Budućnost Interneta stvari ovisi u otvorenom kodu

Internet stvari (IoT) malo kome u tehnološkom svijetu jest nepoznanica, a čak i oni izvan njega znaju za taj termin kroz pojednostavljene primjere kao što su pametne svjetiljke, termometri, zvučnici i slično...

No, naravno da IoT ide dalje od toga. Jer, kroz te smo uređaje napravili značajan tehnološki iskorak, koji omogućava minijaturnom čipu spojiti se na daleko moćniji uređaj, kako bi iz njega "crpilo" tu moć pa na adekvatan način funkcioniralo. U zamjenu, tak minijaturni uređaj šalje podatke tom moćnijem uređaju i to je ono što uistinu jest pokretačka snaga za IoT i sve što stoji iza njega.

A sljedeći korak naprijed jest povezivanje umjetne inteligencije s IoT, što tvori AIoT termin. Kad uzmemo u obzir da u bližoj budućnosti ljudi više neće biti primarni način prikupljanja podataka, već će to biti razni uređaji oko nas, koji se nalaze na automobilima, zgradama, javnoj rasvjeti, domovima i gradovima u cjelini, trebat će upravljati njima. A to se ne može bez umjetne inteligencije. U konačnici, cilj je da pametne stvari "žive svoj život".

Da bi se to postiglo, AIoT mora ostati otvoren, tako da svi koji imaju potrebno znanje doprinose. Tako se to znanje "gomila" i brže se može doći do napretka, što je zapravo težnja otkako postojimo kao ljudi, društvo, civilizacija. Samo, sad su "pomoćni alati" daleko pametniji pa nam mogu drugačije poboljšavati živote. Na nama je kreirati sustav, okolinu i sve ostale predispozicije kko bi seAIoT razvijao na adekvatan način.

Sve to omogućava "open-source" i ključno je da to tako ostane. Primjerice, RT-Thread projekt započeo je još 2006. i krenuo s IoT OS, što je bilo potpuno apstraktno za to doba, ali danas se zahvaljujući tom projektu "pogoni" 600 milijuna uređaja diljem svijeta. To je samo jedan mali primjer što zajednica može učiniti i što će učiniti kroz naredne godine...