Zagreb postaje ozbiljna točka na europskoj karti podatkovnih centara

Podatkovni centri posljednjih su godina iz specijalizirane IT infrastrukture prerasli u jedno od ključnih pitanja digitalne konkurentnosti, energetske politike i podatkovnog suvereniteta. Rast clouda, umjetne inteligencije, elektroničkog poslovanja i regulatornih zahtjeva promijenio je način na koji kompanije i institucije gledaju na lokaciju svojih sustava, dostupnost povezivosti i sigurnost podataka. U takvom okruženju Hrvatska više nije samo malo rubno tržište, nego prostor koji može imati znatno važniju regionalnu ulogu ako uspije povezati energetsku dostupnost, stabilan regulatorni okvir, optičke pravce i profesionalan ekosustav dobavljača.

Za ICTbusiness Media i ICTbusiness.info o tome govori Goran Đoreski, direktor Digital Realtyja za Hrvatsku. U razgovoru objašnjava gdje je danas projekt budućeg podatkovnog centra Zagreb 2 na Jankomiru, koji bi prema sadašnjim planovima trebao imati inicijalni kapacitet od 6 MW i operativnu spremnost okvirno 2028. godine. Istodobno, detaljno govori o razvoju lokacije Zagreb 1 na Selskoj, koja je od skromne infrastrukture iz sredine 2000-ih izrasla u najpovezaniji podatkovni centar u Hrvatskoj i regionalni gateway unutar globalne platforme Digital Realtyja. Đoreski pritom posebno naglašava da se vrijednost takvih objekata ne mjeri samo prostorom, opremom i električnom snagom, nego gustoćom povezivosti, prisutnošću operatora, pristupom cloud platformama i sposobnošću da privuku korisnike koji jedni drugima stvaraju dodatnu vrijednost.

Važan dio razgovora odnosi se i na europsko tržište, na kojem tradicionalna čvorišta poput Frankfurta, Londona, Amsterdama, Pariza i Dublina sve više ograničavaju zagušene energetske mreže i dugi rokovi za nove priključke. Upravo zato energija, njezina cijena, stabilnost opskrbe i mogućnost faznog širenja kapaciteta postaju presudni kriteriji za nove investicije. Intervju pokazuje da Hrvatska ima konkretnu priliku u razvoju podatkovnih centara, ali i da se ta prilika može pretvoriti u konkurentsku prednost samo ako tržište, država i industrija uspiju uskladiti ambiciju, infrastrukturu, energiju i stvarnu potražnju.

Kako napreduje razvoj i izgradnja podatkovnog centra Zagreb 2 na Jankomiru, koji je najavljen još ranije, i gdje je projekt danas u operativnom i infrastrukturnom smislu Zanima nas u kojoj je fazi projekt kada govorimo o građevinskim radovima, tehničkoj pripremi i planiranom puštanju u rad. Koji su danas ključni izazovi u realizaciji takvog projekta, osobito kada je riječ o energiji, opremi, rokovima i tržišnoj potražnji? Možete li reći kakav profil korisnika i koje potrebe očekujete da će Zagreb 2 primarno adresirati?

Radovi na našem budućem data centru ZAG2 na Jankomiru napreduju prema planovima. Priprema lokacije i projektantska faza odvijaju se u skladu s očekivanjima, a projekt vodimo onom razboritom dinamikom kakvu nalaže infrastruktura ovog tipa – data centar je objekt koji se planira na horizontu od dvaju do tri desetljeća, pa svaku fazu, od energetskog priključka do isporuke ključne opreme, usklađujemo i rezerviramo značajno unaprijed.

Inicijalno planirani kapacitet ZAG2 iznosi 6 MW, a operativnu spremnost okvirno očekujemo u 2028. godini. Finalni vremenski plan u ovom trenutku još nije potvrđen jer dinamika ovisi o nizu faktora – od stanja na terenu i isporuka dobavljača do priključenja na energetske, komunalne i podatkovne sustave. Lokacija je odabrana upravo zato što omogućuje fleksibilan, fazni razvoj i međusobnu povezanost s postojećim ZAG1, čime oba objekta dijele istu gustu povezivost.

