Jedne sam večeri s prijateljicom otišla na koncert klapa. Tek što su počeli pjevati, uzdahnula je komentirajući naglas kako su još puna dva radna dana ispred nje, a onda konačno može uživati vikend. Pitala sam je što je sprečava da uživa upravo sada, umjesto da planira i odbrojava dane do uživanja. A uživanje je tu pored nje. I kako bi bilo odabrati najbolje iz sadašnjeg trenutka?
Vjerojatno znate da je ono što je svojstveno za sve ljude na isti način vrijeme koje nam je na raspolaganju. Bez obzira jeste li star, mlad, puni novaca ili skroz bez njega, svi imamo identičan broj minuta u jednom danu. Svatko od nas, svakog novog dana te minute ima na svom “računu“ za potrošiti (ili investirati). I ništa od toga ne može prebaciti u sljedeći dan. Pa ipak, neki nikako da dočekaju petak, a neki ostaju zaglavljeni u tamo nekom Davnom Petku koji se više nikada neće dogoditi i čine sve da Danas iz tog razloga ne postoji.
Da li je moja sreća u Prošlosti?
Koliko ste se puta vi na kraju radnog tjedna pitali kad je već prošao ovaj tjedan? Kako tako brzo? Koliko ste puta tada izbrojali propuštene prilike? Osvijestili dva propuštena treninga u teretani, nekoliko propuštenih kava s prijateljima, hrpetine propuštenih poziva, još toliko propuštenih poljubaca ili igara sa svojim djetetom. I što ste dobili s tim? Frustraciju, nezadovoljstvo samim sobom ili očaj zbog nemogućnosti da vratite izgubljeno. Bez obzira na to što pokušavali dobiti, prošlost je prošlost i ona ostaje iza nas. (Ona se ne može promijeniti. Ono što možemo promijeniti je naš doživljaj prema prošlosti. Dozvoliti si razmišljanje kako sam tada napravio odluku temeljem onog što sam tada znao najbolje.)
Da li je moja sreća tamo negdje u Budućnosti?
Koliko puta ste odmakli glavom i rekli, ma neka je petak, imam i drugi tjedan na raspolaganju za sve to, a onda već sljedećeg petka, ponavljali ta ista pitanja na kraju radnog tjedna. Jeste li ikada uspjeli uhvatiti Sutra?
Postoje dva programa našeg djelovanja kako i zašto ne uživati u sada. U jednom ne mogu uživati u Sada zbog nečeg što se dogodilo ili se propustilo dogoditi u prošlosti. Da nisam slomio nogu, postao bih uspješan nogometaš. Da nisam ostao bez posla, ne bi me partner ostavio. Da sam investirao u zemljište, sada bih bio vlasnik najmanje jednog stana. Druga govori kako će uživanje tek doći u budućnosti, (tek) kad ostvarim određene uvjete, smršavim 5 kila, otplatim kredit, osvojim Wimbledon, dobijem na lotu, moći ću se radovati. I ta varijanta sabotira uživanje u sadašnjem trenutku, jer je bazirana na pretpostavci kako će uživanje tek doći, i kako ono ne postoji sada.
Da li je sreća u Sada?
Da li sam živ u Sada ili u ‘Jesam li..’ Ili sam sve to ucrtao u kalendar u nekoj svojoj dalekoj budućnosti. Toliko toga nam svaki dan, svaki radni zadatak i ljudi koje susrećemo nude. Pa koliko uživam u kavi koju pijem sada? U zadatku kojeg rješavam sada? Koliko primjećujem osobu koja mi je draga i kako joj oči sjaje dok govori sa mnom? Koliko uživam u danu ne pitajući se koji je dan u tjednu, što sam propustio ili koliko još brojim do vikenda, već uživam znajući da je upravo danas NAJBOLJI DAN u tjednu.
