Industrijska strategija RH: puno stranica za jednu strategiju - zapravo, analizu stanja

Industrijska strategija RH: puno stranica za jednu strategiju - zapravo, analizu stanja

Foto: Dražen Tomić

Neznam kako su vas učili u školi (ili možda ste odrasli na ratnim filmovima gdje je svaka druga riječ bila strategija), ali mene su naučili da je strategija uobičajeno jedan koncizan i precizan uradak. Što bi rekla majka svih znanja, wikipedija:

"Strategy (Greek "στρατηγία"—stratēgia, "art of troop leader; office of general, command, generalship"[1]) is a high level plan to achieve one or more goals under conditions of uncertainty."

Dva su izraza koje ovdje vrijedi zapamtiti: "high-level" i "plan". Time ne govorim da je Industrijska strategija Republike Hrvatske loš uradak. Naprotiv, pozdravljam ga otvorenih ruku - nakon godina (desetljeća) nikakve strategije, ili cijelog niza pojedinačnih strategija koje su se raspisivale svakih četiri (a ponekad i dvije) godine ispočetka, ovo je vrlo dobrodošao uradak za koji autor(i) zaslužuju pljesak. Nije da se na njemu nema što raditi, ali to je sad posao cijelog niza drugih grupa (na primjer, hrvatskih klastera konkurentnosti ili timova pri HKG-u ili HUP-u ili ponešto ima i u ministarstvima). Ali mi, za jednu strategiju, nekih stvari ima previše, a nekih premalo. Previše "high-levela" i premalo "plana". Ajmo u detalje, rekao bi moj bivši profesor kod kojeg sam jedva prošao ispit, jer su se "detalji" kod mene i njega prilično razlikovali.

Putovanje s ove strane zbiljnosti za struku počinje na stranicama koje opisuju granu C26 Proizvodnja računala te elektroničkih i optičkih proizvoda. Ovo je poglavlje koje mogu samo navesti i potvrditi da postoji. Nemam nekakvih osobitih iskustava s time i teško je procjeniti koliko proizvodnja računala u Republici Hrvatskoj predstavlja značajnu industriju. Proizvodnja elektroničkih i optičkih proizvoda još više, jer se radi o materijalnim proizvodima kojima je teško konkurirati ako nemaju ugrađenu dodatnu vrijednost - znanje, pamet, inteligenciju. Zato ću se koncentrirati na dio industrije koji se možda više bavi tim dijelom, a to je opisano u slijedećem dijelu.

Pravi dodir s našom informatičkom stvarnosti možete pronaći na 272. stranici pod nazivom "J. Informacije i komunikacije". Već sama J industrija pokazuje kako vidimo "informatiku" - ima tu svega, od izdavačke djelatnosti, filmova, televizijskog programa pa sve do ... računalnog programiranja i savjetovanja. No korektno se navodi da je ICT industrija izvor dramatičnih promjena u poslovnoj praksi drugih industrija - šteta što kao nacija ne razumijemo važnost potpore ovom segmentu. Nekako izgleda da razumijemo da u SVIM industrijama ICT igra bitnu komponentu i donosi konkurentnu prednost, jedino ne razumijemo da ju onda na taj način moramo i tretirati. No, dobro, da se ne žalim - u dokumentu možete pročitati da se broj djelatnika u industriji nije smanjivao, ali niti povećavao (oko 31.000 ljudi). U situaciji kakvoj jesmo, ovo je vrhunski uspjeh, a prihodi su konstantno veći od rashoda, operativna marža pozitivna, tekuća likvidnost pozitivna i tako, all good, rekli bi. Malo pohvale velikima, malo navođenja problema i to je to. Sve to znamo, sve smo to dokumentirali, sada još jednom. Uglavnom ovaj dio je povijest (i općenito je previše povijesti za jednu strategiju i trebalo bi ju izvući u poseban dokument, a ne držati strategiju za kraj dokumenta).

Posebno pitanje: ako nam strategija ima 340 stranica, treba li 290 stranica potrošiti na analizu? Pa potom na samu Strategiju za budućnost utrošiti nekih 30 tak, od kojih je tek 4 sama Provedba strategije? Nažalost, čak i popis literature ima značajnih 18 stranica, kao da je popis bitniji od načina kako ćemo Strategiju provesti. Dakle, mislim da je dokument korektan i potreban, jedno mu više odgovara naziv "Analiza hrvatske industrije i kratki osvrt na pristup izradi Strategije RH u razdoblju 2014. - 2020". Ili tako nekako - dokumentiranje je potrebno i vrijedno, ali ja bih utrošio daleko više vremena na promišljanje kako i što. Ponekad me podsjeća na naše projekte "snimke stanja i analize poslovnih procesa" nakon koji nemate osjećaj što bi stvarno trebali napraviti, a čini mi se da nikada niti nije postojala namjera da se ovako nešto sada napravi, na što ukazuju zaključci tipa "3. Potrebno je oformiti specijalizirani tim na razini Vlade od predstavnika ključnih ministarstava koji će biti operativno zaduženi za provođenje Strategije" ili "9. Smatra se nužnim angažiranje savjetnika (konzultanata) koji će pružiti operativnu pomoć u strukturiranju i definiranju organizacije za provođenje Strategije." A vijeme, koji nam postaje kritični resurs, neimovno prolazi. Za neupućene, ova Strategija je samo skraćeni dokument (iz teksta): "Ovaj je dokument izrađen kao skraćena i dorađena inačica izvornog dokumenta koji okvirno sadrži 1.300 stranica, 900 tablica i 240 slika. Skraćena inačica sadrži zaključke po svim dijelovima izvornog dokumenta". Stvarno opsežan analitički, konzultantski posao.

