Transformacija počinje tek kada se na staro više ne možete vratiti

U poslovnom svijetu digitalna transformacija često se olako svodi na nabavu novih sustava, migraciju u cloud ili uvođenje umjetne inteligencije. No stvarnost je puno zahtjevnija i mjeri se ne tehnologijom samom po sebi, nego stvarnim pomakom u načinu rada. Kada se odluke donose brže, procesi postaju kraći, a korisničko iskustvo dosljedno bolje, tada se može govoriti o promjeni koja ima stratešku težinu. Sve ispod toga ostaje na razini tehnološkog osvježenja.

U razgovoru s Borisom Sesarom, CEO-om mStarta za ICTbusiness Media – ICTbusiness.info otvara se upravo to ključno pitanje: kada sustav doista prelazi granicu između informatizacije i transformacije. Posebno je zanimljivo kako se ta razlika vidi u kompleksnim poslovnim okruženjima s velikim operativnim opterećenjima i velikim brojem povezanih procesa. U takvim sustavima više nije dovoljno ubrzati postojeće korake, nego treba redefinirati logiku po kojoj poslovanje funkcionira. Zato su teme poput upravljanja zalihama, planiranja potražnje, logistike i koherentne arhitekture puno više od tehničkih pitanja. One postaju pitanje konkurentnosti, otpornosti i brzine prilagodbe. Upravo zato ovaj intervju ne govori samo o IT-ju, nego o tome kako izgleda poslovanje kada promjena prestane biti projekt i postane novo prirodno stanje sustava.

Kako definirate trenutak kada se sustav doista transformirao, a ne samo tehnološki osvježio?

Transformacija se ne događa kada zamijenite tehnologiju, nego kada promijenite način na koji organizacija stvara vrijednost. Pravi trenutak prepoznaje se kada se više ne možete vratiti na staro bez gubitka konkurentnosti – kada novi model rada prestane biti projekt i postane prirodno stanje sustava.

To se vidi u svakodnevnom radu: odluke se donose brže, procesi se skraćuju, a korisničko iskustvo postaje dosljedno bolje. Ako tehnologija samo ubrzava postojeće procese, govorimo o modernizaciji. Ako ih čini suvišnima – tada govorimo o transformaciji.

Gdje je granica između informatizacije i transformacije? Primjer?

Informatizacija optimizira postojeće. Transformacija mijenja razlog zašto nešto uopće radite.

Primjer logistike to vrlo jasno pokazuje. Digitalizirati skladište znači uvesti WMS i skenere te povećati efikasnost. Transformirati logistiku znači prijeći na model prediktivne distribucije – gdje roba ide prema potražnji prije nego što je naručena. U tom trenutku logistika više nije reaktivna funkcija, nego anticipativni sustav. To više nije IT projekt, nego poslovna strategija.

Koji su najisplativiji kandidati za transformaciju i koliko brzo dolazi ROI?

Najbrži povrat dolazi tamo gdje postoji velika operativna frikcija i puno ponavljanja – upravljanje zalihama, planiranje potražnje, korisnička podrška i upravljanje maloprodajom u realnom vremenu.

U Fortenova okruženju to je prije svega maloprodaja – Konzum, Mercator i IDEA – kao najdinamičniji dio sustava i najveći generator prihoda. Svaka optimizacija tamo se vrlo brzo vidi i u financijskom rezultatu i u iskustvu kupca. Odmah iza toga dolazi logistika, gdje objedinjavanjem i kontinuiranom optimizacijom možete ostvariti značajne uštede, ali i osigurati bolju dostupnost robe na policama.

Prvi rezultati vide se već u nekoliko mjeseci, najčešće između tri i šest. Puni efekt dolazi kroz godinu do dvije. Ako za prvi signal trebate godine, to je znak da su početne postavke pogrešne i da ih treba kontinuirano prilagođavati.

Tehnologija vs organizacijska promjena?

