Dilema vozača: Ulagati u znanje ili ga jednostavno … kupiti?

Dilema vozača: Ulagati u znanje ili ga jednostavno … kupiti?

Foto: Dražen Tomić

Ako mislite da postoji jednostavan odgovor na ovo pitanje, vjerojatno se niste bavili zapošljavanjem ili radom s ljudima. Davno smo usvojili dilemu: ulagati u znanje djelatnika pa će vam možda otići ili ne ulagati, pa će vam možda i ostati. Pročitajte prethodnu rečenicu još jednom i shvatiti ćete da dileme zapravo i nema, te vam jedino preostaje osmisliti kvalitetan program rada s ljudima i omogućiti im da razviju svoje potencijale. Zanimljivo je da, kad pitate korporaciju, što je vaša najveća vrijednost, gotovo sve jedna će vam bez zadrške reći: naši ljudi. Ljudi su to koji posjeduju znanje, koji razumiju proces, koji znaju sve o proizvodu. Imaju mogućnosti i želje ostvariti ciljeve organizacije. Možete se pouzdati u njih i delegirati im sve što je potrebno za vaš uspjeh. Takvi ljudi su kvalitetni dijelovi pouzdanog stroja koji vam omogućuje da stignete na udaljena mjesta, bez potrebe za servisom, promjenama, pa čak i rezervnim dijelovima.

No, pazite li na njih? Ulažete li u održavanje koliko je potrebno? Mijenjate li ulje u svom motoru kada vam se upale kontrolne žaruljice? Uglavnom, upoznao sam dva tipa vozača: one koji savjesno idu na redovni servis, mijenjaju problematične s originalnim dijelovima i općenito razumiju da je stroj dobar onoliko koliko je dobar najlošiji dio stroja. S druge strane, znam i vozače koji dijelove mijenjaju kada se potrgaju. Kada stroj više ne odgovara na vaše upravljanje - tada jednostavno traže novi dio i mijenjaju potrgani. No problem je da se strojevi nikada ne otkazuju "lokalizirano". Kada vam otkaže kočnica, vrlo je vjerojatno da će to uzrokovati priličan problem cijelom automobilu (da ne govorim o vozaču) - ukupna šteta je uobičajeno veća od vrijednosti samog dijela koji je otkazao.

Tako je i sa znanjem. Dio upravljača (vozača, managera) smatra da je ulaganje u znanje suvišno. Djelatnici su zamjenjiva roba koju je jednostavnije zamijeniti s novim znanjem kada se ukaže potreba za istim. Uvijek postoji mlađi, svježiji, spremniji novi djelatnik koji vaš, u procesu zapošljavanja, izgleda kao idealan kandidat s perfektnim znanjem. Ulagati u znanje pojedinca danas je luksuz kojeg si rijetko tko može priuštiti - promjene u osnovnom poslovanju organizacije su danas toliko brze i velike u dosegu da polako postaje teško biti konkurentan znanjem ne samo izvan nego i unutar organizacije. No, promjene koje nosi novi djelatnik nužno uvjetuju lomove u organizaciji, koliko god da ona bila pripremljena za to. Dilema dana naravno je: održavati postojeći stroj ili… računati na novi? Ulagati u postojeću opremu ili … usvojiti leasing model?

S druge strane, dilema nije samo jednoznačna: kako i koliko ulagati u djelatnike vaše organizacije. Pitanje je naravno i koliko ulagati u samoga sebe, bez obzira da li ste dio velikog kotača ili ste sami sebi svoj kotač. Kao i kod odlazaka na sistematski pregled, vjerojatno ću pogoditi ako napišem da ne pazite na samog sebe.  Ako osjećate da ste se malo proširili, možda ćete pripaziti na prehranu i početi voziti bicikl. Ako vas zaboli zub, prvo ćete ga ignorirati a potom žurno tražiti termin kod svog zubara. Isto tako, ako čujete da vaša generacija polako pati od istrošenosti materijala, vjerojatno ćete posegnuti za nekim "zlu ne trebalo" pregledu. No, takav osjećaj nemate kada je u pitanju vaše znanje. Naravno da smo se školovali i stjecali znanja na poslu, no pitanje je - kada je dosta? Srednje godine donose vam lažni osjećaj spremnosti - napokon smo riješili studij, možda postdiplomski, možda specijalizaciju. Odradili ste junački svojih prvih desetak godina u korporaciji, možda postali izvršni direktor koji sjajno odrađuje zadane zadatke. To je ono što ste očekivali od svoje karijere? Ispunjava vas osjećajem postignuća, ostvarenog cilja, zasluženog uspjeha?