Ključni izazovi kod ovakvog projekta nisu toliko tehnički koliko poslovni i logistički. Hlađenje je struka koja se razvija paralelno s industrijom čipova i rješenja postoje; na povremenu neizvjesnost u isporuci opreme poput agregata također smo navikli, a budući da se ti rokovi i trajanje gradnje dobro poklapaju, pravodobnim planiranjem cijeli se proces može kvalitetno posložiti. Energija ostaje najvažniji preduvjet – stabilan i dovoljno snažan priključak te predvidiva cijena energije – no na kraju je najvažniji krajnji korisnik: investiciju nije teško realizirati, ali prazan data centar najgora je moguća opcija.

Profil korisnika ZAG2 pratit će logiku našeg poslovanja – enterprise i telekomunikacijski korisnici te pružatelji cloud usluga kojima su presudni pouzdanost, sigurnost, niska latencija i blizina poslovnim ekosustavima. ZAG2 je zamišljen kao objekt mješovite namjene koji fleksibilno odgovara na potrebe različitih vrsta korisnika i nadopunjuje, a ne zamjenjuje, ulogu koju ZAG1 već ima kao najpovezanije čvorište u regiji.

Kako danas gledate na razvoj i pozicioniranje lokacije Zagreb 1, odnosno na sve ono što je ondje dosad izgrađeno i nadograđivano? Koliko se Zagreb 1 mijenjao od početne faze do današnje razine kapaciteta, usluga i interkonekcijske važnosti? Kakva je trenutačna potražnja za kapacitetima na toj lokaciji i kako se mijenjaju zahtjevi korisnika? U kojoj mjeri Zagreb 1 danas ima ulogu regionalnog čvorišta za povezivost, kolokaciju i pristup cloud platformama?

Lokacija današnjeg ZAG1 na Selskoj od sredine 2000‑ih rasla je iz skromne infrastrukture u vrijeme kad je tržište “data centar” zamišljalo kao serversku sobu u podrumu telekoma. Osnivanjem Altus IT‑a 2011. Selska postaje fokusirani, carrier‑neutral data centar koji postupno okuplja operatore, ISP‑ove i rane cloud igrače, i pretvara se u ključno komunikacijsko čvorište za Zagreb i širu regiju. Kako je promet rastao, borili smo se s vrlo prizemnim izazovima – kako u zgradu koja nije rođena kao data centar dovući dovoljno struje, hlađenja i redundancije – i istovremeno educirali tržište da kvalitetan, neutralan data centar nije “luksuz”, nego osnovno osiguranje za njihovo poslovanje. Logičan nastavak bio je ulazak u globalnu mrežu: akvizicijom Altusa od Interxiona i integracijom u Digital Realty, ZAG1 postaje regionalni gateway unutar globalne platforme, od egzotičnog projekta entuzijasta do ključne točke na koju se naslanjaju domaći igrači i najveći cloudovi.

ZAG1 je u proteklih godinu dana značajno unaprijeđen i danas je to bitno drukčiji objekt nego u ranijim fazama. Najvažniji korak bilo je proširenje za dodatnih 1.600 m² ICT i tehničkog prostora, dovršeno u jesen prošle godine, kojim smo odgovorili na potražnju koja je nadmašivala raspoložive kapacitete. Prošireni dio opremljen je najsuvremenijom opremom – redundantnim sustavima napajanja i protupožarne zaštite te optimiziranom potrošnjom energije usklađenom s obnovljivim izvorima.

Promjena se ne mjeri samo kvadratima i megavatima, nego prije svega interkonekcijskom važnošću. ZAG1 je najpovezaniji data centar u Hrvatskoj, s više od 50 operatora dostupnih na licu mjesta te izravnim („on-ramp“) pristupom vodećim globalnim pružateljima cloud usluga putem naših platformi za povezivanje. Upravo ta gustoća povezanosti – ono što nazivamo „data gravity“, gdje korisnici privlače korisnike, a podaci privlače podatke – ono je što se ne može kupiti samim kapitalom i što čini stvarnu, dugoročnu vrijednost lokacije.

Potražnja raste, i to usporedno s rastom gospodarstva i ubrzanom digitalizacijom, dodatno potaknutom obvezom elektroničke razmjene računa između poslovnih subjekata. Zahtjevi korisnika sve se više pomiču prema primjeni već istreniranih AI modela – takozvanom „inference“ scenariju – koji se najbolje izvodi blizu poslovnih podataka, mreža i postojećih IT ekosustava. To je točno onaj tip potražnje koji ZAG1 izvrsno podržava.

