Dvostranačka skupina američkih zastupnika predložila je zabranu kineskih optičkih primopredajnika u osjetljivim državnim informacijskim sustavima. Mjera obuhvaća proizvode Eoptolinka i Zhongji Innolighta, a saveznoj bi upravi ostavila pet godina za zamjenu opreme ako prijedlog postane zakon. Optički primopredajnik pretvara električni signal u svjetlosni i obratno, čime povezuje poslužitelje, mrežne preklopnike i spremišta preko optičkih vlakana. Veliki AI podatkovni centar može trebati milijune takvih modula jer akceleratori razmjenjuju goleme količine podataka unutar klastera i između zgrada.
Prijedlog su poduprli republikanci John Cornyn i Dave McCormick te demokrati John Fetterman i Ruben Gallego. Ministri trgovine i obrane dobili bi ovlast proširiti popis proizvođača. Innolight se već nalazi na Pentagonovu popisu kompanija za koje američke vlasti tvrde da su povezane s kineskom vojskom. Zagovornici tvrde da bi se ovisnost mogla iskoristiti za ometanje pristupa državnim AI alatima i uslugama u oblaku. Sam primopredajnik nije jednak poslužitelju koji obrađuje podatke, ali je kritična točka veze: kvar, nestašica ili namjerno kompromitirana komponenta može smanjiti propusnost cijelog klastera.
Sigurnosna procjena mora razlikovati provjerljivu ranjivost od općeg rizika dobavljača. Za zabranu koja mijenja opskrbni lanac korisni su tehnički dokazi o firmwareu, upravljanju, mogućnosti udaljenog pristupa i postupku ažuriranja. U javno dostupnim informacijama uz prijedlog nisu navedeni konkretni incidenti povezani s imenovanim proizvođačima. Američka industrija upozorava na drugi rizik: nedostatak dovoljne zamjenske količine. Coherent i Lumentum nude konkurentsku tehnologiju, ali prema procjenama koje prate raspravu nemaju razmjere potrebne da odmah preuzmu ukupnu potražnju kineskih dobavljača. Brza zabrana zato bi mogla usporiti gradnju upravo u trenutku ubrzanog ulaganja u AI infrastrukturu.
Petogodišnji rok pokušava pomiriti sigurnost i kapacitet. Kupci bi dobili vrijeme za kvalifikaciju novih dobavljača, test interoperabilnosti i višegodišnje ugovore, a proizvođači za širenje pogona. Rok ipak ne rješava financiranje novih tvornica ni pitanje hoće li potražnja ostati dovoljno predvidljiva da opravda povećanje kapaciteta. Kvalifikacija optičkog modula obuhvaća više od brzine. Operater provjerava temperaturu, potrošnju, domet, stopu pogrešaka, kompatibilnost s preklopnicima i ponašanje tijekom dugog opterećenja. Zamjena milijuna komada bez tog postupka može povećati kvarove i trošak održavanja, čak i kada modul formalno zadovoljava istu specifikaciju.
Mjera može utjecati i izvan državne nabave. Hiperskaleri često koriste iste projektne specifikacije za komercijalne i javne klijente, pa odvajanje dvaju opskrbnih lanaca povećava složenost. Dobavljač koji prođe strožu državnu provjeru mogao bi steći prednost i na privatnom tržištu, dok bi kineske kompanije izgubile dio referentnih projekata. Ograničenje može ubrzati dugoročne ugovore i unaprijed plaćene kapacitete kod nekineskih proizvođača. Takav odgovor povećava sigurnost isporuke velikim kupcima, ali manji operateri mogu završiti iza njih u redu. Poskupljenje modula tada ne bi zahvatilo samo nove AI kampuse nego i telekom mreže, sustave pohrane i nadogradnje postojećih podatkovnih centara koji koriste srodnu optiku.
Za Europu je pitanje slično jer nema dovoljno velik domaći lanac za svaku komponentu. Ako američka pravila preusmjere proizvodnju prema domaćim kupcima, europski projekti mogli bi dulje čekati alternativne module. Istodobno se otvara mogućnost ulaganja u europsko pakiranje, testiranje i fotoniku, ali tek uz višegodišnje narudžbe koje opravdavaju kapitalno intenzivne pogone.