Umro Andy Grove čovjek koji je stvorio Silicijsku dolinu i Intel

U ponedjeljak 21. ožujka u 80. godini života preminuo je bivši izvršni direktor (CEO) i predsjednik Intela - Andrew Stephen Grove. Bitku protiv Parkinsonove bolesti, s kojom se borio dugi niz godina, nije više mogao voditi, objavili su iz njegove bivše kompanije.

„Uvijek će ostati upamćen po tome što je pokrenuo Intel, današnji tehnološki div, koji upravo on stvara ovakvog kakvog ga poznajemo dolaskom u kompaniju 1968. godine. Uporan, stručan i s vizijom, osnivačima Robertu Noyceu i Gordonu Mooreu nudio je rješenja koja su se konstantno pokazivala točnima“, tvrde u Intelu.

Rodio se u Budimpešti pod imenom András István Gróf i to 2. rujna 1936. godine, a u Sjedinjene Američke Države odlazi kad se činilo da je najgore prošlo. U dobi od osam godina, nacisti su okupirali Mađarsku i nastavili s holokaustom gdje su stali u ostalim zemljama Europe. Srećom po Andrewa, obiteljski prijatelj je udomio njega i majku kad su promijenili identitet. Skrivao ih je od nacista i tako riskirao život, no uspio ih je spasiti. Nažalost, njegovog oca nije spasio, on je zarobljen i ubijen, kao i 400 tisuća drugih mađarskih Židova.

Kraj Drugog svjetskog rata nije donio ništa dobrog po njega, 1956. je tijekom revolucije pobjegao iz Mađarske u Austriju, a kod sebe nije imao apsolutno ništa i samo je natucao engleski jezik. Ali već se u toj situaciji dalo za naslutiti kakav je to genij. Trebalo mu je godinu dana da stigne do SAD-a, gdje mijenja ime u Andrew Stephen Groove jer je Amerikancima to bilo lakše za izgovoriti, a i nije želio da ga se nakon predstavljanja ispituje o prošlosti. Riješio se čak i naglaska vrlo brzo. No nije se sramio porijekla, govorio je u svakoj prilici kontra fašizma, sovjetske čizme i svih nedaća njegove rodne domovine.

Miran i siguran, brzo je pronašao svoju strast u kemiji na gradskom koledžu New York, gdje završava prve tri godine studija, da bi na Berkeleyu 1963. godine stekao doktorat iz kemijskog inženjeringa te se zaposlio u Fairchild Semiconductor, gdje stječe iskustvo potrebno za odlazak u Intel. S tim počinje "ono pravo" i možda je nepravda što nije naveden kao osnivač jer od prvog dana je u kompaniji, bi je spreman na rizik, krenuti od nule i ostaviti siguran posao.

Specijalnost su mu bili memorijski čipovi - DRAM. Išlo mu je sjajno, kao i Intelu, ali 1985. sa sve širom pojavom jeftinijih japanskih memorijskih čipova, nastaju problemi jer ljudi više nisu trebali DRAM. Bio je to trenutak da Grove pokaže svu svoju genijalnost. U tom trenutku bio je već šest godina predsjednik kompanije i od njega su se očekivali mudri potezi. Donio ih je.

Prekida DRAM proizvodnju te uspijeva isposlovati suradnju s IBM-om na način da svi mikroprocesori u njihovim računalima budu isključivo Intelovi. S početkom 1990. uspijeva isposlovati istu stvar i s Microsoftom, koji je preuzeo primat na tržištu i nakon toga nije bilo zaustavljanja. Potpuno je opravdao i titulu izvršnog direktora, dobivenu 1987. godine, a rezultati su govorili sami za sebe. U prvoj godini su prihodi Intela jedva prelazili dvije tisuće američkih dolara, a 1997. su bili iznad 20 milijardi. Zato je iste te godine u Time magazinu proglašen za osobu godine, ali nije ga to previše diralo.

„Uspjeh donosi opuštanje, a opuštanje donosi neuspjeh. Samo paranoični uspiju“, kazao je Grove što je opisao i u svojoj knjizi koju mnogi menadžeri smatraju jednom od najvažnijih. O tome je predavao ina prestižnim američkim sveučilištima.

No za razliku od mnogih čelnih ljudi kompanija o kojima slušamo, njega su radnici voljeli i uvijek je bio kraj njih. Čak je radio u istoj "kocki" kao i ostali zaposlenici. Ali ništa osim posla nije ga zanimalo, čak je često zapostavljao suprugu Evu i svoje dvoje djece. Tek je po odlasku u mirovinu posvetio pažnju unucima, a ima ih osmero. Taj odlazak u mirovinu ubrzao je 1998. rak prostate, ali i dalje je sudjelovao u radu kompanije, što je morao prestati 2000. kad mu je dijagnosticirana Parkinsonova bolest. Ipak, Uprava mu je dodijelila titulu predsjednika i tako je bilo sve do 2004., kad napušta i tu poziciju te se povremeno pojavljivao kao predavač na Stanfordu. Iza sebe je ostavio 197 milijardi dolara vrijednu kompaniju, 64 tisuće zaposlenih i uvijek će biti zapisan zlatnim slovima u povijest Intela...