Piratstvo videosadržaja u Hrvatskoj više nije rubni problem niti pitanje povremenog gledanja nelegalnog streama, nego sve organiziraniji paralelni biznis koji ozbiljno pritišće legalno tržište televizijskih usluga. Ivan Benc, direktor Odjela za TV proizvode i sadržaj u Hrvatskom Telekomu za ICTbusiness Media - ICTBusiness.info upozorava da se problem posljednjih godina pogoršava i da više nije riječ o improviziranim rješenjima, nego o profesionaliziranim piratskim platformama koje korisnicima uz mjesečnu naknadu nude goleme pakete kanala i sadržaja.
„Situacija u Hrvatskoj je zabrinjavajuća i sve gora“, kaže Benc, ističući da procjene HT-a, temeljene na više različitih istraživačkih pristupa, govore o „između 100 i 150 tisuća korisnika“ koji redovito koriste piratska rješenja. To, prema njegovu tumačenju, nije slučajno otvaranje neke internetske stranice, nego trajno plaćanje nelegalne usluge koja se korisniku predstavlja kao jeftina alternativa legalnim TV platformama.
Problem je utoliko veći što korisnici često ni sami ne razumiju da sudjeluju u piratstvu. Benc objašnjava da dio njih polazi od jednostavne logike: ako su nešto platili, smatraju da je usluga legalna. No u praksi se najčešće radi o ponudama koje za nekoliko eura mjesečno obećavaju tisuće kanala i pristup sadržajima za koje ne postoje uredno riješena prava. „Kada netko nudi 10.000 kanala za pet ili deset eura mjesečno, bez jasnog popisa kanala, to mora biti sumnjivo“, ističe Benc.
Jedan od jasnih signala, dodaje, jest i način na koji se takve usluge koriste. Legalni pružatelji usluga, poput MAXtv-a, Netflixa ili drugih OTT platformi, imaju vlastite aplikacije, brendirano korisničko iskustvo i jasno definirane uvjete korištenja. Kod piratskih rješenja, kaže Benc, korisnik često dobiva kod koji unosi u generičku aplikaciju, bez jasnog identiteta pružatelja usluge. „Kod piratskih rješenja najčešće nema aplikacije onoga od kojeg ste kupili uslugu“, objašnjava.
Za telekome problem piratstva nije samo pitanje izgubljenog prihoda. Benc naglašava da se pay TV često pogrešno percipira kao visokoprofitabilan posao u kojem operatori zadržavaju najveći dio novca. U stvarnosti, tvrdi, riječ je o modelu s vrlo niskim maržama, jer se velik dio prihoda prosljeđuje vlasnicima sadržaja, dobavljačima prava, produkcijskim kućama, regulatornim i drugim obvezama. „Pay TV je biznis s vrlo niskom maržom“, kaže Benc, dodajući da piratstvo zato „narušava temelje cijelog poslovnog modela“.
U borbi protiv takvih usluga Hrvatska, prema njegovu mišljenju, treba gledati prema europskim praksama. Kao primjere navodi Grčku, Italiju i Španjolsku, gdje se razvijaju modeli u kojima ovlaštena tijela ili udruge prijavljuju piratske streamove, a operatori ih moraju blokirati u vrlo kratkom roku. Taj se rok, kaže, u Europi sve više skraćuje, s nekoliko dana prema nekoliko minuta. „To je smjer u kojem bismo htjeli usmjeriti i Hrvatsku i naše zakonodavstvo“, ističe Benc.
Pritom upozorava da se borba ne može voditi parcijalno. Ako jedan operator blokira piratski izvor, a drugi to ne čini, učinak je ograničen. Zato je, smatra, potreban zajednički nastup cijelog tržišta i jasniji regulatorni okvir koji bi omogućio brzu i učinkovitu reakciju. „Tu treba zajednički nastup svih telekom operatora na tržištu, jer ne može jedan raditi, a drugi ne“, kaže Benc.
Umjetna inteligencija u toj bi borbi mogla imati važnu operativnu ulogu. Benc ne vidi AI kao zamjenu za ljude, nego kao alat koji može ubrzati prepoznavanje ilegalnih izvora, analizirati velik broj stranica, kanala i digitalnih tragova te pomoći u ranijem otkrivanju piratskih mreža. „Umjetna inteligencija ima svoju veliku ulogu u pronalaženju i alarmiranju“, kaže Benc. Dodaje da HT, kao i drugi telekomi, već istražuje mogućnosti primjene AI-ja u različitim dijelovima poslovanja.
Ipak, Benc ne očekuje da će piratstvo ikada potpuno nestati. Smatra da je cilj svesti ga na razumnu mjeru, tako da ne ugrožava legalno tržište i održivost ulaganja u kvalitetan sadržaj. „S piratima ćemo se boriti od sada pa zauvijek“, zaključuje Benc. Za industriju to znači da će zaštita sadržaja, regulacija, tehnološki nadzor i edukacija korisnika postati trajni dio poslovanja, a ne povremena reakcija na pojedinačne incidente.