Danas je tehnologija manji dio izazova – oko 30 posto. Ostatak je organizacija.

Možete implementirati najnaprednije sustave, ali ako se način donošenja odluka ne promijeni, efekt će izostati. Najveći izazov je uskladiti ciljeve tako da financije, operacije i prodaja mjere uspjeh na isti način.

Transformacija često zapne upravo na tome. Sustavi se implementiraju, ali KPI-jevi ostaju silosno orijentirani. U takvom okruženju ni najbolja tehnologija ne može dati puni efekt. U vremenu kada AI sve više ulazi u operativni sloj poslovanja, integracija i cjelovit pogled na sustav postaju ključni preduvjet, a ne samo konkurentska prednost.

Kako razlikujete gdje AI donosi vrijednost, a gdje je eksperiment?

AI donosi vrijednost samo tamo gdje poboljšava odluku koja se donosi često, ima mjerljiv ishod i oslanja se na kvalitetne podatke. Ako ne možete jasno definirati što optimizirate i kako to mjerite, tada ne uvodite rješenje nego eksperiment.

Istovremeno, važno je razumjeti da AI nije samo još jedna tehnološka inovacija. To je promjena paradigme kakvu nismo vidjeli od uvođenja interneta – ali s bitno većom brzinom razvoja. Ne razvija se postupno, nego u skokovima, i zato stari modeli planiranja više ne vrijede. Stabilnost više ne dolazi iz statičnih sustava, nego iz sposobnosti stalne prilagodbe. Promjena postaje konstanta.

Gdje je AI danas stvarno zreo?

Najzreliji segmenti u našem poslovanju su planiranje potražnje, upravljanje zalihama, detekcija anomalija u financijama i korisnička podrška kroz automatizaciju prve linije.

S druge strane, “univerzalni” AI asistenti bez konteksta i potpuno autonomno donošenje poslovnih odluka još su uvijek precijenjeni. No razvoj je iznimno brz i realno je očekivati da će već u sljedećih nekoliko godina i ti segmenti značajno sazrijeti.

Koji su ključni preduvjeti?

AI nema smisla uvoditi bez kvalitetnih i jasno definiranih podataka, integriranih sustava, jasne odgovornosti za odluke te dobrog governancea i sigurnosti.

Istovremeno, postoji i druga krajnost – čekanje savršenih uvjeta. Ako čekate savršene podatke, propustit ćete trenutak. AI zahtijeva iterativan pristup: krenuti s osnovnim modelom, učiti iz njega i kontinuirano ga unapređivati.

Agentni AI – gdje je granica autonomije?

Agentni AI ima smisla tamo gdje je rizik nizak, odluke reverzibilne i utjecaj ograničen. Primjerice, automatsko naručivanje robe unutar definiranih okvira ima smisla. S druge strane, strateške odluke poput određivanja cijena i dalje zahtijevaju nadzor.

Granica je jasna – ako pogreška može značajno utjecati na financijski rezultat ili reputaciju, čovjek mora ostati u procesu odlučivanja.

Kako postaviti odnos s vendorima i integratorima?

Partner nije onaj koji isporučuje sustav, nego onaj koji dijeli odgovornost za ishod. Ako vendor ne razumije vaš poslovni model, on je trošak, a ne investicija.

Danas se događa jasna promjena paradigme. IT više nije odvojena funkcija koja reagira na zahtjeve poslovanja, nego njegov sastavni dio. Brzina promjena je takva da timovi moraju raditi zajedno, kontinuirano, kako bi se uopće moglo odgovoriti na tržište.

Još uvijek postoji percepcija da je IT nužan trošak, ali u stvarnosti on postaje ključni pokretač poslovne agilnosti. Istovremeno, nikada ljudsko znanje i poslovni instinkt nisu bili važniji – samo se njihove uloge mijenjaju.

Što razlikuje strateškog partnera od klasičnog vendora?

Strateški partner razumije gdje nastaje vaša vrijednost, poznaje operativne vršne udare i predlaže rješenja prije nego što problem nastane. Njegov uspjeh mjeri se vašim rezultatom.

Vendor s druge strane isporučuje ono što je dogovoreno, ali ne preuzima odgovornost za širi kontekst. Razlika je upravo u toj razini uključenosti.

Kako provjeravate razumijevanje poslovanja?

Ne kroz reference, nego kroz konkretne situacije. Kroz scenarije, simulacije i PoC-ove na vlastitim modelima. Na kraju je najvažnije kako partner razmišlja, jer tehnologija se mijenja, ali način razmišljanja ostaje.

Kako postaviti odgovornost i KPI-jeve?

Zajednička odgovornost je jedini održiv model. SLA mora biti vezan uz poslovne metrike, a ne samo tehničke. Jer sustav može raditi savršeno, a poslovanje padati.

Ako nakon projekta vrijedi “operacija uspjela, pacijent mrtav”, tada projekt nema smisla. Transparentno upravljanje promjenama je ključno, jer projekt gotovo nikada ne ostaje unutar početnog plana. Bitno je imati partnera koji u takvim situacijama preuzima inicijativu.

Kako osigurati koherentnu arhitekturu?

Arhitektura nije IT dijagram, nego poslovna logika pretočena u sustave. Koherentnost postoji kada svi sustavi koriste isti jezik podataka i podržavaju iste procese.

Bez toga dobivate skup nepovezanih rješenja koja netko kasnije mora integrirati, često uz visoku cijenu i ograničen efekt.

Koliko su ERP, integracijski sloj i data platforma ključni?

To nije opcija, nego temelj. Bez stabilne jezgre nema ozbiljne automatizacije ni AI-ja.

Kako odlučujete što modernizirati, a što graditi novo?

Odluke se temelje na strateškoj važnosti sustava, njegovoj fleksibilnosti, trošku održavanja i mogućnosti integracije. Ako sustav ne može podržati promjene, nema smisla beskonačno ga popravljati – tada se gradi novi sloj koji može.

Koliko su API i podatkovni model presudni?

Presudni su, posebno u kompleksnom sustavu poput Fortenove. Oni povezuju centralu, logistiku, prodaju i partnere u jednu operativnu cjelinu.

Bez toga ne postoji jedinstveni sustav, nego samo skup aplikacija. Zato preferiramo standardizirani pristup, svojevrsni “common rail”, koji omogućuje da svi sustavi komuniciraju na isti način.

Kako balansirate inovaciju i rizik?

Inovacija bez kontrole je hazard, a kontrola bez inovacije vodi u stagnaciju. Balans se postiže jasnim razumijevanjem gdje možete eksperimentirati, a gdje ne.

Potrebno je biti dovoljno hrabar da se ide naprijed, ali i dovoljno discipliniran da se ne preuzimaju nekontrolirani rizici.

Koliko je važan secure by design?

Danas je to osnovni preduvjet. Sigurnost mora biti ugrađena u arhitekturu od početka – kroz identitet, pristup i kontinuirani nadzor. Ako dolazi naknadno, već ste u zaostatku.

Kako odlučujete cloud vs lokalno?

Model je hibridan i odluka ovisi o osjetljivosti podataka, latenciji, regulatornim zahtjevima i kontinuitetu poslovanja.

Cloud nije cilj, nego alat. Pitanje nije idemo li u cloud, nego što ide gdje i zašto. Pri tome smo oprezni, i zbog vlastitih iskustava, ali i zbog rizika ovisnosti o vendorima.

Hoće li ključna prednost biti upravljanje ekosustavom?

Da. Prednost više neće biti sama tehnologija, nego sposobnost upravljanja kompleksnošću – partnerima, platformama, podacima i cloud okruženjima.

Zato se danas grade timovi koji kombiniraju tehnologiju, poslovno razumijevanje i upravljanje podacima. To više nije podrška poslovanju – to postaje njegova jezgra.