Stanje društvenog poslovanja i digitalna transformacija

Stanje društvenog poslovanja i digitalna transformacija
Fotolia

Tvrtke i razne organizacije u ovom umreženom dobu, prepunom noviteta, društvenih mreža i gomile uređaja kojima je preplavljeno tržište, moraju pronaći način kako zadržati socijalnu komponentu i pritom se okrenuti digitalnoj tehnologiji.

Postoji čak i ime ove pojave - digitalna transformacija. Sve je digitalizirano, zaposlenici moraju pratiti tempo i stoga je za njih bila potrebna edukacija na svim razinama, jer netko tko je u tvrtki ili nekoj od organizacija po deset, dvadeset ili više godina, svakako može doprinijeti i činjenica da nije educiran po pitanju nove tehnologije ne bi smjela biti prepreka, trebalo bi mu osigurati edukaciju. Uostalom to je jednostavnije nego otpuštati stotine ili tisuće ljudi.

Ali, pritom treba ostati na razini i socijalna komponenta, od komunikacije, interakcije svih vrsta kao i znanja ili iskustva koje se dijeli između kolega, odjela i podružnica. Jer, taj socijalni dio je zapravo jezgra digitalne transformacije u poslovnom svijetu. U digitalnom dobu odjeli koji prije nisu surađivali, po novom surađuju i to mora proći "bezbolno", na korist svih.

Ipak, mnoge tvrtke, često one ispod stotinu zaposlenika, još uvijek ne shvaćaju stanje stvari pa se promjene i dalje tretiraju kao "nauči sam" koncept. To je nemoguće, nefunkcionalno ili neefikasno u današnje vrijeme. Zato su potrebne suradnja i komunikacija, jer svi znamo ponešto, ali ne znamo sve.

Stoga, stručnjaci savjetuju da se prati postavljeni model, temeljen na iskustvu, a da se obuhvati sve. Dakle, da se "ujedine" iskustvo korisnika, zaposlenika i partnera (dobavljači, serviseri, vanjski suradnici) te da se potom nađe zajednički jezik kojim bi stvari funkcionirale na najbolji mogući način. Nakon što se savlada taj model, potrebno je pratiti i nekoliko koraka da bi sve bilo optimizirano, a ima ih pet.

Za početak treba dati slobodu zaposlenima, da sami shvate kako obaviti neke zadaće ili projekte, treba ih poticati da i sami donose potreban materijal ili uređaje od kuće. Mnogima je jednostavnije i bolje raditi na svom laptopu, tabletu ili čak pametnom telefonu. Nakon toga je potrebno osigurati autonomiju svakog odjela, tako da sami shvate da moraju surađivati međusobno, ali do te razine da se zna tko što radi. Nakon toga bi samo od sebe trebalo doći povezivanje, koje dovodi do bolje shvaćanja što korisnik želi i na kraju dobivao optimizirano radno okruženje.

Zvuči jednostavno, zvuči i pomalo suludo i nepotrebno, ali tko se susreo s velikim tvrtkama i njihovim radnim okruženjem shvaća koliko su kohezija, suradnja i komunikacija bitni da bi posao bio obavljen kako treba.