Sigurnost počinje od odgovornosti uprave

Razina kibernetičke spremnosti među hrvatskim poduzetnicima nije ujednačena. „Postoje poduzetnici na višoj i oni na nižoj razini svijesti i implementacije kibernetičke sigurnosti.”, za ICTbusiness Media - ICTbusiness.info ističe Martina Dragičević, direktorica Odjela za regulatorne poslove, financiranje iz fondova Europske unije i veleprodaju A1 Hrvatska te predstavnica HUP-ove Koordinacije za kibernetičku sigurnost.

Ona se osvrće na rasprave unutar Hrvatske udruge poslodavaca, na kojima su se analizirale obveze iz nacionalnog regulatornog okvira i njihova provedba. Upozorava da mnogi poduzetnici tek pokušavaju razumjeti koje mjere trebaju uvesti odmah, a koje postupno. Slične poteškoće vidi i u gradovima, javnim tijelima te povezanim poduzećima. „Ne postoji apsolutna sigurnost, posebno u doba umjetne inteligencije.”, kaže Martina Dragičević.

Mali i srednji poduzetnici, prema njezinu iskustvu, ulažu napore u razumijevanje obveza, ali trebaju podršku. Spominje i dva milijuna eura potpora dodijeljenih za prve korake u jačanju njihove kibernetičke otpornosti. Ipak, financiranje samo po sebi ne rješava problem razumijevanja rizika. „Ljudi su svjesni obveza i rokova, ali treba im pomoći.”, kaže Martina Dragičević.

Umjetnu inteligenciju pritom opisuje kao tehnologiju koja istodobno povećava učinkovitost i sposobnosti napadača. Zato se organizacije moraju baviti svrhom njezine primjene, načinom upravljanja i mogućnošću da istim tehnološkim pristupima ojačaju obranu. „Umjetna inteligencija sredstvo je obrane, ali i sredstvo napada.”, kaže Martina Dragičević.

Za organizacije koje ne znaju odakle početi predlaže postupni pristup. Prvo treba razumjeti obveze i rizike, po potrebi uključiti provjerene vanjske stručnjake te upoznati upravu s potrebnim ulaganjima. Paralelno se provodi edukacija zaposlenika i uređuju interni procesi. „Bez uprave nema sredstava za financiranje kibernetičke sigurnosti.”, kaže Martina Dragičević.

Dokumentiranje odgovornosti posebno je važno u kriznim situacijama. Ako dođe do napada, organizacija mora znati tko odlučuje, tko provodi pojedine radnje i u kojim rokovima. Bez takvog plana ni tehničke mjere ne mogu biti dio usklađenog odgovora. „Ako se dogodi napad, a nemate tim za krizne situacije i ne znate tko što radi, u problemu ste.”, kaže Martina Dragičević.

Ona zaključuje da zaštita podrazumijeva kombinaciju znanja, organizacije i tehničkih mjera. Primjeri poduzetnika koji su angažirali stručnu pomoć i pripremili plan provedbe pokazuju da se spremnost gradi korak po korak. „Prvo je bitno razumjeti što je kibernetička sigurnost i koje su obveze.”, kaže Martina Dragičević.