Nažalost, daleko ste od laganog putovanja prema mirovini, koja će kao riječ i stanje postati prilično upitna. Količina promjena oko vas je sve veća i što je možda najzanimljivije - frekvencija promjena je također sve veća. Ne investiranje u znanje je najbolji put u nebitnost, a time i zamjenjivost, smjenjivost i potrošnost. Koliko god zvuči, usvajanje znanja u cijelom radnom ciklusu postaje ne samo odlika onih koji žele biti bolji i brži, nego i nužnost da bi se održali na mjestu na kojem se nalazite.

Možda ne mislite tako. Možda je vaše radno mjesto otporno na promjene. Možda vaš posao čuvara pečata organizacije ne zahtjeva niti kilogram mozga, ili u prijevodu, niti dvije marke. U tom slučaju se čudom čudim da ste uopće i došli do ovog mjesta u tekstu.

No ako je drugačije, onda je vrijeme da se pokrenete i počnete s praćenjem promjena. Promjene danas, u okviru ovog teksta, koje se tiču znanja, ne tiču se samo knjige, učenja, radionica ili interneta. Danas se znanje primano stječe razgovorom. Povezivanjem s ljudima koji rade iste ili slične stvari. Odlaskom na konferencije na kojima 20.000 ljudi želi istu stvar koju želite i vi, dijeleći nesebično sve što znaju i što žele znati. Zato i konferencije poput one koju uskoro organiziramo pod nazivom "Corporate Innovation & Intrapreneurship 2015" u Zagrebu, krajem listopada. Moramo si kreirati mjesta na kojima ćemo dijeliti iskustva i razmišljanja o tome što nam je za činiti. Kako ćemo se rasti i razvijati - najbolje za sebe ali i najbolje za druge.

Što možete napraviti po tom pitanju, osim što možete doći na jednu od takvih konferencija? Možete početi povezivati ljude oko sebe. Tko s vama dijeli iste vrijednosti, ciljeve i ideje? Kako ih povezati u think tank ili grupu u svojoj organizaciji? Kako se povezati s grupama koje se nalaze van vaše organizacije? Kako te organizacije i grupe mogu utjecati na promjene u korporacijama ili tvrtkama u kojima radite ali i na promjene u društvu, koje kod nas možda kasne toliko da smo se svi prestali brinuti o tome?

Rekao bih da je slijedeći korak na vama. Ugasite Big Brother, Šoping Kraljicu, In Magazin ili bilo koju nakaradnu emisiju tog tipa koja vam ubija male sive stanice. Razonodit se možete na razne načine, a tup pogled u televizor koji vam prodaje "informativnu emisiju" sigurno nije jedan od kvalitetnijih. Ili poput mene, napišite kolumnu i podijelite mišljenje - ionako nam razmjene ideja i mogućnosti neviđeno nedostaje u društvu.  Ako ništa, uzmite bar knjigu. Pročitao sam (sic) da gotovo 80% ljudi prestaje čitati u srednjim godina. Možda knjiga, dvije u nekoliko pokušaja. Najbolji način da jednog dana sami sebi kažete - ja to više ne mogu i da vas zamijene s novim, podmazanim kotačićem.

Još iz kategorije

DESET GODINA DO PONOĆI: Četiri hitne globalne krize i njihova strateška rješenja

DESET GODINA DO PONOĆI: Četiri hitne globalne krize i njihova strateška rješenja

03.07.2020. komentiraj

Svijet ima 10 godina za riješiti svoje hitne izazove ili će biti prekasno. U svojoj novoj knjizi „DESET GODINA DO PONOĆI: Četiri hitne globalne krize i njihova strateška rješenja (4. kolovoza 2020.; Berret-Koehler), Blair Sheppard objašnjava zašto je taj vremenski okvir tako presudan, koji su najhitniji izazovi i ključni elementi rješenja.

Koronavirus kriza: regija CEE u padu

Koronavirus kriza: regija CEE u padu

25.06.2020. komentiraj

Kako funkcioniraju tržišta Srednje Europe? Poslovni stručnjak Andreas Schwabe, viši ekonomist u Raiffeisen Bank International AG (RBI) i diplomant MBA programa Global Executive na poslovnoj školi WU Executive Academy, analizirao je utjecaj koronavirus krize na regiju CEE s posebnim fokusom na ekonomije Hrvatske, Rusije, Rumunjske i Bugarske.

Kako odabrati pravi printer za kućni ured

Kako odabrati pravi printer za kućni ured

24.06.2020. komentiraj

Rad na daljinu postao je potreba kao nikad prije u trenucima pandemije koronavirusa pa su se zaposlenici morali prilagođavati, što je podrazumijevalo nabavku ključnih “alata” za kvalitetan rad. A jedan od njih za neke je svakako printer.