U zadnje vrijeme me prati tema zapošljavanja današnjih i budućih naraštaja u najbrže rastućoj industriji u svijetu-Informacijske Tehnologije. Prognostičari kažu da će do 2020. godine u svijetu trebati 800.000 stručnjaka u IT industriji. Mi školujemo dovoljan broj IT stručnjaka za naše potrebe i privatno-javnim inicijativama ti mladi ljudi stječu i praktično znanje. No, još uvijek imamo mladih obrazovanih IT evaca koji su na burzi i traže posao. S druge strane, oni koji steknu radno iskustvo postaju potencijal za zapošljavanje u inozemstvu.
Za ovu industriju ponajviše kruže priče da nam mladi stručnjaci odlaze van, da ih školujemo za inozemstvo, da će nam svi koji nešto više znaju otići iz Hrvatske. Osnovna činjenica je da je naš visokoškolski sustav čak i besplatan za najbolje studente, ali da za najbolje uvijek ima dobrih poslovnih prilika i to je istina. S druge strane, zaluđenost idejom kako je vani bolje nego doma, je također sindrom koji je po mom mišljenju samo fikcija. Dogodi se ona priča, neko je vrhunski stručnjak, ode negdje u Njemačku, Englesku, Švedsku i za dvije godine se vrati za koferom love.
No, za većinu ljudi, rekla bih, priča je malo običnija. Ode neko u inozemstvo, dobije dobar posao, plaća troškove života, najam stana, šalje ponešto novaca svojima u Hrvatsku i vrati se za 5 godina s iskustvom života u inozemstvu. I život i rad vani nije nikakvo super truper iskustvo, nego jedno dobro radno iskustvo, dobra stavka u CV-u, dobra odskočna daska za dalje. Isto je i ovdje. U IT-u naročito, u toj branši zaista nisam čula da se ne isplaćuju plaće, da postoje problemi nelikvidnosti i sve ono što je zapravo glavna problematika rada u Hrvatskoj.
I onda kada to sve gledamo s tog aspekta „normalnosti“ onda zapravo možemo jasnije vidjeti cijelu situaciju na tržištu rada. Danas je tržište radne snage (više ili manje) otvoreno u okviru EU. Zaposlit se u Hrvatskoj, Engleskoj, Njemačkoj ili Švedskoj ima zapravo istu vrijednost. Posao je taj koj plaća račune, režije, slobodno vrijeme, život i obaveze reklo bi se. I onda ona bazična jednadžba, tamo gdje se otvori najbolja prilika i po opisu radnog mjesta i po financijskim uvjetima, to je najbolja prilika za zaposlenje.
Kad sam držala edukaciju o planiranju karijere studentima u Osijeku, rekla sam im neka iskoriste svaku priliku koja im se pruža u inozemstvu. Nisam ja za to da nam mladi ljudi odlaze u inozemstvo, ali sam za to da si daju šansu, priliku, mogućnost, da se iskažu u poslovnom smislu. Poslovna afirmacija je definitivno jedna od važnih područja u životu. Naročito kada je osoba ambiciozna i ima žarku želju dokazati se u karijeri.
IT industrija je specifična po još jednoj komponenti. Programer može živjeti u Hrvatskoj, a raditi za tvrtku u Hong Kongu, Singapuru, Norveškoj ili Sloveniji. Prostorna udaljenost ne ograničava rad i zapošljavanje. Intelektualna usluga kao takva je vrlo pogodna za fleksibilno dogovaranje rada i zapošljavanja. Danas je mobilnost značajno olakšana sa razvojem prometne infrastrukture pa smo danas i u Londonu i u Varaždinu za isto vrijeme, naravno sa različitim prijevoznim sredstvima, ali vremenski gledano nema razlike.
A kako će to sve izgledati u budućnosti? Fleksibilnost i mobilnost tržišta radne snage bit će sve veća čime će se otvarati nove opcije i mogućnosti u konceptima rada, zapošljavanja i protoku ljudi i informacija.
Svaka struka koja omogućava veliku fleksibilnost, pa tako i informatička, dovoljno je perspektivna da svakom pojedincu osigura veliki broj poslovnih mogućnosti i razvoja osobnih afirmacija u poslovnom smislu. IT je definitivno jedna od njih i to je logičan slijed razvoja u skladu sa razvojem otvorenosti tržišta i razvojem tehnologija.
Svakako i danas i u budućnosti treba pronaći načine i sisteme i potaknuti i privatni sektor da zapošljava i zadržava mlade informatičare u Hrvatskoj. Javno privatni projekti stručne prakse, ospobljavanja, učenja, usavršavanja, motivacija, inicijative, sve su to sredstva s kojima se može potaknut napredak, razvoj, uspjeh, a time onda i dati smisao tim mladim talentima da je živjeti i raditi u Hrvatskoj svrsihodno i dobro. Pojedinci će uvijek odlaziti u inozemstvo raditi i tražiti svoju životnu sreću negdje drugdje. Nekoliicna od njih će ostvariti nevjerojatne uspjehe. Sveučilišta će i dalje educirati nove informatičke snage. I po meni je poanta da se udruge studenata, nezavisna udruženja stručnjaka, sveučilišta i privatni sektor udružuju u snagama da interesantnim projektima privlače mlade talente da se kroz njih afirmiraju i dokazuju svoju uspješnost u radu i to od samog početka školovanja pa tijekom cijelog studija. Svaka osoba ima potrebu dokazati se i primiti priznanje za svoje dostignuće, a naročito mladi ljudi.
