Plaće i geopolitički rizici najveći izazovi, AI najveća prilika za domaće poslodavce

Na Sveučilištu Algebra Bernays održana je treća službena sjednica Gospodarskog savjeta te institucije kojoj su prisustvovali poslodavci iz gotovo svih sektora gospodarstva s ciljem umrežavanja i poticanja rasprave o temama važnim za suradnju akademske zajednice i poslovnog svijeta.

Za vrijeme sjednice, među poslodavcima je provedena anketa koju su ispunila 22 prisutna poslodavca, a koja je obuhvatila pet ključnih područja: procjene poslovanja tvrtki ispitanika u 2026. godini u odnosu na 2025., identifikaciju glavnih izazova i prilika u 2026., te vizije razvoja Hrvatske do 2030. u smislu ekonomije i ljudskih potencijala.

Rezultati istraživanja pokazuju da poslodavci, u prosjeku, za iduću godinu imaju optimistična očekivanja kada je riječ o prihodima. Očekivanja vezana uz broj zaposlenih ocijenjena su prosječnom vrijednošću 3,5, što implicira projekciju vrlo blagog rasta zaposlenosti. Takvo očekivanje može se povezati s nastojanjem organizacija da stabiliziraju poslovanje i povećaju učinkovitost postojećih timova, ali i da selektivno proširuju broj zaposlenih u sektorima u rastu, što ne znači stagnaciju, već planski osmišljen rast, u skladu s organskim rastom poduzeća.

Poseban segment istraživanja odnosio se na zapošljavanje mladih, koje je ocijenjeno s prosječnom vrijednošću 3,6. S obzirom da i ta ocjena nije izrazito visoka, očigledno postoji oprezna namjera uključivanja mladih u tržište rada kod domaćih poslodavaca, što je pozitivna indikacija u kontekstu demografskih izazova i važnosti prijenosa znanja i vještina na nove generacije zaposlenika i zadržavanje pozitivnog trenda unatoč ukidanju potpora za zapošljavanje mladih. S druge strane, ovaj oprezni pokazatelj govori da se nikako ne smije zanemariti mjere zapošljavanja mladih, pogotovo onih visokoobrazovanih, kroz porezne olakšice i poticajne programe, kako bismo ih zadržali u hrvatskim firmama.

Svi pokazatelji nalaze se iznad neutralne vrijednosti 3,0, što potvrđuje da među poslodavcima prevladava blagi, ali prepoznatljiv optimizam u pogledu poslovanja u 2026. godini. 

Rezultati istraživanja poslovnog sektora o izazovima koji će najviše obilježiti 2026. ukazuju na složenu strukturu prijetnji i prepreka, koje uključuju kako unutarnje, tako i vanjske faktore utjecaja na poslovanje. Ispitanici su rangirali deset najvažnijih izazova prema njihovoj percipiranoj važnosti, pri čemu je konačni poredak oblikovan zbrojem i učestalošću pojedinih odgovora.

Na samom vrhu liste izazova nalazi se pritisak na rast plaća. Očekivanja zaposlenika i realni troškovi života, koji su dodatno potaknuti inflacijskim trendovima, dovode poslodavce u poziciju gdje su primorani balansirati između zadržavanja i motivacije zaposlenika s jedne strane, i održavanja profitabilnosti s druge. Ova tema nije izolirana, ona se veže uz šire trendove na tržištu rada, uključujući manjak kvalificirane radne snage, iznadprosječni rast plaća u javnom sektoru, mobilnost radnika prema EU i osnažene pregovaračke pozicije zaposlenika.

Geopolitička nestabilnost i ratovi zauzeli su drugo mjesto po važnosti, što jasno reflektira globalni kontekst u kojem posluju hrvatske tvrtke. Poslovna zajednica svjesna je sveprisutnog rizika koji dolazi od invazije Rusije na Ukrajinu, ratova i sukoba na Bliskom istoku, ali i od sekundarnih posljedica koje ti sukobi imaju na sigurnost opskrbnih lanaca, cijene energenata, vanjskotrgovinske tokove i investicijske odluke. Ovaj izazov sve više prelazi granice vanjske politike i prelazi u sferu operativnog i strateškog rizika za poduzeća.

