INOVACIJA ... u politici!

U ranijoj kolumni smo prikazali kako Greška Tipa II može upropastiti globalnu tvrtku koja tvrdoglavo odbija novu tehnologiju. Uzrok tom odbijanju je ustrajanje na   njihovom uhodanom poslovnom modelu“. Takva se paradigma može primijeniti i na neprihvaćanje inovativnih pristupa izvan „realnoga sektora“. Na primjer u oblikovanju političkog sustava koje je u nas sada vrlo aktualno: zbori u rujnu 2016. će najvjerojatnije dati „samo“ relativnog pobjednika. Tako ćemo se naći u sličnoj, ako i ne u goroj situaciji kao i na početku 2016. godine: ogroman utrošak energije na koaliranje i preslagivanje što je najbolje ilustrirano ovako šarenom slikom Sabora RH:

Postavlja se pitanje, ne bismo li trebali učiniti nešto posve novo dakle ne samo  „inkrementalnu“ inovaciju (malo drugih kadrova, „umivanje“ predizbornih programa, drugačija suradnja/koaliranje, maslo više lijevo ili desno). Dakle,  možemo li u političkom ponašanju načiniti „disruptivnu“ inovaciju, tj. nešto što će iz korijena promijeniti „pravila (političke) igre“.

Odmah će se javiti „innovation killeri“, poput:

• „Već smo probali eksperimentirati, propalo je!“.
• „To ne može funkcionirati!“
• „Da to nešto vrijedi i drugi bi probali!“
• „Kod nas se to tako ne radi!“
• „Što mi imamo od toga?“.

Kao prvo treba kroz sistemsku inovaciju definirati kompleks PROBLEM/RJEŠENJE:

• PROBLEM: Vlada RH formirana je na osnovi „samo“ relativne većine u Saboru RH. Iz toga slijedi potreba za koalicijama ili „suradnjama“. One su se do sada pokazale neučinkovitima i nestabilnima, najčešće „trgovačkima“ i „neprincipijelnima“. U okvirima demokratskog sustava u RH ovu situaciju nije moguće spriječiti, dapače, ishod izbora 2016. bez apsolutne većine je gotovo izvjestan.
• RJEŠENJE: je izbjegavanje (neprirodnih) koalicija i „suradnji“ u uvjetima nepostojanja apsolutne većine u Saboru RH. Dva su moguća načina da se to postigne:
  • Opetovano ponavljanje izbora sve dok se ne postigne apsolutna većina jedne od vodećih stranaka (i njezinih predizbornih koalicija, iako niti one nisu jamstvo dobre postizborne suradnje)
  • Formiranje manjinske vlade koja bi imala stabilnu potporu u Saboru RH. (unaprijed izbjegavamo potencijalni nesporazum: „manjinski“ nije povezan s potporom zastupnika manjina u Saboru RH!)

Inovativna ideja se sastoji u tome da potpora iz Sabora RH ne znači niti koaliranje niti „suradnju“, već „samo“ saborski nadzor rada takve manjinske vlade. U osnovi nadzire se izvršenje usvojenog programa i plana rada Vlade RH. U tom je slučaju odnos Vlade RH i potporne/nadzorne strukture u Saboru analogan odnosu između Uprave tvrtke i Nadzornog odbora (NO). U dogovorenoj dinamici (najčešće kvartalno) se održava sjednica NO gdje se raspravlja o izvješću Uprave o izvršenju programa i plana za prethodni kvartal, te o planu za naredno razdoblje. Ministri u Vladi obrazlažu rezultate, a o tome se saborski nadzor očituje pozitivnom, uvjetnom ili negativnom ocjenom. Negativna ili dvije uzastopne uvjetne ocjene u pravilu znače smjenu odgovornog ministra. Isto tako saborski nadzor može ocjenjivati ukupni rad Vlade RH.

Nastavimo se prijedlogom „Manjinska Vlada“ dalje baviti bez emocija i predrasuda tj. strukturiranim pristupom, jedna od mogućnosti je provjera potencijala ove inovativne ideje NAF+CC evaluacija:

• NOVELTY (novost): u nas je to svakako novost koju se može kopirati od Skandinavaca, uz poboljšanje i prilagođenje uvjetima u RH
• ATTRACTIVITY (atraktivnost): građani RH su umorni od 20-godišnjeg kontinuiteta Vlada RH koje zemlju guraju u sve veći problem. Ova inovativna ideja ne nosi nikakve rizike koji bi bili DODATNI u odnosu na postojeća „pravila političke igre“
• FEASIBILITY (izvodivost): manjinska vlada po ovakvim pravilima je apsolutno izvediva. Štoviše, ona je lakše primjenjiva od koalicije i „suradnje“ zato što mali partneri ionako nemaju kapaciteta za izvršnu vlast, već uglavnom ministre-„uhljebe“.
• COMPLIANCE (zakonitost): takav prijedlog je apsolutno u skladu s Ustavom i zakonima. Mandatar manjinske vlade donosi potpise svoje stranke/koalicije + potpise podupiratelja (NO) iz Sabora RH.

