INOVACIJA ... Vrijednosti u okviru (ONK) i nacionalnim kurikulima

U prethodnoj smo kolumni vidjeli diskoordinaciju u kojoj „Okvir nacionalnoga kurikuluma“ (ONK) ide šumom, a Ustav RH drumom. Taj je zaključak donesen na osnovi činjenice da je u ONK-u definirano osam (8) vrijednosti koje su osnova poduke u školama, a u Ustavu imamo  drugačijih 11 „vrednota“. Bilo bi dobro čuti od pisaca ONK-a u čemu je „kvaka“. Njihovo bi jedino objašnjenje moglo biti da su ustavne „vrednote“  nešto  drugo nego „vrijednosti“ u ONK-u. Ipak kao smo pokazali, teško je to prihvatiti zato što, na primjer „vladavina prava“ iz Ustava RH sigurno treba biti jedna od najvažnijih tema u poduci.

Nedavno sam dosta opširno javno raspravljao s jednim saborskim zastupnikom baš o vladavini prava i ulozi edukacije. Moj je stav da je nemoguće popraviti pravosuđe unutar samoga sebe, već je potrebno značajno poboljšanje obrazovnog sustava na svim razinama. Pitanje vrijednosti/vrednota je za to dobar primjer: kako pravosuđe može dobro funkcionirati   ako se ta ustavna „vrednota“ ne uvažava kao jedna od istaknutih „vrijednosti“ u obrazovanju? Štoviše, „vladavina prava“ se spominje samo jednom u ONK-u i to u poglavlju „3.1. Vizija“ dakle posve načelno, nigdje ništa o provedbi, metodama, primjerima. U ostalim kurikulima se spominje tek marginalno u „Građanskom odgoju i obrazovanju“. Čak i u tom dokumentu se „vladavina prava“ reducira na ljudska prava, a o tome imamo navod koji je čak strukturno pogrešan:

„Objašnjava temeljne vrednote Ustava RH  i vladavinu prava“

Ovo je pogrešno zato što je „vladavina prava“ u Članku 3 Ustava RH i sama navedena kao jedna od temeljnih vrednota, dakle neispravno je navoditi „Vrednote i vladavina prava“. Tu se sada vraćamo na stup edukacije koji se zove „kritičko mišljenje“: ova „kritika“ ONK-a i drugih kurikularnih dokumenata bi u uvjetima razvijenog kritičkog mišljenja od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja (MZO) bila pohvaljena kao konstruktivni doprinos poboljšanju predmetnih dokumenata. Nažalost, „kritičko mišljenje“ očito „ne stanuje“ niti u MZO-u., tT smo vidjeli na mnogo banalnijoj, nomotehničkoj „kritici“ naziva „kurikulum“ koji je neispravno korištena strana riječ „kurikul“. U e-savjetovanju i drugdje je ta pogreška doživjela vrlo argumentirane kritike na što je MZO je dalo razne birokratske izgovore da to opovrgne, na primjer ovaj na primjedbu „kurikulum vs. kurikul“:

Poštovani gospodine Radelju zahvaljujemo Vam na sudjelovanju u javnoj raspravi. Vaš se prilog javnoj raspravi ne odnosi Prijedlog Nacionalnog kurikuluma predmeta Hrvatski jezik. Stručna radna skupina podupire zahtjeve za promjenom naziva kurikulum, no naziv nije promijenjen jer je sastavni dio zakonske regulative i zadanoga naziva dokumenta. Prihvaća se inicijativa da se pitanje promjene naziva pokrene u nadležnim institucijama. Potporu za tu inicijativu članovi stručne radne skupine tražili su i dobili na svim stručnim županijskim vijećima na kojima je dokument predstavljen.

Ovo je objavljeno u veljači 2017. s oznakom „Djelomično prihvaćeno“. Prošle su dvije godine i MZO još uvijek nije pokrenulo inicijativu što je obećao, tako da se u svim dokumentima kurikularne reforme provlači jezično neispravni termin „kurikulum“. Kakvu poruku o „integritetu“ ili „poštovanju“ kao vrijednostima u ONK-u daje MZO svojim vlastitim ponašanjem? Ovo ističem zato što je i inače uobičajena formulacija tijela državne uprave:

„Promjene ne možemo provesti (iako se slažemo s potrebom) jer nisu predviđene u pozitivnim zakonskim propisima!“

Dakle, zakonski se propisi tretiraju kao neka vrsta više sile ili elementarne nepogode protiv koje se ne može boriti, a u svakom slučaju ih se ne može mijenjati, koliko god bili loši ili čak štetni. Brzi tečaj iz „kritičkog mišljenja“ prvo treba napraviti u samom Ministarstvu!

U pogledu Ustava i podređenih zakona bi čovjek mogao „baciti koplja u trnje“, pa smo se pokušali ovdje spustiti stepenicu niže i vidjeti u kolikoj su mjeri usklađeni ONK i Nacionalni kurikuli? Njih ima pet i to za:

1. Rani i predškolski odgoj i obrazovanje
2. Osnovnoškolski odgoj i obrazovanje
3. Gimnazijsko obrazovanje
4. Strukovno obrazovanje
5. Umjetničko obrazovanje

Kriterij usporedbe su opet bile „vrijednosti“, od čega je napravljena sljedeća usporedna tablica:

Zeleno su označene „vrijednosti“ koje su u Nacionalnim kurikulima dodane pored osam (8) iz ONK-a. Vidimo da su osnovnoškolski identični, što je i logično, a u ostalima su dodane neke „nove vrijednosti“ (ali ne one Ustavne!). Te „dodane“ vrijednosti sadržajno nisu sporne, ali se za neke općenite može postaviti veliki upitnik, zašto one nisu prepoznate i u ONK-u za sve vidove obrazovanja. O tome više u okviru „Jeste li znali?“.

