Fantomka, FINA, javni bilježnik i Trgovački sud

Nastavlja se saga o registraciji jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću (j.d.o.o.), jer oduševljenje koje nas je zaokupilo kada je jednog petka popodne stiglo u Financijsku agenciju potvrdno rješenje odobravanja imena firme može se opisati kao trenutak rađanja jedne velike pobjede, trijumf.

Skakao sam s čarapom na glavi kao kakav luđak po Financijskoj agenciji, nasmijan sretan. Uspjeli smo, sami protiv državnog aparata uz pomoć zaista ljubaznih službenica Fine koje bi se uvijek nasmijale kad bi dolazio i govorile evo vas opet. Znale su me po imenu, a nada da je podizanje rješenja o rezervaciji imena tvrtke i konačna potvrda da je sve proteklo po planu, iako umjesto nekoliko dana trajalo je mjesec dana bila je grdna obmana.

Ludi petak u Zagrebu

Petak je, gotovo pa tri sata popodne, držim u ruci taj obožavani predmet želje, to Rješenje i što sad. Iako sam znao da je procedura zapravo jednostavna i da sad treba kod javnog bilježnika napraviti i ovjeriti akt o osnivanju ipak je bio petak. Na svu sreću pripremio sam se i za to pa sam kontaktirao javnog bilježnica ranije gdje mi je ljubazna mlada dama objasnila sve što joj treba i to je dobila e-mailom tako da je samo odobreno ime i druge generalije trebalo samo dopisati u inače generički dokument.

Eh tada, počinje jurnjava, naime petkom svi rade eto malo kraće i iz Finine poslovnice u Vukovarskoj trčim do javnog bilježnika kroz kaljužu ispred Zagrebačkog holdinga jer eto nije očišćeno kako bih stigao na vrijeme.

Fantomka

Sve si nekako mislim da uletim s fantomkom na glavi, kako bi se odmah prepali i shvatili da mislim ozbiljno, da sam zaista odlučio krenuti u poduzetništvo i da se nimalo ne šalim. Ali zašto bih to učinio, pa s čarapom sam već hodao po Financijskoj agenciji tražeći po hodnicima izgubljene rječnike hrvatskog, latinskog i starogrčkog.

Ma ipak, fantomka i osmijeh, iako ga se ne vidi, najbolje su oružje za javne bilježnike. Iskustvo je bilo super, mlada me dama dočekala sa raznoraznim izjavama koje sam morao potpisati, od toga da kao vlasnik nemam poreznih dugovanja, da sam sposoban voditi firmu, da sam eto poludio pa odlučio postati poduzetnik.

I sve to mi lijepo ispunimo i ja pripremim u ruci grif za potpisivanje ugovora i svega što bi sad trebalo pljuštati kad se procedura razvije, ali...

Nije tu još gotovo, kada platite šestotinjak kuna cijelu proceduru osnivanja j.d.o.o. kod javnog bilježnika ako mislite da ste gotovi niste, e tada vam zaista treba fantomka.

Jer ulijećete poput budale, baš sam se tako osjećao u birokratsku proceduru. Naime, Zapisnik o osnivanju j.d.o.o. kako se službeno zove najvažniji dokument koji će te potpisati kod javnog bilježnika dvojakog je životnog vijeka. Naime postoji u digitalnom dakle virtualnom, ali i stvarnom obliku - fizičkom obliku na papiru.

Dokument će sada putovati, u petak popodne na sud u digitalnom obliku, pa će ga i javni bilježnik nositi još i u ponedjeljak u papiru. Dakle bez obzira što je sve digitalno papirnata kopija mora stići u sud. Sad još treba stići i do Fine da si oni iskopiraju moj primjerak jer i njima treba za sud. Ma tko je tu lud, procedura isprepletena raznim plaćanjima uplatnica.

Elektronsko vs. fizičko, a nije sex

Pitam se tko je tu pobrkao lončiće i zašto i papir i elektronski oblik, a mlada dama s početka priče iz javnobilježničkog ureda samo se nasmije i kaže takav je Zakon.

Ne znam da li je to više rekla cinično ili je to zaista bio jedan od onih petaka kada nam je svima dosta, ali njoj definitivno jest. Ali osmijeh nije skidala jer ispod fantomke na mome licu ipak je isijavala sreća - postat ću poduzetnik - o kako to gordo zvuči.

I sad opet čekanje da se nova tvrtka upiše u sudski registar, čekanje suda, zvanje Financijske agencije, javno bilježničkog ureda, ali o tome već sljedeći tjedan...