Na trećem je mjestu izazov visokih cijena roba i usluga u Hrvatskoj, što dodatno potvrđuje opću zabrinutost vezanu uz troškovnu stranu poslovanja. Povećani ulazni troškovi, od sirovina do vanjskih usluga, utječu na sposobnost domaćih tvrtki da ostanu konkurentne na regionalnom i globalnom tržištu. Problem se dodatno produbljuje u kontekstu male dodane vrijednosti brojnih domaćih proizvoda i usluga, što umanjuje njihovu otpornost na pritiske tržišnih cijena.

Porezna opterećenja i prevelika birokracija, koji se nalaze na četvrtom mjestu, naglašavaju trajne strukturne slabosti poslovnog okruženja u Hrvatskoj. Poslodavci i dalje percipiraju sustav kao normativno zahtjevan, fiskalno opterećujući i administrativno neučinkovit, što otežava agilno poslovanje, digitalizaciju i brzu prilagodbu tržišnim promjenama. Pitanje porezne predvidivosti i regulatorne jasnoće stoga ostaje otvoreno kao ključna tema za donositelje politika.

Na petom mjestu nalazi se usporavanje rasta EU tržišta, što posebno zabrinjava izvoznike i poduzeća koja su snažno integrirana u jedinstveno europsko tržište. Budući da je EU glavni vanjskotrgovinski partner Hrvatske, svaki signal o zastoju ili recesiji unutar Unije ima izravan utjecaj na hrvatske poslovne cikluse, investicije i potražnju.

Šesti po važnosti izazov je iseljavanje i odljev talenata, što predstavlja trajnu demografsku prijetnju i rizik za održivost radne snage. Gubitak mladih, obrazovanih i mobilnih kadrova dodatno pojačava pritisak na postojeće zaposlenike te otežava strateško planiranje ljudskih resursa, posebno u industrijama koje se oslanjaju na inovacije, razvoj i digitalne kompetencije.

Na sedmom mjestu nalazimo nepredvidivost američke administracije, što je indikator globaliziranosti promatranih poduzeća i njihove osjetljivosti na vanjskopolitičke pomake svjetskih sila. Promjene u trgovinskim politikama, monetarnoj strategiji FED-a, te sankcijskim režimima mogu neizravno, ali značajno utjecati na dostupnost kapitala, uvjete izvoza i sigurnost poslovanja.

Osmo i deveto mjesto zauzimaju niska dodana vrijednost domaćih proizvoda i usluga te visoki troškovi energenata, što upućuje na potrebu za tehnološkom transformacijom i većim ulaganjem u obnovljive izvore i energetski učinkovitije proizvodne procese. Konačno, na desetom mjestu nalazi se smanjenje državne potrošnje uslijed povećanja ulaganja u obranu, što signalizira zabrinutost zbog mogućeg smanjenja financijske podrške razvojnim i poduzetničkim inicijativama. 

U cjelini, rezultati istraživanja pokazuju da su hrvatski poslodavci suočeni s nizom međusobno povezanih izazova, koji proizlaze kako iz nacionalnog regulatornog okvira i strukturnih slabosti, tako i iz šireg globalnog konteksta obilježenog nestabilnošću i povećanom neizvjesnošću. Upravo zato, nadolazeća poslovna godina tražit će visoku razinu prilagodljivosti, strateško upravljanje rizicima te spremnost na suradnju s institucijama, obrazovnim sektorom i tržištem rada u pronalaženju dugoročno održivih rješenja.

Najveće prilike u primjeni AI-a u poslovanju

Rezultati rangiranja poslovnih prilika za 2026. otkrivaju izrazito fokusiran i optimističan pogled hrvatske poslovne zajednice na procese digitalne transformacije i tehnološkog napretka. Najviše rangirana prilika je povećanje učinkovitosti zahvaljujući primjeni umjetne inteligencije (AI), što odražava snažnu vjeru poslodavaca u transformativni potencijal automatizacije, strojne analitike i generativnih tehnologija. Očekuje se da će AI igrati ključnu ulogu u optimizaciji internih procesa, smanjenju operativnih troškova i unaprjeđenju korisničkog iskustva, čime bi se značajno mogla povećati produktivnost. Istovremeno, riječ je o strateškom odgovoru na izazove poput manjka radne snage i potrebe za bržim donošenjem poslovnih odluka temeljenih na podacima.