COST (financijski efekt): manjinska vlada RH bi trebala biti stabilnija od koalicijske. Zbog toga je manja vjerojatnost od prijevremenih izbora, pa time i manji rizik povećanog troška. Nadzor iz Sabora ne košta ništa više a barem dio zastupnika prisiljava  rade posao za koji su izabrani i plaćeni.

JESTE LI ZNALI?

... da je manjinska vlada uobičajeni tehnički termin u razvijenim demokracijama („minority government“). Takva vlada neopravdano smatra izuzetkom i odlikom nestabilnosti. Na primjer, skandinavske su zemlje imale duga razdoblja manjinskih vlada u 1980-im i 1990-tim godinama. Tada je parlamentarna „opozicija“ bila u prilici ne samo nadzirati funkcioniranje vlade, nego i ostvariti niz svojih zahtjeva koji su bili suprotni izvornim rješenjima koje su manjinske vlade predlagale parlamentu. O ponašanju izvršne i zakonodavne vlasti u takvim uvjetima postoji čak i službeno izvješće tzv. Venecijanske komisije Vijeća Europe iz 2010. godine, vidi OVDJE.

Iako se općenito smatra da manjinska vlada ima eksplicitnu ili prešutnu potporu „opozicije“ u parlamentu, ovaj inovativni prijedlog je ponešto drugačiji: skupina zastupnika u Saboru RH koja svojim potpisima inicijalno podupire mandatara manjinske vlade nije „tipična hrvatska opozicija“, koja: :

• Uvijek „oponira“ vladi i
• Daje prijedloge (amandmane) koje vlada uvijek odbija.

Zastupnici potpore u Saboru RH surađuju i u konačnici odobravaju program i plan rada manjinske vlade. Njihova bitna funkcija je nadzor provedbe izvršenja dogovorenog uz moguću usuglašenu doradu rečenih dokumenata. Prednosti, ali i rizici ove „inovacije“ se mogu prikazati na način uobičajen za svaki poslovni poduhvat u poslovnom okruženju - SWOT tablicom:

Možda je najbolje dokazivati ispravnost ovakvog pristupa jednom od osnovnih postavki iz discipline „teorija sustava“: za svaki je sustav bitno da se njime „upravlja“, najčešće pomoću gore spomenute „povratne veze“. Ona je obilježena dvjema komponentama: snagom i brzinom. U slučaju hrvatske demokracije te „povratne veze“ praktički nema:

• SNAGA povratne veze se očituje u utjecaju rezultata  prethodne vlade na birače: nažalost mnogo više vrijedi kampanja i populizam, nego iskustvo ne/uspjeha u dosadašnjem upravljanju državom
• BTRZINA povratne veze se očituje u stavu: „Birači su nam dali povjerenje i sada smo 4 slobodni raditi po svom nahođenju što hoćemo.)!“

Teorija sustava zaključuje da u slučaju nepostojanja upravljanja (= povratna veza) sustav se ili gasi ili eksplodira (npr. ekspresni lonac koji nema odušnog ventila kod pretjeranog pritiska!). Za sada se dešava da se naš politički sustav gasi, urušava, što to bi moglo rezultirati i eksplozijom. Treba poduzeti odlučne korake da se to ne dogodi kao što bi moglo u slučaju bankrota države pod teretom ogromnih zaduženja. Shema uspostave upravljanja našim parlamentarnim sustavom u najjednostavnijem obliku izgleda ovako:

Zaključujemo da je na taj način osigurano funkcioniranje i izvršnog i zakonodavnog dijela političkog sustava RH. Povratna veza je JAKA (izvršava se usvojeni program) i BRZA (ministri čiji resori ne daju planirane rezultate za 6 mjeseci se mijenjaju).

Ova je inicijativa u svojem početnom obliku objavljena OVDJE. O reakcijama opće i stručne javnosti ćemo detaljnije pisati u ovoj kolumni sljedeći ponedjeljak!

Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant