Vertiv u Hrvatskoj širi kapacitete za AI podatkovne centre

Rast umjetne inteligencije više nije samo pitanje novih modela, aplikacija i računalnih čipova. U pozadini se ubrzano mijenja fizička infrastruktura potrebna za njihov rad, a podatkovni centri postaju veći, energetski intenzivniji i tehnički složeniji. Upravo se taj val potražnje sada snažno prelijeva i na Europu, nakon što je prethodnih godina bio najvidljiviji u Sjedinjenim Američkim Državama. Vertiv zbog toga povećava proizvodne i inženjerske kapacitete u Hrvatskoj, koja za kompaniju ima važnu ulogu u projektiranju i isporuci infrastrukturnih sustava za EMEA regiju.

„Potražnja za podatkovnim centrima ove je godine u Europi stvarno eksplodirala“, za ICTbusiness Media – ICTbusiness.info & ICTbusiness TV ističe Vedran Brzić, potpredsjednik za infrastrukturna rješenja za EMEA regiju u Vertivu. Kako objašnjava, ono što je tijekom protekle dvije godine bilo posebno izraženo na američkom tržištu sada se sve snažnije vidi i u Europi. Takav razvoj izravno povećava potrebu za proizvodnim kapacitetima i ljudima koji mogu projektirati, integrirati i isporučivati sve složeniju infrastrukturu podatkovnih centara.

Vertiv zato u Hrvatskoj otvara više od 200 stručnih pozicija. Kompanija već zapošljava više od 650 ljudi u Zagrebu i proizvodnom pogonu u Rugvici, iz kojeg se projektiraju, proizvode i isporučuju integrirana infrastrukturna rješenja za velike projekte podatkovnih centara. Planirano je zapošljavanje više od 50 stručnjaka iz elektrotehnike, građevinarstva i strojarstva te više od 155 električara, montera i tehničara za rashladne sustave.

Brzić naglašava da rast ne obuhvaća samo proizvodnju. „Povećavamo i naš inženjerski tim – elektrotehničare, strojarske i građevinske inženjere, automatičare i arhitekte“, kaže. Širenje AI infrastrukture ne znači samo postavljanje većeg broja poslužitelja, nego i drukčije zahtjeve prema električnoj energiji, hlađenju, projektiranju i vremenu potrebnom da podatkovni centar počne raditi.

Jedna od ključnih promjena odnosi se na način gradnje. Umjesto da se svi složeni infrastrukturni sustavi sastavljaju tek na lokaciji budućeg podatkovnog centra, sve veći dio integracije premješta se u kontrolirano tvorničko okruženje. „Poanta je da se kompleksniji infrastrukturni sustavi integriraju u tvornici. Takva je instalacija čišća, brža i učinkovitija“, objašnjava Brzić.

Prednost tog pristupa raste zajedno s veličinom projekta. Kada se više ne radi o nekoliko pojedinačnih jedinica nego o serijama od 50 ili 100 modula, tvornička integracija omogućuje standardiziraniji i učinkovitiji proces. Moduli mogu biti namijenjeni napajanju, hlađenju ili IT infrastrukturi, a prije odlaska na lokaciju prolaze testiranje u tvornici. „Kada takav blok dođe na krajnju lokaciju, vrijeme puštanja u rad vrlo je kratko“, ističe Brzić.

To je posebno važno u tržišnom okruženju u kojem investitori pokušavaju što prije staviti novu računalnu infrastrukturu u komercijalnu funkciju. Podatkovni centar predstavlja veliku kapitalnu investiciju, pa svaki mjesec između početka projekta i trenutka kada infrastruktura počne stvarati prihod postaje važan dio poslovne računice. Vertiv zato dio aktivnosti koje su se tradicionalno odvijale jedna nakon druge pokušava voditi paralelno.

„Dok dizajn još traje, već naručujemo opremu i komponente i počinjemo s integracijom“, kaže Brzić. Takav paralelni pristup projektiranju, nabavi i proizvodnji trebao bi skratiti ukupno vrijeme realizacije. Umjesto čekanja da projektna faza u potpunosti završi prije početka proizvodnje, pojedini se koraci preklapaju kako bi moduli mogli biti spremni za isporuku čim lokacija bude spremna za njihovu instalaciju.

Uz brzinu, drugi veliki izazov postaje gustoća snage. AI sustavi koncentriraju sve veću računalnu snagu na relativno malom prostoru, što izravno povećava zahtjeve prema elektroenergetskim i rashladnim sustavima. „Kako gustoća snage raste, u cijelom dizajnu podatkovnog centra sve više prostora zauzimaju energetska infrastruktura i infrastruktura hlađenja“, objašnjava Brzić. Prostor u kojem se nalazi sama IT oprema više nije jedini dominantan dio projekta.

Napajanje i odvođenje topline zato postaju temeljna projektantska pitanja, a infrastruktura mora istodobno biti dovoljno fleksibilna da omogući buduće povećavanje kapaciteta. „Vrlo često unaprijed uzimamo u obzir mogućnost budućeg proširenja“, kaže Brzić. Modularni koncept omogućuje dodavanje novih energetskih blokova i drugih dijelova infrastrukture kako potrebe rastu, umjesto da se cijeli sustav mora iznova projektirati.

Takva fleksibilnost postaje važnija zbog brzog razvoja računalnog hardvera. Brzić navodi da se tehnološke generacije mijenjaju vrlo brzo i da svaka nova generacija donosi nove infrastrukturne zahtjeve. Dio promjena može se predvidjeti na temelju objavljenih tehnoloških planova proizvođača, ali arhitektura podatkovnog centra ipak mora ostaviti dovoljno prostora za prilagodbu.

Najveće promjene očekuje upravo u energetskom dijelu sustava. Sve veće količine snage moraju se dovesti na relativno malen prostor, što otvara pitanje novih načina distribucije električne energije unutar podatkovnog centra, ali i odnosa prema elektroenergetskoj mreži. Kao jednu od mogućnosti Brzić spominje kombiniranje mrežnog napajanja s proizvodnjom električne energije na samoj lokaciji, primjerice kroz solarne sustave ili plinske generatore.

Za Vertiv je širenje kapaciteta u Hrvatskoj zato izravno povezano s promjenama koje se događaju na globalnom tržištu podatkovnih centara. Zagrebački i rugvički timovi sudjeluju u projektiranju, razvoju i isporuci integriranih sustava za napajanje i upravljanje toplinom namijenjenih podatkovnim centrima velike računalne gustoće i sve zahtjevnijim AI radnim opterećenjima.

Hrvatska u toj priči nije samo proizvodna lokacija, nego mjesto na kojem se spajaju inženjering, projektiranje, integracija i proizvodnja. „Definitivno moramo pratiti rast koji očekujemo ove i sljedećih godina“, zaključuje Brzić. Smjer razvoja već je vidljiv: što AI računalna infrastruktura postaje snažnija, to izgradnja podatkovnih centara sve manje nalikuje tradicionalnom građevinskom projektu, a sve više industrijski organiziranom procesu u kojem brzina, modularnost, napajanje i hlađenje određuju koliko brzo novi računalni kapacitet može biti stavljen u pogon.