U sklopu istraživanja provedena je procjena vjerojatnosti ostvarenja pet važnih strateških vizija razvoja hrvatskog gospodarstva do 2030. Poslodavci su svaku viziju ocjenjivali na skali od 1 do 5, gdje ocjena 1 označava da se scenarij "neće dogoditi – nema šanse", dok ocjena 5 označava da je ostvarenje "vrlo vjerojatno". Ova metoda omogućava kvantitativnu analizu razine optimizma ili skepticizma poslovne zajednice prema pojedinim razvojnim smjerovima.

Najniže ocijenjena vizija odnosi se na pad udjela turizma ispod deset posto u BDP-u, koja je dobila nisku prosječnu ocjenu 1,8 / 5. Ova ocjena sugerira da poslodavci smatraju takav scenarij vrlo malo vjerojatnim, odnosno smatraju da će turizam i nadalje zadržati svoju snažnu ulogu u strukturi domaće ekonomije. Iako se u strateškim dokumentima često spominje potreba za diverzifikacijom gospodarstva, percepcija poslovnog sektora upućuje na uvjerenje da će turizam i nadalje biti u makroekonomskom fokusu gospodarske politike i da njegovo smanjenje nije realno očekivano bez ozbiljne zamjene drugim izvozno orijentiranim granama.

Sljedeća nisko rangirana vizija odnosi se na ulazak Hrvatske među 10 najboljih članica EU po udjelu privatnih investicija u BDP-u, s prosječnom ocjenom 2,0 / 5. Ova ocjena jasno pokazuje prevladavajući skepticizam poslodavaca u pogledu sposobnosti privlačenja većeg broja domaćih i stranih privatnih ulaganja. 

Potpuna digitalizacija komunikacije između javne uprave i tvrtki ocijenjena je s 2,9 / 5, što upućuje na vrlo nizak, ali prisutan pesimizam oko ostvarenja ovog cilja do 2030. godine. Poslodavci prepoznaju važnost digitalizacije za povećanje efikasnosti, ali istodobno izražavaju sumnju u kapacitete javnog sektora da tu tranziciju provede brzo i sveobuhvatno. 

S druge strane, prisutno je uvjerenje o usporavanju gospodarskog rasta nakon 2028. kao posljedice smanjenja dostupnosti EU sredstava, koja je ocijenjena s 3,5 / 5. Ova procjena ukazuje na realističan pogled poslodavaca prema razvojnim ograničenjima koja se očekuju kada se okončaju trenutačno dostupni instrumenti financiranja iz NPOO-a i kohezijskih fondova. Premda se ne očekuje drastičan pad, postoji opravdana zabrinutost da bez EU sredstava neće postojati dovoljno snažna zamjena u domaćim izvorima kapitala za nastavak rasta jednakim tempom.

Na sličnoj razini nalazi se i vizija o nastanku još tri do pet globalno prepoznatljivih visokotehnoloških tvrtki iz Hrvatske, tzv. „jednoroga / unicorna“, koja je ocijenjena s 3,4 / 5. Ta vrijednost sugerira umjeren optimizam poslovne zajednice u pogledu razvoja domaće inovacijske scene.

Rezultati istraživanja među članovima Gospodarskog savjeta Sveučilišta Algebra Bernaysa pružaju pomalo pozitivan pogled na poslovnu 2026. Hrvatski poslodavci izražavaju blagi optimizam kada je riječ o prihodima i zapošljavanju, ali istovremeno pokazuju visok stupanj svjesnosti o strukturnim i globalnim izazovima koji mogu ograničiti profitabilnost i konkurentnost.

Pritisak na rast plaća, geopolitička neizvjesnost i visoki ulazni troškovi ostaju ključne točke rizika, dok se najveće prilike vide u primjeni umjetne inteligencije, digitalnoj transformaciji i strateškom korištenju europskih fondova. Vizija razvoja Hrvatske do 2030. godine izaziva oprez među poslodavcima, osobito kada je riječ o reformama obrazovanja, fiskalne politike i EU sredstvima, no istodobno postoji otvorenost za nove modele rasta temeljene na inovacijama, internacionalizaciji i ulaganju u ljudski kapital.

Poslovna zajednica time potvrđuje spremnost za promjene, uz uvjet predvidivog, učinkovitog i poticajnog institucionalnog okruženja i spremnost na suradnju svih aktera u procesu.