Crveno su označene „vrijednosti“ ONK-a koje su „izbačene“ iz Nacionalnih kurikula. Recimo, vrlo je začuđujuće da je iz Nacionalnog kurikula za rani i predškolski odgoj izbačena vrijednost „zdravlje“. Tu očito regulativa kaska za praksom, jer se u vrtićima i te kako djecu odgaja i obrazuje kako paziti na vlastito zdravlje. Previdom ili nemarnošću se može smatrati i „izbacivanje“ vrijednosti „znanje“ i također „zdravlje“ iz Nacionalnog kurikula za gimnazije!? Takve manjkavosti daju tešku „municiju“ svjetonazorskim protivnicima kurikularne reforme i „Škole za život“. MZO se treba osloboditi birokratskog „svjetonazora“ u kojem primjedbe na svoje dokumente smatra „šumom“ i „faktorom smetnje“, umjesto da one opravdane bez zadrške prihvati i  provede u djelo.

­JESTE LI ZNALI da su se dodavanjem novih „vrijednosti“ u Nacionalne kurikule stvorile značajne nedoumice u pogledu kvalitete tih dokumenata? Vidjeli smo da u nekim Nacionalnim kurikulima imamo navedeno niz „vrijednosti“ koji nema u drugima, a niti u ONK-u. To je  razumljivo za obrazovanje u umjetničkim školama, koje su uz osam (8) vrijednosti iz ONK-a navele još šest (6) vrijednosti vrlo specifičnih baš za te vrste škola:

• Umjetnička sloboda i pluralizam.
• Individualnost.
• Kreativnost i inovativnost.
• Interkulturalnost.
• Jedinstvenost umjetničkoga iskustva.
  • Estetska i umjetnička vrijednost.

Sve su to vrijednosti koje odgovaraju umjetničkom obrazovanju i ako se profesori budu njima rukovodili u nastavi to će biti uistinu odlično. Kvaliteta pripreme Nacionalnog kurikula za umjetničko obrazovanje se vidi i u jednostavnom citiranju „vrijednosti“ iz ONK-a., Svaka čast na konzistentnosti!

I za druge autore Nacionalnih kurikula se mogu izreći pohvale za dodavanje vrijednosti, ali nažalost to pokazuje kako „ne zna ljevica što radi desnica“. Na primjer, već u „ranoj i predškolskoj razini“ se spominje „kreativnost“. To kao da nije potrebno niti u osnovnim školama niti u strukovnima školama!? Evo popisa vrlo općenitih „vrijednosti“ istaknutih u nekim Nacionalnim kurikulima, a kojih nema u ONK-u niti dijelom u nekim drugim Nacionalnim kurikulima:

• Kreativnost
• Humanizam i tolerancija
• Autonomija
• Ustrajnost
• Marljivost
• Inovativnost
• Vještine
• Relevantnost
• Cjeloživotno učenje
• Rad
• Zaštita na radu
• Suradnja i socijalno partnerstvo

Jedan od bisera je svakako ovaj „maping“: „rad“ je vrijednost u strukovnim školama, ali nije u gimnazijama, gdje „vrijednost“ nije niti „znanje“ iz ONK-a!? Mladi ljudi u strukovnim školama trebaju „rad“ prepoznati kao vrijednost, a u gimnazijama ne? „Znanje“ nije vrijednost u gimnazijama? Još jedna nelogičnost: silno je pozitivno da se konačno netko sjetio istaknuti cjeloživotno učenje kao „vrijednost“, no uistinu je groteskno da to vrijedi samo za strukovne škole! Zar samo zanatlije trebaju učiti cijeli život? U gimnazijama, odakle se regrutiraju visokoškolski obrazovani ljudi, ne trebaju učiti cijeli život? Ispada da u nas ne trebaju: (i) zato u Hrvatskoj poslije formalnog obrazovanja uči 4% građana, a u Švedskoj čak 39%, a u Švicarskoj 44%!

Netko će reći da formaliziram, da se radi o načelnim dokumentima, da je jasno kako se i u gimnazijama stimulira da učenici rade, da budu i ustrajni i marljivi, pogotovo u stjecanju znanja, kako im se govori o važnosti znanja i njegovog cjeloživotnog stjecanja. Ako je tome tako postavlja se pitanje čemu uopće isticati „vrijednosti“ u ONK-u, Ustavu, ONK-u, ostalim kurikulima?

Isticanje važnosti edukacije se često osporava naglašavanjem problema i potrebe unapređenja u pravosuđu: „Ma prvo trebamo srediti pravosuđe, poslije će sve ići samo od sebe!“. Mislim da je to vrlo pogrešan pristup. Zato sam u prethodnoj kolumni prikazao kako je definirana „Vladavina prava“ u Australiji. Tamo definirana „Pyramid: Rule of Law“ bi bila dobar primjer za stvaranje sličnog „postera“ koji bi visio u svakoj našoj školskoj učionici s pozitivnim i negativnim primjerima, čime bi se ta ustavna „vrednota“ promovirala, podučavala i demonstrirala gotovo na dnevnoj bazi. To je onda djelatni rad na općedruštvenim vrijednostima koji dokazuje kako je edukacija temelj za unapređenje svakog  servisa građanima s kojim u Hrvatskoj nismo zadovoljni. Kako to vide i primjenjuju Australci koji nam u mnogočemu mogu biti primjer svojim pristupom „i imitacija može biti inovacija“, više o tome u ovoj kolumni naredni ponedjeljak.

Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant