Tko je na dobitku, a tko na gubitku s internetom stvari?

Tko je na dobitku, a tko na gubitku s internetom stvari?

Internet stvari (Internet of Things - IoT) je pred nama i do 2020. godine bi trebao taj pojam biti sačinjeni od otprilike 100 milijardi spojenih uređaja. Svi oni će odašiljati podatke, oni će se prikupljati od njih ćemo imati koristi. Ili nećemo? Teško je odrediti koliko sve skupa koristi nama samima, a koliko koristi onima koji ih prikupljaju i o tome se počelo sve češće govoriti, a među njima su posljednji britanski Guardian i BBC.

Ono o čemu govore jest da svi mi prihvaćamo sve uvjete korištenja pojedinih usluga, softvera pa i hardvera bez da se moramo slagati s činjenicom da će naši podaci nekome biti "na pladnju". Ljudi to čine i prihvaćaju jer ne vide alternativu i smatraju da bi svejedno njihova privatnost bila ugrožena na identičan način. Porazno je takvo razmišljanje, ali i dio naše realnosti u ovom trenutku, kad ne postoji neka konkretna obrana od svega.

Dakle, mi svi sudjelujemo u konstantnim anketama, istraživanjima i testovima, a sve da bi sljedeći uređaj koji koristimo bio bolji. Ali za koga bolji? Nama je naša mikrovalna savršeno dobra, zašto bismo željeli davati naše privatne podatke o tome što jedemo, na koji način spremamo i koliko često koristimo tu mikrovalnu, kako bi sljedeći model te mikrovalne bio bolji? Nekad se sve to plaćalo, trošile su kompanije vrijeme na testove i istraživanja, a s IoT dobivaju sve besplatno i u realnom vremenu, u realnom okruženju. Čini se nepravedno.

Istina jest, IoT će poboljšati našu svakodnevnicu, ali napisi i tvrdnje da je to neophodno uistinu nisu baš istinite. Svi mi koristimo hladnjake, termometre, pećnice, mikrovalne i mnogo drugih uređaja, bez da moramo njima upravljati pametnim telefonima ili računalima. Ono što nam je super simpatično jest povezati TV ili vrata garaže na "mrežu" i upravljati time našim pametnim telefonima, ali nešto dalje od toga za sve nas je situacija u koju nas se tjera, a da pritom otvaramo svoje živote proizvođačima.

I zato, treba ponavljati neprestano, potrebno je postaviti regulative i standarde, ne samo da se "pročiste" tehnički detalji IoT stvarnosti već da se i zaštiti one koji su ključni u cijeloj priči - krajnje korisnike.