Digitalizacijom usluga državne i javne uprave štede se stotine milijuna kuna

Digitalizacijom usluga državne i javne uprave štede se stotine milijuna kuna
Fotolia ilustracija

Što globalno građani misle o digitalnoj upravi te kakve sve usluge mogu koristiti ako se javna uprava digitalizira, pokazalo je zadnje istraživanje mišljenja građana o digitalnoj javnoj upravi (Digital Government Citizen Survey), koje je provela tvrtka Boston Consulting Group. U istraživanju je sudjelovalo čak 14 tisuća ispitanika u razvijenim zemljama te zemljama u razvoju. Riječ je o dvogodišnjem istraživanju, koje se provodi od 2012. godine. Prema istraživanju, 78 posto ispitanika vjeruje da su se usluge digitalne uprave poboljšale tijekom prethodne dvije godine, ali su, istovremeno, smanjile ocjene zadovoljstva korisnika diljem svijeta i to prosječno za 10 posto za svih 26 kategorija pojedinačnih usluga digitalne uprave, koje pokriva istraživanje BCG-a.

Stoga se postavlja pitanje može li Hrvatska građanima osigurati još jednostavnije, jeftinije i lakše dostupne javne usluge, od izdavanja dokumenata, do glasanja na izborima, a da pritom iskoristi postojeću infrastrukturu i baze podataka?

Iskustva pojedinih zemalja potvrđuju da može, a za takvo što je potreban samo strateški pristup u objedinjavanju postojećih baza i širenje dostupnosti javnih usluga preko servisa, kao što je sustav e-Građani. Trenutačno, brojke pokazuju da postoji velik nesrazmjer između korisnika interneta u Hrvatskoj i korisnika sustava e-Građani. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), krajem 2018. godine je 82 posto kućanstava u Hrvatskoj imalo pristup internetu, dok je, prema podacima Vlade Republike Hrvatske, korisnika e-Građani sustava oko 650 tisuća. Takvi podaci ukazuju da Hrvatska ima velik prostor za napredak u digitalnoj upravi.

Zanimljivo je da je prednosti usluga digitalne javne uprave koristilo 55 posto ispitanika u zemljama u razvoju, a 33 posto ispitanika u razvijenim zemljama. Oni su imali pristup uslugama javne uprave barem jednom tjedno tijekom dvije godine promatranog razdoblja. Među tim uslugama prednjači pristupanje informiranju u stvarnom vremenu, primjerice vremenskoj prognozi ili stanju u prometu, s čak 80 posto korisnika, dok je prva sljedeća usluga plaćanje poreza, doprinosa ili kazni s 65 posto, a na trećem mjestu su popunjavanje poreznih prijava, procjena ili raznih podnesaka, s 64 posto. Međutim, istraživanje je pokazalo i da vlasti i dalje imaju poteškoća s uspostavljanjem i razumijevanjem digitalnih rješenja. U prilog tome ide činjenica da su usluge osmišljene uglavnom za korištenje preko osobnih računala, a 85 posto ispitanika pristupa uslugama koristeći tri ili više uređaja, a skoro polovica njih koristi čak pet ili više uređaja. Pritom je manje od 35 posto korisnika uvjereno da su njihovi podaci sigurni i da imaju kontrolu nad svojim osobnim podacima. Također, istraživanje pokazuje i veliku stopu grešaka kod digitalnog pristupa uslugama javne uprave jer je čak 67 posto korisnika imalo problema u korištenju. Sve je to dovelo do 10 posto pada prosječne ocjene zadovoljstva korisnika.

