Schneider ubrzava napajanje AI centara

Schneider Electric predstavio je 28. rujna softverski definiran srednjonaponski rasklop koji bi trebao skratiti rok napajanja novih AI podatkovnih centara. Sustav standardizira fizičku opremu, a zaštitu, mjerenje, nadzor i upravljanje prebacuje u softver. Piloti su planirani tijekom 2027., dok kompanija širu dostupnost očekuje 2028. godine.

Današnji rasklop često se projektira posebno za svaku lokaciju. Razlike u naponu, zaštiti, regulativi i rasporedu opreme stvaraju mnogo varijanti hardvera, ožičenja i dokumentacije. Schneider prelazi s modela projektiranja po narudžbi na konfiguriranje standardne platforme, pri čemu se konačna funkcija određuje kasnije softverskim postavkama.

Kompanija procjenjuje da takav pristup može do tri puta skratiti razdoblje od narudžbe do tvorničkog prihvatnog testa. Puštanje u rad i prihvat na lokaciji trebali bi biti do dvostruko brži jer se konfiguracije unaprijed provjeravaju, a više polja testira digitalno. Te brojke temelje se na Schneiderovim studijama i procjenama te nisu ugovorna jamstva.

Arhitektura povezuje standardizirane mjerne jedinice redundantnim Ethernetom sa središnjom jedinicom. Jedan kontroler može upravljati, održavati i nadograđivati najviše 20 srednjonaponskih polja. Operater pritom radi izvan zone električnog luka, što smanjuje izlaganje osoblja tijekom konfiguracije i dijagnostike.

Prve obuhvaćene linije su AirSeT i PremSeT, uključujući PremSet SD, SM AirSeT SD, RM AirSeT 38 SD i GM AirSeT SD. Schneider navodi podršku za IEC te ANSI/IEEE primjene i više naponskih razreda. Zajednička softverska osnova trebala bi omogućiti isti operativni model na kampusima u različitim državama.

Za AI podatkovni centar srednji napon nije sporedna infrastruktura. Kampus mora preuzeti električnu energiju iz mreže, transformirati je, zaštititi opremu i raspodijeliti napajanje prema sve gušćim računalnim dvoranama. Kašnjenje rasklopa ili promjena projekta može odgoditi puštanje skupih GPU poslužitelja koji već čekaju instalaciju.

Standardizacija omogućuje i drukčije upravljanje zalihom. Dobavljač ili izvođač može držati zajedničku hardversku platformu, a konačnu namjenu odrediti kada je poznat projekt. To smanjuje rizik da promjena dizajna učini naručenu opremu neupotrebljivom, ali traži strogu kontrolu verzija, konfiguracija i ovlasti za daljinske promjene.

Funkcionalne nadogradnje mogu se slati bežično bez prekida rada, navodi Schneider. Takav model približava elektroenergetsku opremu životnom ciklusu mrežnih uređaja: funkcije se mijenjaju nakon instalacije, a sigurnosna zakrpa ne zahtijeva uvijek fizičku zamjenu komponente. Istodobno povećava važnost autentikacije, potpisanog koda, zapisa promjena i plana povratka na prethodnu verziju.

Ugrađeni nadzor i prediktivno održavanje trebali bi smanjiti neplanirane zastoje 75 posto i aktivnosti održavanja 40 posto. I te su vrijednosti tvrdnje proizvođača. Nisu objavljeni uzorak, trajanje mjerenja, početno stanje postrojenja ni usporedba s klasičnim rasklopom, pa ih se zasad ne može pretvoriti u pouzdanu procjenu povrata ulaganja.

Virtualizacija dijela zaštitnih i upravljačkih funkcija smanjuje količinu prilagođenih uređaja i kontrolnog ožičenja. Manje komponenti može skratiti montažu i ugljični otisak proizvodnje, no koncentracija funkcija u središnjoj jedinici otvara pitanje otpornosti. Schneider navodi redundantni Ethernet, ali nije objavio potpunu arhitekturu kvara ni vrijeme zamjene ključne jedinice.

Kupci će morati odvojiti dvije vrste uštede. Prva je brži dolazak kapaciteta na mrežu, mjerljiv datumom od narudžbe do uključenja. Druga je niži trošak rada, koji ovisi o stvarnom broju intervencija, licenciranju softvera, obuci osoblja i dostupnosti rezervnih dijelova. Brža isporuka ne jamči niži ukupni trošak ako digitalni životni ciklus bude skup.