Telekom više nije samo mreža, nego integrator sadržaja i iskustva

Za telekom operatere rezidencijalno tržište više se ne može promatrati samo kroz pokrivenost signalom, brzinu pristupa ili broj kanala u ponudi. U razgovoru o budućnosti sadržaja, streaminga i sportskih prava, Krešimir Madunović, član Uprave i glavni operativni direktor za privatne korisnike Hrvatskog Telekoma, jasno daje do znanja da se vrijednost operatera sve više mjeri sposobnošću da korisniku osigura cjelovito iskustvo – od vrhunske mreže do jednostavnog pristupa sadržaju koji želi gledati.

Polazišna točka pritom ostaje nepromijenjena. “Mreža vrhunska mora biti”, poručuje Madunović, posebno kada je riječ o sportskom sadržaju uživo, gdje latencija izravno utječe na korisnički doživljaj. Dok kod platformi poput Netflixa presudnu ulogu imaju kvaliteta slike i stabilnost isporuke, kod prijenosa sporta svaka sekunda kašnjenja postaje problem. Zato se, ističe, razvoj infrastrukture i dalje oslanja prije svega na optiku i 5G, uz dodatne modele povezivanja i tehnološke nadogradnje koje će ublažavati ograničenja i povećavati kvalitetu isporuke sadržaja.

Upravo u tom spoju mreže i sadržaja Madunović vidi novu poziciju telekoma. HT se, kako kaže, želi “pozicionirati kao mreža svih mreža za ljude u Hrvatskoj”, što znači da mreža više nije samo infrastrukturna osnova, nego platforma na kojoj se grade iskustvo, dostupnost i diferencijacija. U pozadini toga sve važniju ulogu imaju automatizacija, analitika i umjetna inteligencija. “Jako smo blizu iskorištavanju AI-a i agentskih modela u menadžmentu kvalitete mreže i isporuci krajnjeg sadržaja prema korisniku”, kaže Madunović, naglašavajući da ga ne zanima tehnologija sama po sebi, nego njezin učinak na customer experience. “Nije tu samo tehnologija, nego i customer experience”, ističe.

Jedan od najkonkretnijih primjera takvog pristupa vidi se u sportskim pravima, koja ostaju jedan od rijetkih sadržaja što zadržavaju snagu linearnog gledanja. “Dogovorili smo ekskluzivna TV prava za sljedećih pet godina Hrvatske nogometne lige”, potvrđuje Madunović. No važan detalj novog ugovora nije samo ekskluzivnost, nego način na koji je dio ulaganja strukturiran. Kako objašnjava, dio sredstava vezan je uz infrastrukturu, i to ne samo u klasičnom smislu televizijskih prava, nego kroz podizanje kvalitete samog proizvoda koji dolazi do gledatelja. “Jedan dio novaca iz novog ugovora uvjetovali smo tako da ide u ulaganje u infrastrukturu”, kaže.

U prvoj razini to znači ulaganje u travnjake, što je na prvi pogled sportsko-organizacijska tema, ali Madunović je promatra i iz produkcijske perspektive. “Travnjaci podižu kvalitetu nogometa, ali podižu i kvalitetu produkcije”, tvrdi. U drugoj fazi, dodaje, novac će se moći usmjeriti i na tehnološku modernizaciju, uključujući automatske kamere, digitalizaciju i automatizaciju produkcije. Cilj je omogućiti prijenos većeg broja događaja, osobito lokalnih sportskih sadržaja koji dosad nisu imali dovoljno prostora ni ekonomsku opravdanost za klasičan produkcijski model. “Taj novac može se iskoristiti ne samo za travnjake, nego i za automatske kamere, digitalizaciju i automatizaciju kako bismo prenijeli što više lokalnih sportskih sadržaja”, objašnjava.

Takav pristup pokazuje da se bitka za korisnika više ne vodi samo oko toga tko ima prava, nego i tko može bolje organizirati cijeli lanac vrijednosti – od infrastrukture i produkcije do krajnje isporuke. U tom kontekstu Madunović odbacuje pojednostavljenu sliku prema kojoj su streaming platforme i telekomi nužno suprotstavljeni. Od nekadašnjeg odnosa u kojem su jedni druge gledali kao prijetnju, tržište se, smatra on, pomaknulo prema partnerstvu. “Danas smo došli do jako dobre partnerske suradnje s Netflixom, a uskoro i s nekim drugima”, kaže. Ključna riječ pritom je integracija: telekom operator korisniku više ne prodaje samo pristup, nego pomaže navigirati kroz sve složeniji svijet sadržaja.

Madunović HT vidi kao “dobar hub integrator za sve te sadržaje”, a upravo ta uloga postaje sve važnija u okruženju u kojem korisnik istodobno bira između stotina kanala i niza streaming servisa. “Korisniku želimo omogućiti da dođe do svojih sadržaja, da ne istražuje 600 kanala i osam streaming platformi”, naglašava. Drugim riječima, budućnost televizije i videosadržaja neće pripasti nužno onome tko ima najviše sadržaja, nego onome tko ga zna najpametnije organizirati, preporučiti i isporučiti.

Pritom linearna televizija još dugo neće nestati. Madunović otvoreno priznaje da “nisu svi još uvijek na streamingu” i da značajan broj korisnika i dalje gleda klasične kanale. To mijenja i pregovaračku poziciju operatera prema dobavljačima sadržaja. Položaj na platformi, vidljivost i dostupnost i dalje izravno utječu na gledanost, a time i na komercijalnu vrijednost pojedinih kanala. Telekomi zato, poručuje, imaju legitimnu ulogu u raspodjeli vrijednosti unutar tog ekosustava jer upravo oni ulažu u platformu, mrežu i odnos s krajnjim korisnikom.

Šira poruka Madunovićeva pogleda na tržište jest da telekom industrija ulazi u fazu u kojoj se infrastruktura, sadržaj i digitalno korisničko iskustvo više ne mogu odvajati. Mreža ostaje temelj, sport ostaje najjači test njezine kvalitete, a integracija sadržaja postaje nova konkurentska prednost. U takvom modelu operator nije samo distributer, nego i tehnološki orkestrator cijelog iskustva.