Kineski studenti na internetu izražavaju nezadovoljstvo nejednakošću u državi

Kineski studenti na internetu izražavaju nezadovoljstvo nejednakošću u državi
DepositPhotos

Kina bi do kraja ove godine trebala iskorijeniti siromaštvo i dok to na papiru zvuči uistinu sjajno, stvarnost je bitno drugačija, ali se o njoj ponajviše priča u zatvorenim krugovima ili online.

Upravo to čine mladi Kinezi, rođeni na kraju prošlog i početkom ovog stoljeća, svjesni da su im prilike podosta limitirane ukoliko dolaze iz ruralnih dijelova zemlje. Ili ako nemaju bogate roditelje. Naime, u Kini ne postoji porez na nasljedstvo pa se sve više širi jaz između bogatih, bogate srednje klase i onih ispod njih.

Jer, troškovi života u velikim gradovima neizdrživi su onima bez podrške obitelji, što ih poprilično unazađuje, bez obzira što su završili najjače fakultete i spremni su raditi najbolje plaćene poslove. Zato je moguće vidjeti situacije gdje studenti najboljih fakulteta u Kini jedu jednom dnevno i kopaju po smeću dok drugi na sebi imaju odjeću vrijednu na tisuće američkih dolara,

Sve to sugerira da siromaštvo uistinu može iščeznuti samo na papiru, zbog politike koju provodi Kina. Odnosno, zbog načina na koji Kina opisuje siromaštvo. Konkretnije, siromaštvo bi značilo da osoba godišnje zaradi 2300 juana ili oko 2300 kuna. To je ipak daleko ispod onoga što uistinu postoji u Kini pa se sve češće barata terminom "relativno siromaštvo", a u njemu živi oko 130 milijuna Kineza.

Njihova godišnja primanja su u prosjeku 5000 juana u ruralnim i 12.000 u urbanim dijelovima Kine. Ako se zna da mjesečno stanovi u velikim gradovima koštaju kao pola prosječne godišnje plaće, jasno je da se s tako skromnim primanjima u njima ne može živjeti.

Upravo zato, iznimno revoltirani, mladi Kinezi se okupljaju online i izražavaju frustracije, koje se sve teže ignoriraju od strane nadležnih. Ono što mogu je u svom stilu silom sve prekinuti i dopustiti da nezadovoljstvo nastavi rasti ili nešto promijeniti.

A svakako će nastaviti rasti, što se vidi u online zajednici pod nazivom "Five", što na kineskom zvuči kao "feiwu" ili "gubitnik". U samo pet mjeseci dosegla je više od 100.000 članova i jasno opisuje probleme s kojima se mladi suočavaju ukoliko nemaju iza sebe obitelj koja bi im omogućila jednostavniji život.

Također, s obzirom da žive u, na papiru, komunističkoj zemlji, pozivaju na poštivanje jednakih uvjeta za sve, kako bi mogli na jednak način doći do životnih prilika...