SK Hynix razmatra Intelov Ohio

SK Hynix razgovara s Intelom o mogućnosti da memorijske čipove prvi put proizvodi u Sjedinjenim Državama, koristeći dio Intelova kampusa u Ohiju, prema osobama upoznatima s pregovorima. Razmatraju se najmanje dva modela: zakup tvorničkog prostora ili zajedničko ulaganje u kojem bi uz Intel mogli sudjelovati veliki pružatelji usluga računalnog oblaka. Ni struktura ni iznos nisu dogovoreni.

Južnokorejska tvrtka na svojoj je službenoj stranici poručila da ništa nije konačno odlučeno. Intel nije javno potvrdio konkretan posao, a izvori upoznati s pregovorima naglašavaju da razgovori mogu završiti bez sporazuma. Tržišno je važna sama lokacija: Intel ondje gradi dva pogona u sklopu američkog investicijskog plana vrijednog više od 100 milijardi dolara, ali je početak rada u Ohiju pomaknuo na 2030. odnosno 2031. godinu. Partner bi mogao donijeti opremu, kupce i jasniji put do iskorištenosti dijela kapaciteta.

Za SK Hynix to bi bio korak dalje od projekta naprednog pakiranja u Indiani. Tvrtka je ondje već najavila pogon za pakiranje memorije visoke propusnosti, ali ne i proizvodnju memorijskih pločica od početnog procesa. HBM se slaže uz grafičke i AI akceleratore kako bi podaci brže stizali do procesora; potražnja za takvom memorijom snažno je povezana s ulaganjima Nvidijevih i drugih kupaca u AI poslužitelje. Američka proizvodnja smanjila bi geografski razmak između memorije, pakiranja i konačnih klastera.

Mogući aranžman istodobno bi Intelovu projektu dao sadržaj koji nije vezan samo uz njegove procesore i foundry narudžbe. Ohio je zamišljen kao veliki proizvodni kampus, a višegodišnja odgoda povećava rizik da skupa infrastruktura dugo ostane nedovoljno iskorištena. Zakup SK Hynixu mogao bi donositi prihod bez trenutnog prijenosa vlasništva, dok bi zajedničko ulaganje podijelilo trošak novih proizvodnih linija. Nijedan od tih poslovnih modela izvori upoznati s pregovorima nisu označili kao vodeći.

Ekonomska računica nije jednostavna. Proizvodnja u SAD-u skuplja je zbog rada, gradnje, energije, dobavljačkog lanca i uvođenja specijalizirane opreme. Poticaji mogu smanjiti početni teret, ali ne jamče konkurentnu cijenu tijekom cijelog životnog vijeka tvornice. SK Hynix zato mora procijeniti koliko su kupci spremni platiti za lokalniju i politički otporniju opskrbu te hoće li dugoročni ugovori hiperskalera pokriti razliku prema proizvodnji u Koreji. Uz to, tvornica memorije zahtijeva drukčije alate i tok procesa od linije optimizirane za logičke čipove.

Dogovor bi mogao otvoriti i osjetljivo pitanje prijenosa tehnologije. Južna Koreja memorijske proizvodne procese tretira kao nacionalno važnu tehnologiju, pa iznošenje ključnog znanja, opreme ili osoblja može zahtijevati vladinu provjeru prema Zakonu o zaštiti industrijske tehnologije. Dodatni sloj čine američka pravila o subvencijama i ograničenjima poslovanja s Kinom. Zato bi konačni ugovor morao precizno odvojiti vlasništvo nad procesom, pristup tvorničkim podacima i kontrolu nad proizvodnim receptima.

Dionice Intela porasle su 5,5 posto, a SK Hynixa 4,1 posto nakon objave informacije, no dnevni pomak ne govori kakvu bi zaradu projekt donio. Za ulagače su važniji neobjavljeni pokazatelji: površina pogona, vrsta memorije, broj mjesečno obrađenih pločica, početni kapital, udio partnera, plan prinosa ispravnih čipova i obvezujući kupci. Bez njih nije moguće procijeniti popunjava li posao rupu u Intelovu projektu ili stvara novu, skupu liniju bez osigurane potražnje.