Hrvatska ima priliku postati regionalno čvorište data centara, ali za to mora uskladiti energiju, regulativu i ambiciju

Hrvatska industrija data centara ulazi u fazu u kojoj više nije dovoljno govoriti samo o pojedinačnim infrastrukturnim projektima, nego o pozicioniranju zemlje u široj regionalnoj digitalnoj ekonomiji. Predsjednik Hrvatske udruge data centara i direktor Digital Realty Hrvatska Goran Đoreski za ICTbusiness Media - ICTbusiness.info ističe nakon prve konferencije udruge da je interes tržišta, javnog sektora i medija pokazao kako tema više nije usko tehnološka, već strateška. Za Hrvatsku je, smatra, ključno pitanje može li vlastitu geografsku, energetsku i regulatornu poziciju pretvoriti u konkurentsku prednost.

Prva konferencija Hrvatske udruge data centara, prema Đoreskom, pokazala je da je industrija dosegla trenutak u kojem mora jasnije artikulirati svoje potrebe i mogućnosti. “Od početka smo bili svjesni da imamo što reći, ali nismo bili sigurni hoće li to tržište prepoznati”, kaže Đoreski, dodajući da je odaziv nadmašio očekivanja. Puna dvorana, interes medija i dolazak ministra pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damira Habijana za njega su znak da data centri u Hrvatskoj izlaze iz niše i postaju tema šire gospodarske politike.

Posebno važnim smatra to što je konferencija okupila ljude s konkretnim iskustvom u industriji, ali i one koji odlučuju o uvjetima u kojima se takvi projekti mogu razvijati. “Ministar Habijan rekao je nekoliko vrlo važnih rečenica za našu industriju”, ističe Đoreski. No, dodaje da politička potpora mora proći kroz administrativne i operativne slojeve sustava, od građevinskih dozvola i elektroenergetskih priključaka do zakonske regulative. Bez toga, kaže, optimizam s vrha neće biti dovoljan.

Kada govori o hrvatskom tržištu, Đoreski polazi od realne procjene veličine zemlje. “Naš prvi problem uvijek je problem malog tržišta. Nas ima samo 3,8 milijuna”, kaže. No upravo zato smatra da Hrvatska ne smije pokušavati kopirati najveća globalna tržišta, nego se mora pametno pozicionirati. “To ne znači da moramo biti skromni i ponizni u svojim očekivanjima. Samo trebamo biti pametni”, naglašava.

Prema njegovu mišljenju, Hrvatska ima nekoliko važnih prednosti: članstvo u Europskoj uniji, stabilnost, Schengen, uređeno poslovno okruženje i pristup srednjoeuropskoj energetskoj mreži. “Mirna smo država, bez terorizma i ratnih operacija, u Europskoj uniji, nemamo poreznih problema u naplaćivanju svojih faktura”, kaže Đoreski. Dodaje da se Hrvatska mora usmjeriti prema jugoistočnoj Europi, tržištu koje ima značajnu populaciju i gospodarski potencijal, a kojem Zagreb može ponuditi infrastrukturu i znanje. “Zagreb se mora zajedno sa Sofijom i Atenom etablirati kao industrijski vođa u tom dijelu Europe”, ističe.

Velike najave investicija, osobito u kontekstu AI infrastrukture i megavatnih kapaciteta, za Hrvatsku su prilika, ali i rizik. Đoreski upozorava da globalna tržišta sada ulaze u investicijski ciklus u kojem dio najvećih tehnoloških kompanija ne gleda odmah profitabilnost, nego tržišni udjel u budućnosti. Hrvatska se, smatra, ne smije zaletjeti u projekte koje neće moći dugoročno opravdati. “Mi moramo sebe pozicionirati na način da budemo na strani onih koji će kroz taj cijeli ciklus zaraditi”, kaže.

To je osobito važno u AI data centrima, gdje se tehnologija, potrošnja energije i poslovni modeli još brzo mijenjaju. “Nitko zapravo još nije vidio AI data centar koji funkcionira 20 godina i kroz cijeli njegov investicijski ciklus je profitabilan”, upozorava Đoreski. Zato Hrvatska mora tražiti održiv model, a ne ulaziti u investicije koje bi se mogle pokazati pogrešnima već nakon nekoliko ciklusa grafičkih procesora. “Ne smijemo kroz dva ciklusa grafičkih kartica shvatiti da smo krenuli krivim putem”, kaže.

Za realizaciju većih projekata, od postojećih nadogradnji do mogućih novih kampusa, ključna je uloga države i lokalne zajednice. Đoreski naglašava da projekti takve veličine nigdje ne funkcioniraju bez institucionalne podrške, osobito kada su u pitanju elektroenergetska infrastruktura, prostorno planiranje i dozvole. “Ako pričamo o dalekovodima i infrastrukturi tog tipa, naravno da je nemoguće bilo što bez države”, kaže.

No uz potporu države, industriji treba i više znanja. Hrvatska, prema Đoreskom, ima tvrtke koje već sudjeluju u velikim projektima u zapadnoj Europi, ali još nema cjelovito iskustvo vođenja data centara od nekoliko desetaka ili stotina megavata. “Prvo moramo shvatiti koliko znamo, a koliko ne znamo”, kaže, ističući da treba učiti od zemalja poput Poljske i Njemačke.

Zaključak je jasan: Hrvatska ima priliku, ali ona neće biti iskorištena sama od sebe. Data centri više nisu samo tehnička infrastruktura, nego dio energetske, industrijske i digitalne strategije. Ako država, lokalne zajednice, energetski sektor i privatni investitori uspiju djelovati usklađeno, Hrvatska može postati relevantno regionalno čvorište. Ako to ne uspije, prilika će otići tržištima koja brže povezuju kapital, regulativu, energiju i operativno znanje.