Znanstvenici “probili“ najkompleksniji kriptografski algoritam ikad načinjen za 35 milijuna sati

Francuski znanstvenici uspjeli su “probiti“ najkompleksniji kriptografski algoritam ikad načinjen te time srušili svjetski rekord. Ključ za šifriranje (eng., encription key) potreban za pothvat imao je 240 znakova i to je za osam znakova više no prethodni rekorder. Ujedno, ima 795 bitova.

Znanstvenici su mu dodijelili ime RSA-240, a svih 240 znakova zapravo su decimalne znamenke. Računalna snaga koja je bila potrebna da ga stvori je jedna posebna priča i daleko impresivnija. Riječ je o 35 milijuna sati ili četiri tisuće godina, a da bi se to postiglo, trebalo je umrežiti veći broj računala. Oni se nisu nalazili samo u Francuskoj već i u Njemačkoj te Sjedinjenim Američkim Državama.

Ipak, treba znati da je ova probijena enkripcija daleko slabija od one koja se koristi u sigurnosne svrhe. Samim time, jasno je da se ovdje radi ipak o znanstvenom projektu i kriptografskim algoritmima načinjenima posebno u te svrhe. One prave enkripcije, vezane uz zaštitu sustava, sadrže ključeve od 2048 bitova.

Razlog zašto se nešto ovako čini jest kako bi se sigurnost održavala na razini koja je i dalje neprobojna. Naime, računalna moć raste iz dana u dan pa se mora tome prilagođavati i sigurnost, samim time i enkripcija koja štiti najosjetljivije podatke raznih institucija, organizacija ili kompanija.

Inače, enkripcija je  bazirana na kriptografiji i ima dva tipa - javna i simetrična. Kod javne koriste se dva različita "ključa", jedan javni i jedan privatni.

Onaj javni dostupan je svima, ali samo uz privatni se može "otključati" informacija. Primjerice, ako šaljete e-mail poruku, koristite "privatni ključ" za enkripciju i potom te informacije putuju "javnim prostorom", ali do sadržaja informacije može se samo uz posjedovanje "privatnog ključa". Često korišteni primjeri su RSA algoritam, digitalni potpisi, VPN, SSL/TLS i program PGP... Današnje metode bazirane su na problemima gdje se brzo i jednostavno pomoću računala tekst šifrira, ali je rješenje "teško", u matematičnom smislu.

Simetrična enkripcija je takva da pošiljatelj i primatelj koriste isti ključ za enkripciju, što uvelike pojednostavljuje cijeli proces, ali ga i čini bržim. Kao i nesigurnijim jer ako se presretne, moguće je "provaliti" u njega. Tip simetričnog ključa bio je DES (Data Encryption Standard), kojeg je kasnije zamijenio moderniji AES (Advanced Encryption Standard).