VLEO ulaganja blizu deset milijardi

Nova analiza Juniper Researcha pokazuje da bi globalna ulaganja u satelite u vrlo niskoj Zemljinoj orbiti, odnosno VLEO-u (Very Low Earth Orbit), do 2031. mogla dosegnuti gotovo 10 milijardi dolara. To bi bilo gotovo dvostruko više od 5,2 milijarde dolara ulaganja koja se očekuju u 2026.

Brzi rast potiče sve veći komercijalni interes za postavljanje nove generacije konstelacija u VLEO-u koje bi trebale odgovoriti na rastuću potražnju za povezivošću s malim kašnjenjem i podacima promatranja Zemlje visoke razlučivosti. Napredak u pogonskim sustavima, računalnim kapacitetima na satelitima i specijaliziranim materijalima dodatno poboljšava komercijalnu održivost takvih misija. Juniper Research navodi da upravo ta tri čimbenika smanjuju prosječne troškove lansiranja i mijenjaju ukupnu ekonomiku sektora VLEO-a.

Kako državne agencije i privatne kompanije povećavaju ulaganja u novu generaciju satelitskih tehnologija, VLEO bi mogao postati jedan od najbrže rastućih segmenata globalne svemirske ekonomije. Promatranje Zemlje pritom se navodi kao glavni pokretač ulaganja tijekom cijelog prognoziranog razdoblja. Rad na visinama ispod približno 450 kilometara omogućuje snimanje veće razlučivosti te nižu latenciju komunikacija u odnosu na klasične sustave u višim dijelovima niske Zemljine orbite. Zbog manje udaljenosti od površine VLEO platforme mogu postići visoke performanse snimanja s manjim i jeftinijim korisnim teretom, čime se poboljšava ekonomika različitih komercijalnih misija.

Istraživanje ipak upozorava da dugoročni komercijalni uspjeh ovisi o rješavanju problema većeg atmosferskog otpora u nižim orbitama, koji prirodno skraćuje životni vijek satelita. Proizvođači i operateri VLEO sustava morat će koristiti naprednije materijale i razvijati učinkovitije pogonske sustave. Kompanije koje prve uspješno riješe te tehničke izazove mogle bi steći značajnu prednost na tržištu.

Europska svemirska agencija VLEO opisuje kao područje između približno 100 i 450 kilometara visine, pri čemu su mnoge praktične koncepcije usmjerene na raspon od oko 250 do 350 kilometara. Na tim visinama blizina Zemlji omogućuje veću prostornu razlučivost senzora ili korištenje manjih optičkih sustava za usporedive rezultate. Komunikacijski sustavi mogu ostvariti i nižu latenciju te povoljniji radijski proračun veze. Istodobno, ostatci atmosfere stvaraju znatno veći otpor nego u višim orbitama, pa sateliti bez aktivnog održavanja putanje relativno brzo gube visinu.

Atomski kisik dodatno opterećuje površine i materijale letjelice, zbog čega su premazi i konstrukcijski materijali važan dio projektiranja VLEO platformi. Pogonski sustav zato postaje jedan od ključnih elemenata misije jer mora stalno kompenzirati atmosferski otpor. ESA već godinama istražuje električne pogonske sustave koji bi kao radni medij koristili čestice razrijeđene atmosfere, čime bi se smanjila potreba za nošenjem velikih količina pogonskog goriva. U europskim razvojnim programima tijekom 2025. demonstriran je i koncept zračno napajanog električnog pogona koji je u eksperimentalnim uvjetima ostvario pozitivan neto potisak. VLEO ima i potencijalnu prednost u području svemirskog otpada jer sateliti nakon prestanka rada prirodno brže gube visinu i ulaze u atmosferu.

ESA je još misijom GOCE pokazala da je višegodišnji rad na oko 250 kilometara moguć uz aerodinamički prilagođenu platformu i vrlo učinkovit ionski pogon. Zbog kombinacije viših performansi senzora i strožih tehničkih zahtjeva VLEO je područje u kojem će komercijalna konkurentnost snažno ovisiti o pogonu, aerodinamici, materijalima i automatiziranom upravljanju orbitom.