Savjeti za lakši odabir dobrih odluka

Ljudi se zapravo ne boje donošenja odluka, već se boje da će požaliti zbog donesenih odluka. Prema nedavno provedenom istraživanju, 53 posto ispitanika radije bi nekom nasumičnom metodom ili bacanjem novčića donijelo odluku, nego je donijeli vlastiti odabirom.

Troje njemačkih akademika koji su proveli istraživanje i objavili rezultate tog istraživanja pod imenom „Flipping a Coin: Theory and Evidence“, navode da je 28 posto ispitanika u njihovom istraživanju promijenilo svoju prvobitnu odluku, kada su ispitanicima postavili po drugi puta isto pitanje. Odgovornost koja dolazi s donošenjem odluka, za neke može jednostavno biti previše.

Autorima ovog istraživanja ovo je jasan znak moći žaljenja u naizgled zajedničkom problemu averzije prema odgovornosti. Rezultatima istrage došli su do zaključka da ljudi nasumičnom donošenju odluke pribjegavaju zbog straha da će požaliti ako donesu krivu odluku, te se zbog takvog nasumičnog odabira u slučaju pogrešne odluke ljudi osjećaju manje odgovornim.

Ako neodlučnost u donošenju odluka predstavlja problem u tvrtki, evo nekoliko savjeta uz koje će zaposlenici u kompaniji lakše donositi odluke:

1. Riješite se straha

Možda je lakše reći, nego to učiniti. Međutim, da bi oslobodili sebe i ostale zaposlenike od straha potrebno je jasno definirati što je to pametan neuspjeh i kako takav pametan neuspjeh nagraditi, a ne kazniti. Isto tako je vrlo važno da pristup riskiranju bude transparentan.

2. Shvatite da život nije fer

Neki ljudi više vole da drugi donose odluke za njih zato što bi se njihovu vlastitu odluku moglo okarakterizirati kao nepravednu. Donositelji odluka koriste svoj prosudbu, te se koriste dobivenim podacima i informacijama na temelju kojih donose odluku, no to je samo njihova odluka koju oni smatraju nepravednom. Prepoznajući ovakvu stvarnost je važan korak prema ohrabrivanju ljudi da donose odluke.

3. Forsiranje odluka

Ekonomist Dan Ariely savjetuje da se kod neodlučnosti pri donošenju odluka odrede vremenski rokovi.

Ovaj savjet objasnio je kroz primjer s prijateljima koji moraju odlučiti kako će provesti subotnji izlazak. Dan je prijateljima dao ograničenu količinu vremena koju mogu potrošiti na traženje najboljeg rješenja, ali je i odredio kako će provesti večer ako u zadanom vremenu ne smisle neko bolje rješenje od njegovog.

Kao primjer, uzeo je dvije zajedničke aktivnosti kao što su odlazak na piće ili igranje košarke, i ako ne nađu neko bolje alternativno rješenje u zadanih deset minuta, ide se na jednu od ove dvije aktivnosti koje je on izabrao.