prijatelji iz startupa, blago tebi, možeš si priuštiti put u Barcelonu. Neki se eto već drugu godinu za redom pokušavaju snaći tako da se prijavljuju na natjecanje HGK koja pobjednicima pokriva dio troškova. No put zapravo ne mora biti tako skup.
Najjeftinija ulaznica košta 699 EUR, ali ako ste u kontaktu s nekim od izlagača oni vas mogu počastiti svojom pozivnicom u kojem slučaju će vam ova ulaznica biti besplatna. Ako želite izbjeći skupi smještaj, a on zna biti iznimno skup u te dane jer se cijene dižu i preko 100%, toplo vam preporučujem uslugu airbnb putem koje možete pronaći odličnu sobu ili stan kod privatnih iznajmljivača. Osim što ćete biti autentično smješteni nedaleko od sajamskog prostora, upoznat ćete susretljive domaćine koji će vam pomoći da upoznate grad ne jedan neposredniji način.
Nakon što jednom probate neće vam se više nikad dati ići u hotel. Ostaje naravno cijena leta, a tu možete pokušati kombinirati neki low-cost. Jednom sam letio RyanAirom za Gironu, ali ne bih to nikad više ponovio, tako da se ja ipak držim redovnih linija. Mlađim kolegama sačuvao sam još jedan hint. Ako ste tanki s budžetom pa si ne možete priuštiti prehranu u restoranima, sendviči s pršutom na svakom kiosku nisu uopće skupi, a nikad nisam naletio na loš.
Ako ste u tom sportu, a još nikad niste bili, stvarno vam želim da se konačno odvažite. Nakon zadnjeg sastanka u HGK na ovu temu dogovor je da iduće godine svi zajedno učinimo sve da se hrvatski štand ipak dogodi na MWC 2014. Možda će vam i to biti prilika.
U svakom slučaju, ozbiljne isprike nemate.
Mogu vas samo s ove druge, domaće lokacije pitati - A što vi radite ovdje?
PS.
Moja putovnica pronađena je na sajmu, pa mi ju je ljubazni kolega podigao i donio sljedeći dan u Zagreb.