ZAG1 već danas ima ulogu jednog od regionalnih gatewaya za jugoistočnu Europu – područje s procijenjenih više od 60 milijuna stanovnika. Kombinacija kolokacije, bogate povezivosti i izravnog pristupa cloud platformama čini ga mjestom na kojem se susreću poslovni korisnici, telekomi i pružatelji usluga. U tom smislu ZAG1 nije samo objekt za smještaj opreme, nego infrastrukturni temelj na kojem domaće gospodarstvo gradi svoju digitalnu konkurentnost.

Kako ocjenjujete stanje tržišta podatkovnih centara u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi u trenutku kada raste potražnja za digitalnom infrastrukturom? Vidite li da tržište u ovoj regiji sazrijeva brže nego prije nekoliko godina kada je riječ o očekivanjima korisnika i investicijskoj dinamici? Koje su glavne razlike između hrvatskog tržišta i razvijenijih europskih tržišta podatkovnih centara? Koliko na potražnju danas utječu potrebe za cloud povezivošću, niskom latencijom, sigurnošću i lokalnim smještajem podataka?

Hrvatsko tržište je malo, ali s vrlo dobrim potencijalom rasta. Trenutno u Hrvatskoj djeluje 13 operativnih data centara ukupne snage oko 11,3 MW, od čega je približno 40 posto električne snage dostupno tržištu kao slobodan kapacitet. Dodatnih 14 MW nalazi se u ozbiljnoj fazi planiranja ili izgradnje, što daje ukupni potencijal od oko 25 MW u sljedećih nekoliko godina. Radi usporedbe, samo područje Frankfurta danas raspolaže s gotovo 1 GW instalirane snage – to dobro ilustrira i veličinu razlike i prostor koji pred nama stoji.

Tržište u regiji nedvojbeno sazrijeva. Očekivanja korisnika danas su znatno profesionalnija nego prije nekoliko godina, a investicijska dinamika ubrzava jer u zapadnoj Europi postupno ponestaje raspoložive snage na elektroenergetskoj mreži – resursa kojim mi još raspolažemo. Istodobno valja zadržati trezvenost: tržište prepoznaje razliku između stvarne, monetizirajuće potražnje i najava koje slijede trend, a dugoročna vrijednost gradi se na onoj prvoj.

Glavna razlika nije u tehnici poput Tier razine ili seizmičkih zona – to je svaki investitor s dovoljno kapitala sposoban riješiti. Razlika je u zrelosti ekosustava: u broju prisutnih telekoma, u kvaliteti lokalnih dobavljača i u gustoći povezanosti. Da bismo ostvarili primjerenije volumene, moramo se jasnije pozicionirati u odnosu na Milano, Beč, Sofiju i Atenu, bolje iskoristiti optičke pravce koji se ubrzano razvijaju i podići razinu lokalnih izvođača i dobavljača na standarde uobičajene u Europi – što je jedan od prioriteta HRDCA.

Ti su faktori danas presudni. Cloud povezivost, niska latencija, sigurnost i lokalni – odnosno europski – smještaj podataka glavni su pokretači potražnje. Korisnicima iz Europskog gospodarskog prostora data centar smješten u Hrvatskoj, zemlji članici EU-a, znatno je jednostavnije rješenje od infrastrukture izvan EU. Upravo zato vidimo rast interesa za inference-kapacitete blizu poslovnih podataka i mreža, što je segment u kojem hrvatski centri već danas mogu pružiti vrhunsku uslugu.

Što danas najviše oblikuje razvoj europskog tržišta podatkovnih centara i koji će čimbenici biti presudni u sljedećih nekoliko godina? Koliko su dostupnost energije, cijena električne energije i mogućnost širenja kapaciteta postali ključni kriteriji pri odabiru lokacija za nove investicije? Kako na tržište utječu regulatorni zahtjevi, održivost, energetska učinkovitost i pritisak da infrastruktura bude što otpornija? Koliko rast potreba povezanih s umjetnom inteligencijom mijenja planiranje kapaciteta, gustoću opterećenja i samu arhitekturu podatkovnih centara?

Europsko tržište danas najviše oblikuje pomak kapaciteta izvan tradicionalnih čvorišta – Frankfurta, Londona, Amsterdama, Pariza i Dublina – koja se suočavaju s prezagušenim energetskim mrežama i višegodišnjim rokovima za nove priključke. U sljedećih nekoliko godina presudni će biti pristup energiji, regulatorni okvir i sposobnost izgradnje dovoljno brzo da se odgovori na potražnju. Tu Hrvatska, koja još raspolaže slobodnim mrežnim kapacitetom, ima konkretnu priliku.