Kada se govori o digitalnim uslugama, riječ je o širokom spektru mogućnosti jer te usluge postaju osnova za definiranje novih poslovnih modela, koji mogu voditi i k monetizaciji javno dostupnih podataka. BCG-ovo istraživanje obuhvaća čak 26 javnih usluga, koje javna uprava može ponuditi: 1. glasanje na izborima, 2. podnošenje zahtjeva za izdavanje ili produljenje raznih dozvola, npr. za lov, ribolov i sl., 3. podnošenje žalbi i davanje povratnih informacija, 4. pristup javnim obrazovnim institucijama, upis ili razmjenu podataka s obrazovnom institucijom, 5. pretraživanje, registracija ili pristup medicinskoj evidenciji, 6. podnošenje zahtjeva za izdavanje ili produljenje lokacijske ili građevinske dozvole, 7. pretraživanje, registriranje ili ažuriranje ugovora o najmu stana, 8. podnošenje zahtjeva za izdavanje ili produljenje putovnice, 9. podnošenje zahtjeva za izdavanje ili produljenje vize, boravišne ili radne dozvole, 10. kontaktiranje ili podnošenje dokumenata sudu, 11. podnošenje zahtjeva za izdavanje ili produljenje osobne iskaznice ili nekog drugog identifikacijskog dokumenta za potvrdu godina starosti, 12. ažuriranje adrese ili drugih kontakt informacija prilikom selidbe, 13. pretraživanje ili registracija rodnih listova, smrtovnica, vjenčanih listova, 14. pretraživanje, registracija ili ažuriranje informacija o tvrtki, 15. pretraživanje, registracija ili ažuriranje vlasničkih listova ili zemljišnih knjiga, 16. podnošenje prijave patenta ili zahtjeva za dobivanje zaštite intelektualnog vlasništva, 17. podnošenje zahtjeva za dobivanje državnih potpora, subvencija ili olakšica, 18. uplate u mirovinske fondove ili državno mirovinsko osiguranje, 19. registracija ili korištenje usluga za zapošljavanje i traženje poslova, 20. pristupanje usluzi ili potporama za subvencionirano stanovanje, 21. korištenje e-vrata na graničnoj kontroli, 22. prijava poreza, procjena ili podnesaka, 23. plaćanje poreza, doprinosa ili kazni, 24. pretraživanje baze, registracija ili ažuriranje registarskih pločica, 25. pristupanje uslugama informiranja u stvarnom vremenu (primjerice, vremenska prognoza ili stanje u prometu), 26. podnošenje zahtjeva za izdavanje ili produljenje vozačke dozvole.

„Iako se naša javna uprava hvali da trenutačno pruža 54 javne usluge te da njihov broj raste, pitanje je koliko je stvarnih krajnjih korisnika tih usluga i kakvo korisničko iskustvo pružaju građanima. Naime, s obzirom na veliki broj korisnika interneta i mobilnih uređaja, vrlo se malo ljudi zaista koristi sustavom e-Građani. To ujedno predstavlja i veliku priliku za Hrvatsku jer može sustav osuvremeniti i učiniti i boljim, u usporedbi s puno razvijenijim zemljama, u kojima zadovoljstvo građana korištenjem digitalnih usluga pada“, tumači Tomislav Čorak, izvršni direktor i partner BCG-a.

Što bi osuvremenjivanje sustava i veća digitalna dostupnost donijela građanima i gospodarstvu te samoj javnoj upravi, može se ilustrirati uštedom u radnim danima, koji se gube zbog toga što građani uzimaju slobodne dane, kako bi riješili svoje administrativne potrebe. Primjerice, uzmemo li da je milijun zaposlenih u našoj zemlji u gospodarstvu i javnoj upravi i da godišnje uzmu barem jedan slobodan dan za sređivanje raznih dokumenata, poreznih prijava, dozvola i slično, može se ugrubo reći da se radi o milijun izgubljenih radnih dana.

Boljim korisničkim iskustvom građani bi mogli većinu tih usluga odraditi online i preusmjeriti barem polovicu tog vremena ili za svoje potrebe ili na stvaranje dodane vrijednosti na svom poslu. Ako želimo ekonomski valorizirati to vrijeme, možemo reći da se radi o 210 milijuna kuna koje bi bolja digitalizacija javnih usluga uštedjela. Naime, ako uzmemo da prosječni zaposlenik ima oko 8741 tisuću kuna bruto mjesečnu plaću, a u 2019. godini odradi (i to bez godišnjeg odmora) 250 radnih dana, dobijemo da jedan radni dan stoji oko 420 kuna.

Pomnožimo li tih 420 kuna s 500 tisuća dana, koji bi se oslobodili s digitalizacijom javnih usluga, dolazimo, konačno, do ekvivalenta ušteđenog vremena od 210 milijuna kuna. Premda se radi o gruboj računici, sasvim sigurno daje naznaku kako je digitalizacija javnih usluga moćna poluga, koja sa sobom nosi ogromnu korist, i za građane i za gospodarstvo, a i za samu javnu upravu.