Sam Altman neće snositi odgovornost ako OpenAI ne uspije sa širenjem: Evo zašto

Izvršni direktor OpenAI-ja Sam Altman proteklih je mjeseci bio u naletu sklapanja golemih ugovora s najvećim tehnološkim kompanijama na svijetu. Među partnerima su Oracle, Nvidia, Microsoft, AMD, Broadcom i Amazon.

Altman je obećao ukupno ulaganje od čak 1,4 bilijuna dolara u podatkovne centre u nadolazećim godinama, iznos koji izaziva nevjericu, s obzirom na to da OpenAI tvrdi da će ove godine ostvariti prihod od oko 20 milijardi dolara. To otvara ključno pitanje za cijelu tehnološku industriju, čija je sudbina sve više vezana uz OpenAI - što ako ne bude mogao platiti?

Trenutni dojmovi nisu baš ružičasti. Kako bi ispunio obveze prema dobavljačima računalne infrastrukture, OpenAI bi morao povećati prihod na oko 577 milijardi dolara do 2029. - otprilike koliko se procjenjuje da će Google tada zarađivati. To bi značilo skok od oko 2900 posto u odnosu na projekcije za ovu godinu.

Ipak, postoje scenariji u kojima OpenAI ne mora platiti sve što je ugovorio. Vjerojatno će platiti i koristiti samo dio ugovorenog kapaciteta, a partneri poput Oraclea, Amazona, Microsofta i CoreWeavea spremni su ponovno pregovarati o uvjetima jer im je bolje dobiti nešto nego ništa, navodi Forbes u analizi.

Takva ponovna pregovaranja nisu rijetkost u svijetu podatkovnih centara. Ti su ugovori iznimno složeni i često se protežu kroz više godina, s mogućnošću produljenja rokova. Klijenti poput OpenAI-a obično plaćaju prema korištenju, a velike brojke koje se objavljuju često su veće od stvarnih ugovornih obveza, jer ovise o varijablama poput cijena dionica, troškova izgradnje i cijena GPU-ova.

Primjerice, OpenAI se obvezao kupiti do šest GW AMD-ovih čipova vrijednih oko 90 milijardi dolara u zamjenu za oko deset posto udjela u AMD-u, bez novčanih transakcija. No, to ovisi o uspješnosti OpenAI-jeve tehnologije i tržišnoj cijeni AMD-ovih dionica.

Zbog ograničene dostupnosti energije i čipova, postoji i mogućnost da neki dobavljači ne uspiju isporučiti na vrijeme, što OpenAI-ju daje dodatni prostor za manevriranje. Primjerice, ugovori s CoreWeaveom u vrijednosti od 22,4 milijarde dolara mogu se raskinuti iz opravdanog razloga.

Zašto Altman riskira i zašto ne može izgubiti?

Unatoč svemu, Altman smatra da je veći rizik nemati dovoljno računalne snage za razvoj novih AI modela nego potrošiti previše. Njegova opsesija količinom računalnih resursa nije iznenađujuća. On je uvjeren u tzv. zakone skaliranja - što više resursa uložite u treniranje modela, to će model biti inteligentniji.

Zanimljivo, Altman nema financijski udio u OpenAI-u i tvrdi da ga neće imati ni nakon nedavne reorganizacije u javnu dobrobitnu korporaciju. To znači da, iako donosi odluke o bilijunskim ugovorima, nema osobni financijski rizik ako nešto pođe po zlu.

Takav pristup nije dobar korporativni model jer se dopušta karizmatičnim vođama da djeluju izvan okvira, ali kad stvari krenu loše, nije jasno tko zapravo snosi teret. Stoga, jedina stvar koju bi Altman izgubio jest reputacija - ne i novac. Primjerice, prvi čovjek Mete Mark Zuckerberg svoje, česte, loše poslovne odluke prebacuje na tisuće ili desetke tisuće zaposlenih - kojima jednostavno podijeli otkaze.

Kako OpenAI raste, velike tehnološke kompanije utrkuju se sklopiti ugovore s njim. Najnoviji primjer, kad je OpenAI najavio AI infrastrukturni ugovor s Amazonom vrijedan 38 milijardi dolara, Amazonove dionice skočile su četiri posto, dodajući deset milijardi dolara neto vrijednosti Jeffu Bezosu. Zato je i Altmanova logika u istom smjeru, a glasi "njima sam potrebniji nego što su oni meni".

Neki partneri već su pokazali spremnost na međusobno spašavanje. Nvidia je u rujnu pristala kupovati CoreWeaveove neprodane kapacitete do 2032., vrijedne 6,3 milijarde dolara, što bi moglo uključiti i višak koji OpenAI ne iskoristi.

Najbolji i najgori scenarij

Moguće je i da OpenAI iskoristi sav ugovoreni kapacitet — i zatreba još. U tom bi slučaju morao prikupiti dodatna sredstva, bilo putem IPO-a ili novih investicija. Altman vjeruje da će se prihod i dalje povećavati, pogotovo kroz nove proizvode za poduzeća, robotiku i potrošačke uređaje.

U najgorem slučaju, ako OpenAI bankrotira, prvo bi bili isplaćeni vjerovnici, zatim vlasnici udjela, a tek potom zaposlenici i osnivači s običnim dionicama, ako bi išta ostalo. Među vjerovnicima je devet banaka, uključujući JPMorgan, Citi i Goldman Sachs, kroz kreditnu liniju od četiri milijarde dolara.

Najveći pojedinačni dioničar je Microsoft, koji sada posjeduje 27 posto OpenAI-ja i uložio je 11,6 od ukupno 13 milijardi dolara. OpenAI se zauzvrat obvezao kupiti 250 milijardi dolara vrijednih usluga na Microsoft Azureu. Stručnjaci smatraju da bi u slučaju problema Microsoft bio prvi na redu za isplatu.

Zanimljivo, OpenAI-eva neprofitna organizacija drži posebnu Class N dionicu koja joj daje većinsko pravo glasa i veto u izboru uprave, ali nema pravo na financijsku dobit u slučaju likvidacije. Stoga, sve sugerira da si Altman i OpenAI mogu dozvoliti najavljivati velike stvari i ići u smjeru - "ako prođe, prođe". A ako ne... već će netko drugi to platiti.