No, tu i tamo možete pronaći razmišljanja o budućnosti. Na primjer Prioritetna područja dobra su podloga za bolji plan. Vjerojatno će vas veseliti ono što ste već pročitali u dnevnom tisku - bitno je gotovo sve što se ukapča u stuju, da pojednostavim. Pročitajte "Prioritetna područja i mjere realizacije strateških ciljeva" - ovo bi trebalo pretvoriti u metriku koja će se pratiti kroz BSC metodu (a i ta se predlaže u dokument). Osobno me veseli da se tamo nalazi cijeli niz preporuka koje smo godinama, kao ICT industrija, pokušavali progurati i pokrenuti kako bi bolje pozicionirali znanje, pamet, što ja znam.

Za one koji su spremni baciti se na lagano štivo s nekih 300+ stranica, evo linka na kojem to možete pronaći  http://www.mingo.hr/default.aspx?id=4980. Svatko ima pravo na svoj pogled, bilo da ga zadržava za sebe ili ga javno dijeli. I uistinu, komentare oko dokumenta sam vam napisao, ali ću za kraj navesti onu najbitniju. Ministarstvo gospodarstva pozvalo je na javnu raspravu, a planiraju se i različite prezentacije po gradovima. Pristup koji postaje tradicionalan kod nas, no... Pogledajte tekst koji slijedi, a koji je kopiran s gorenavedenih stranica:

"05.  veljače 2014. – Ministarstvo gospodarstva povodom Nacrta prijedloga Industrijske strategije Republike Hrvatske  2014. – 2020. otvara javno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću.

Pozivamo predstavnike zainteresirane javnosti da najkasnije do 07. ožujka  2014. godine dostave svoje prijedloge i komentare na predloženi Nacrt prijedloga Industrijske  strategije 2014.-2020., naročito na pitanja istaknuta u dokumentu za savjetovanje, putem obrasca za sudjelovanje u savjetovanju na e-mail adresu: industrija@mingo.hr"

Po završetku savjetovanja, svi pristigli doprinosi bit će javno dostupni na internetskoj stranici Ministarstva gospodarstva. Ukoliko ne želite da Vaš doprinos bude javno objavljen, molimo da to jasno istaknete pri slanju obrasca."

Tekst sam po sebi nije sporan. Niti datumi, niti vrijeme, niti... osim samog procesa! Nije ovo prvi put da vidim ovako nešto: za slanje komentara koristi se Word dokument. Znate da ja nemam ništa protiv Word dokumenta (sic!) ali u 20 i nekom stoljeću definirati ovako proces? Zar nitko nije pročitao Kodeks o sudjelovanju zainteresirane javnosti? Zar nitko nije spreman uvesti malo kvalitetnije modele i alate za sudjelovanje? Ne jedna zemlja (i ne samo u EU) riješila je ovo na kvalitetniji način, a čak i neka ministarstva u našoj Republici Hrvatskoj mogu služiti kao puno svjetliji primjer pristupa: pogledajte na primjer Ministarstvo rada i mirovinskog sustava i Prijedlog ZoR-a: http://rasprava.mrms.hr/bill/javna-rasprava-o-nacrtu-prijedloga-zor/1/. Što reći, može se, šteta što se ne mora po Zakonu :).

Dakle, preporučio bih više hrabrosti u pisanju i provedbi dokumenata. Manje teksta, više aktivnosti. Ne preporuka, jer su to samo preporuke nego i provedbenih elemenata. Dokumente koje možete razumijeti u 10tak minuta - koliko vam već iznosi mogućnost koncentracije novih naraštaja. Naravno, to nije područje koje mogu pokriti autori ove strategije, ali problem ionako nije u njima. Zna se gdje je problem, zar ne?

 

 

*O autoru: Ratko Mutavdžić osnivač je i arhitekt rješenja u tvrtki PROJEKTURA, savjetodavnoj tvrtki koja istražuje nove i tehnologije u nastajanju te ih uvodi u različite organizacije. Možete ga pronaći na adresi www.projektura.org ili na elektroničkoj poštiratko.mutavdzic@projektura.org.

Još iz kategorije

DESET GODINA DO PONOĆI: Četiri hitne globalne krize i njihova strateška rješenja

DESET GODINA DO PONOĆI: Četiri hitne globalne krize i njihova strateška rješenja

03.07.2020. komentiraj

Svijet ima 10 godina za riješiti svoje hitne izazove ili će biti prekasno. U svojoj novoj knjizi „DESET GODINA DO PONOĆI: Četiri hitne globalne krize i njihova strateška rješenja (4. kolovoza 2020.; Berret-Koehler), Blair Sheppard objašnjava zašto je taj vremenski okvir tako presudan, koji su najhitniji izazovi i ključni elementi rješenja.

Koronavirus kriza: regija CEE u padu

Koronavirus kriza: regija CEE u padu

25.06.2020. komentiraj

Kako funkcioniraju tržišta Srednje Europe? Poslovni stručnjak Andreas Schwabe, viši ekonomist u Raiffeisen Bank International AG (RBI) i diplomant MBA programa Global Executive na poslovnoj školi WU Executive Academy, analizirao je utjecaj koronavirus krize na regiju CEE s posebnim fokusom na ekonomije Hrvatske, Rusije, Rumunjske i Bugarske.

Kako odabrati pravi printer za kućni ured

Kako odabrati pravi printer za kućni ured

24.06.2020. komentiraj

Rad na daljinu postao je potreba kao nikad prije u trenucima pandemije koronavirusa pa su se zaposlenici morali prilagođavati, što je podrazumijevalo nabavku ključnih “alata” za kvalitetan rad. A jedan od njih za neke je svakako printer.