Stvarna internet brzina može osjetno varirati od one koja se oglašava

Poslužitelji internetskih usluga (ISP) često reklamiraju brzine internetskog prometa koje ne odgovaraju realnosti, što zna biti vrlo frustrirajuće i zbunjujuće za korisnike koji uistinu očekuju ono što im se predstavilo. Ali...

Uz spomen na brzine će svaki poslužitelj dodati neku bitnu stavku kao "do". Znači, pisat će "brzine do 1Mbps" i tako se zaštititi od zakonskih poteškoća jer tako nešto je istina. Kao što je istina da će rijetko ikad biti dosegnuta ta maksimalna spomenuta brzina. Ujedno, dodatak navedenoj rečenici bit će i nešto kao "Ne možemo utjecati na vanjske faktore..." kako bi se dodazno zaštitili.

Nažalost, iza svega toga dolaze i do triput niže brzine od oglašavanih. Otkrio je to Consumer Reports kroz analizu računa 6284 korisnika interneta. Razotkrilo se i da najbolje prolaze oni s paketom nižih brzina.

Primjerice, 10Mbps je toliko i u stvarnosti, kao i 25Mbps. Ako je netko uzeo paket s brzinom do 50Mbps, dobiva nerijetko i 53Mbps, kao što se za 75Mbps dobije i 79Mbps. Za stotinu se dobije 98Mbps, a za 125Mbps i 132Mbps. Problemi kreću s većim brzinama.

Oni koji su polatili 1,2Gbps dobivaju u prosjeku maksimalno 360Mbps i to je gotovo čeiri puta sporije. Za oglašavanih 1Gbps dobije se 373Mbps, a za 940Mbps svega 369Mbps. Zašto je to tako?

Glavni razlog je zagušenje mreže. Kada veliki broj ljudi istovremeno koristi internet, to može uzrokovati preopterećenje mreže i dovesti do sporije brzine. To je osobito uobičajeno u gusto naseljenim područjima. Također, hardverska ograničenja na korisnikovom uređaju mogu usporiti brzine. Primjerice, ako uređaj ima spor procesor ili zastarjelu bežičnu mrežnu karticu.

Nadalje, mnogi ISP-ovi imaju "pravila poštene upotrebe" koja ograničavaju količinu propusnosti koja se može koristiti u bilo kojem trenutku. Ako korisnik prekorači dodijeljenu propusnost, ISP može prigušiti njegove brzine kako bi spriječio daljnje opterećenje mreže.