Trbuhom za kruhom u ... Slavoniju

Ponekad pomislimo da se ljudi prenagle, kažu nešto u zanosu, afektu, nazovite to kako želite. No, kada malo bolje sagledamo temu, shvatimo da možda i nisu bili u krivu. Nekako se, na tragu toga, ne bih na prvu složio da će Osijek postati 'hrvatska silicijska dolina', kako su to neki mediji pompozno i senzacionalistički naslovili. No, s druge strane, niti ne sumnjam da dobar geografski položaj i tradicija (da, dobro ste pročitali, tradicija) informatičkih tvrtki, od mog učmalog grada, tamo negdje na slijepom kraju lijepe naše, ipak mogu stvoriti svojevrsno ICT središte većih razmjera.

Dakako, u gradu iz kojeg mladi ljudi bježe (nerijetko glavom bez obzira) svakako će nedostajati kvalitetne 'radne snage' iz tog faha, a visokoškolski sustav, prvenstveno zbog svoje tromosti u mijenjanju i prilagođavanju programa, baš i nije u stanju proizvesti dovoljno novih programera, inženjera, managera...

To već i sada osjećamo i radnici se već neko vrijeme moraju tražiti u ostatku Hrvatske. Jer ih tu, jednostavno, nema dosta. Ili misle da su na faksu sve naučili i sve znaju. A kada uzmemo u obzir da u najvećem gradu Slavonije i Baranje imamo velik odljev mozgova, kako li je tek u onim nešto manjim: Đakovu, Vinkovcima, Vukovaru, Našicama, Belom Manastiru...? Pretpostavljam da oni koji posjeduju nekakva znanja i vještine iz njih bježe još bržim sprintom. Baš kao i oni koji imaju tek dvije ruke i dvije noge spremne raditi bilo što kako bi preživjeli.

Smiješno je, a istovremeno i tužno, da se čudimo "k'o pura dreku" kad čujemo da je netko iz Zagreba došao raditi u Slavoniju. Sve nešto čekamo hoće li toj osobi gradonačelnik prirediti svečani prijam. Jer, ne moram vam valjda to posebno naglašavati, smjer radne migracije je, obično, dijametralno suprotan. Pa ipak, ICT je počeo mijenjati te trendove, a kako je krenulo sa startupima čini se da će te priče postati svakodnevica (barem se svi ovdje tomu nadamo).

Jedan od naših najpoznatijih startupa, "Farmeron", sve je poprilično šokirao sredinom prošle godine kada je dobio nemalu investiciju s 'druge strane bare'. Onda su se potrudili pojačati taj osjećaj tako što su angažirali jednog od poznatijih blogera i community managera u Hrvatskoj Željka Rihu. I to je, također, poprilično odjeknulo u javnosti (barem u ovom ICT dijelu javnosti). I već je čovjek, nakon svega sedam mjeseci, na putu da postane pravi 'eseker'.

No, priča nije ni počela niti završila s njim. Trenutačno u osječkim ICT tvrtkama radi nekoliko ljudi iz Zagreba. Ne znam točan podatak (nije mi baš lako 'pohvatati' sve firme, ima njih podosta), ali ima ih više nego prstiju na rukama. Možda čak i osjetno više. A to u ova ekonomski tmurna vremena, kada je na bojišnici s krizom Osijek na nekom brisanom prostoru po kojem pucaju i jedni i drugi, ipak budi nadu. Barem neku malu nadu. Doduše, i 'purgeri' se brzo nauče biti 'lege'.

Baš kao i Varaždinci, Riječani, Križevčani i svi ostali koji su došli potražiti posao i sreću na 'divljem istoku'...