Tehnologije pametnih gradova nastavljaju oblikovati gradove sutrašnjice
Godine 2023. globalna instalirana baza pojedinačno kontroliranih pametnih uličnih svjetala iznosila je 23,4 milijuna jedinica (bez Kine), prema Berg Insightu.
Microsoft je objavio da već s ovim mjesecom planira integrirati nativnu DNS (Domain Name System) podršku za HTTPS protokol u Windows 10 operativnim sustavima. Time bi se poboljšala privatnost, sigurnost, ali i pouzdanost operativnog sustava, sve zahvaljujući enkripciji koju DNS kao takav nudi.
Na taj način Microsoft prati ono što su posljednjih mjeseci učinili Mozilla, Google i Opera. U svoje su internetske preglednike integrirali podršku za DNS te učinili tako nešto standardom. Što je za korisnike više nego sjajno.
Uostalom, moderno doba u svijetu računalstva ne prolazi bez DNS servisa, koji primarno služi prevođenju odnosno mapiranju alfa-numeričkih naziva u IP adresu računala, a često i obratno. Upravo zato, bitno je izabrati najbolje servise i biti sigurniji da će ispuniti svoj posao.
Jer, svako računalo na mreži, između ostaloga, ima i jedinstvenu oznaku a to je IP adresa. Postoje dvije vrste IP adresa, one od 4 byte-a (32-bit) - IPv4 i one od 16 byte-ova (128-bit) - IPv6. Suština računalnih algoritama je bazirana na binarnom sustavu brojeva i sve se na kraju svodi na pretvorbu u "jedinice" i "nule" (engl. bit) tako da se ime računala pomoću DNS-a usmjerava na IP adresu računala.
Kako i za sve drugo u informatičkoj djelatnosti trebaju postojati stroga pravila i kako se moraju poštivati strogo propisani protokoli i hijerarhija, tako i kod DNS sustava. Postoji krovna organizacija, ICAAN (engl. Internet Corporation for Assigned Names and Numbers), koja je između ostaloga zadužena za koordinaciju i alokaciju segmenata IP adresa, ali i naziva domena. Ta organizacija prema strogim pravilima odlučuje kome će, kako i u kojem omjeru dodijeliti neki naziv
Organizacije kojima je nazivni entitet dodijeljen od strane ICAAN-a, dalje prema svojim pravilima distribuiraju, odnosno u većini slučajeva prodaju nazive krovnih domena (engl. TLD = Top-Level Domain) koje su im dodijeljene, npr. tzv generičke domene .com, .info, .net, .org ili nacionalne domene (engl. ccTLD = Country Code Top-Level Domain), npr. .hr, .ba, .rs, .it. Korisnici domene registriraju kod takvih organizacija pa te organizacije nazivamo registrarima.
Dakle, kroz ova objašnjenja jasno je koliku ulogu ima DNS i dobro je što se s 2019. počelo razmišljati o podršci, posebno kad je riječ o novom i sigurnijem protkolu kao što je HTTPS.