Energija je postala kriterij broj jedan. Dostupnost stabilnog i dovoljno snažnog priključka, predvidiva cijena električne energije i mogućnost faznog širenja kapaciteta danas najviše određuju gdje će se locirati nova ulaganja. Za konkurentnost u energetski najzahtjevnijim segmentima ključno je razviti modele dugoročne i povoljne nabave energije, primjerice kroz PPA ugovore s proizvođačima iz obnovljivih izvora.

Regulativa i održivost sve su snažniji okvir, ne smetnja. Energetska učinkovitost, hlađenje i otpornost infrastrukture postaju i regulatorna i investicijska tema, a najavljeni europski standardi minimalne učinkovitosti dodatno će to usmjeriti. AI infrastruktura u Europi sve će više morati biti usklađena s europskim okvirima zaštite podataka i suvereniteta – a ti okviri pogoduju upravo inference i ponovnom treniranju modela bliže mjestu gdje su poslovni podaci i korisnici.

Umjetna inteligencija mijenja samu fiziku objekta. Klasični serveri obično rade na otprilike 6 kW po racku, dok AI radna opterećenja prelaze 30, 100, pa i više od 200 kW po racku, što traži potpuno novu infrastrukturu projektiranu od početka za tu svrhu – tekućinsko hlađenje, napredne mrežne topologije i specijalizirane GPU klastere. Tu je važno razlikovati AI trening, koji se vodi cijenom energije i razmjerom i kojem lokacija u gradu nije presudna, od enterprise inference scenarija, koji mora biti blizu poslovnih podataka i mreža. Treba zadržati i disciplinu: data centar se amortizira kroz dvadesetak godina, dok se generacije grafičkih kartica mijenjaju otprilike svake tri godine – takav raskorak nalaže opreznost, jer još nismo vidjeli AI data centar koji je profitabilan kroz cijeli svoj investicijski ciklus.

Koliko današnje geopolitičke okolnosti mijenjaju način na koji kompanije i institucije gledaju na podatkovne centre, povezivost i lokaciju svojih sustava? Vidite li jači naglasak na digitalnom suverenitetu i potrebi da se podaci i ključne usluge zadržavaju unutar nacionalnih ili europskih okvira? Koliko energetska sigurnost, otpornost opskrbnih lanaca i stabilnost okruženja utječu na investicijske odluke korisnika i operatora? Mijenja li se zbog toga i percepcija Zagreba te Hrvatske kao moguće sigurnije i strateški zanimljive lokacije za razvoj digitalne infrastrukture?

Geopolitika je posljednjih godina iz pozadinske teme postala jedan od prvih kriterija pri odluci gdje smjestiti sustave. Kompanije i institucije sve više vrednuju predvidivost i stabilnost okruženja, a ne samo cijenu i tehničke parametre. Lokacija podataka i povezivosti postala je strateško, a ne isključivo operativno pitanje.

Naglasak na digitalnom suverenitetu nedvojbeno raste. Sve je jača potreba da se podaci i ključne usluge zadržavaju unutar europskih, a gdje je primjereno i nacionalnih okvira. Za korisnike iz Europskog gospodarskog prostora to znači da je infrastruktura unutar EU – a Hrvatska je njezina članica – jednostavnije i sigurnije rješenje. U tom kontekstu vrijedi spomenuti i ulogu državnih data centara poput SRCE-a i APIS-a, koji imaju važnu funkciju u osiguravanju podatkovnog suvereniteta.

Energetska sigurnost i otpornost opskrbnih lanaca danas su sastavni dio svake ozbiljne investicijske odluke. Korisnici i operatori traže stabilan pristup energiji, redundanciju i predvidive isporuke ključne opreme. Stabilnost regulatornog i poslovnog okruženja pritom često vrijedi jednako koliko i sami tehnički uvjeti.

Percepcija Zagreba i Hrvatske mijenja se nabolje. Smješteni smo u srcu regije s procijenjenih više od 60 milijuna stanovnika, dobro smo komunikacijski povezani, članica smo EU-a i – za razliku od dijela zapadne Europe – još raspolažemo slobodnim mrežnim kapacitetom. Sve to Hrvatsku čini sigurnom i strateški zanimljivom lokacijom. No prilika sama po sebi nije jamstvo: da bismo je pretvorili u konkurentsku prednost, moramo uskladiti energiju, regulativu i ambiciju – i pozicionirati se na strani onih koji će kroz cijeli investicijski ciklus stvarati vrijednost.