Razmjena e-računa: Koga informacijski posrednik smije nominirati i zašto

Bliži se 1. siječnja 2026. i krajnji rok za Fiskalizaciju 2.0., što podrazumijeva i obvezno slanje elektroničkih računa. Poduzetnici i obrtnici trebaju se dobro informirati o tome kako će novi sustav funkcionirati, a jedan od važnih koraka u procesu implementacije je odabir informacijskog posrednika za pristupnu točku. Obveznici slanja i primanja e-računa trebaju se registrirati (nominirati) u AMS (Adresar metapodatkovnih servisa, centralizirani sustav Porezne uprave za automatsko pronalaženje e-adrese primatelja računa).

Ovaj adresar je početna točka razmjene eRačuna na kojem započinje "potraga" za adresom primatelja. Kada izdavatelj zna OIB kupca, ali ne zna kamo točno poslati račun (odnosno koja je njegova pristupna točka), AMS omogućuje da se automatski pronađe odgovarajući MPS (metapodatkovni servis) informacijskog posrednika, a zatim i krajnja adresa dostave.

Porezna uprava već je poručila da porezni obveznici ne moraju prihvatiti nominaciju informacijskog posrednika s kojim nemaju ugovorni odnos. Štoviše, u tom slučaju informacijski posrednik to niti ne smije napraviti. Obveznici nisu u obvezi prihvatiti niti registraciju (nominaciju) posrednika s kojim su već u ugovornom odnosu, no naravno i mogu. Ali postoje i situacije u kojima je pravna osoba već verificirani korisnik informacijskog posrednika, ali toga nije svjesna, odnosno osoba koja je u ime pravnog subjekta obavila verifikaciju, zaboravila je da je to učinila.

Kako god, na informacijskom posredniku za slanje i primanje e-računa je da obavijesti sve svoje korisnike o zakonskim novostima, promjenama i mogućnostima koje iz nje proizlaze. Direktna komunikacija elektroničkom poštom je stoga poželjna pa i obvezna praksa – korisnike treba upoznati  s novom regulativom, tehnologijom i procedurama. Pa kome se nije dogodilo da dobije e-poštu za koju nije odmah bio siguran zašto ju je dobio?

Što bi bilo da je nešto krenulo naopako s vašim poslovnim podacima, što elektronički računi svakako jesu, i to prilično osjetljivi poslovni podaci? Tko je ''kriv'' ako račun nije ispravno poslan ili zaprimljen? Za sve je to odgovoran sam porezni obveznik, ali rizik za incidente se značajno smanjuje imate li podršku pouzdanog i sigurnog  informacijskog posrednika. Njegovo je pravo pa i dužnost obavijestiti sve korisnike o promjenama i ponuditi im rješenje. Mer koji iza sebe ima 12 godina iskustva i 130 tisuća primatelja, odnosno verificiranih korisnika, stoga ima i odgovornost informirati o usluzi i proceduri.

Prijaviti svoju pristupnu točku za primanje e-računa je kao postaviti poštanski sandučić na ulaz. Sandučić ipak morate kupiti, a usluga zaprimanja e-računa od informacijskog posrednika je besplatna,  kao i preuzimanje pošiljke od poštara. Ukratko, posrednik smije nominirati svakog korisnika koji se ikada verificirao u njegovom sustavu. To može biti pošiljatelj računa koji već ima i ugovor ili pak primatelj koji mora biti verificiran. Ako primate e-račune e-poštom, a niste verificirani primatelj niti ste prihvatili Opće uvjete informacijskog posrednika, niste verificirani korisnik. No neki koji to ipak jesu, nisu možda svjesni da su se nekad ranije verificirali.

Ako se u nekim od sljedećih situacija prepoznajete, lako moguće da ste i vi korisnik informacijskog posrednika, poput Mera. Preko ''nečega'' ste preuzimali e-račune, imali ste i pretinac zaštićen od hakerskih napada, vaši su podaci bili zaštićeni od zlouporabe, niste plaćali nigdje nikakve dodatne troškove IT infrastrukture, i niste ni osjetili da netko negdje prima plaću da bi o tome svemu brinuo (npr. direktor informacijske sigurnosti i drugi stručnjaci za zaštitu podataka ključni za očuvanje najviših sigurnosnih standarda). I certifikaciju i implementaciju NIS2, Dora i drugih direktiva je isto netko trebao provesti i platiti, ali vi ste to dobili besplatno.

Ako ste zaprimljene račune mogli učitati, umjesto da ste ih pretipkavali, te ste tako skratili vrijeme i izbjegli greške, također ste vjerojatno već korisnik. I ako vam nekad nešto zapelo prilikom preuzimanja računa, a netko s druge strane vam pomogao riješiti, također ste vjerojatno korisnik. Zamislite poduzetnika ili obrtnika koji prima preko 100 e-računa mjesečno. Taj je u 12 godina primio 15 tisuća e-računa. Prilikom učitavanja ispravno upisanih podataka uštedio si je minimalno 400 sati, odnosno cca 5 tisuća eura. Za sve to vrijeme, mer je kao informacijski posrednik naplatio točno 0,00 eura.

Primanje računa besplatno obavljaju i drugi informacijski posrednici, dijelom i zato što je mer kroz desetljeće djelovanja to postavio kao tržišni standard. Prije nego što je mer to učinio, primanje e-računa u EDI sustavima se naplaćivalo, a naplaćuje se i sada. Zaključno, za svakog verificiranog korisnika postoji potvrda koju mu mer kao ozbiljan i provjeren informacijski posrednik može izdati. Dokaz da je primatelj već registrirani korisnik i da je poslao/primio neki e-račun (slike u nastavku).

Od utorka, 25. studenoga, kreće registracija/nominacija primatelja u AMS – korisnici će moći izabrati mer kao točku za preuzimanje e-računa. Ako nekoga iznenadi obavijest o tome, ovo je podsjetnik da je obavijest primio nakon što se verificirao za primanje e-računa, a pritom uživao u zaštiti svojih podataka po najvišim sigurnosnim i strukovnim standardima.

Marko Emer, stručnjak za elektroničke dokumente i predsjednik Uprave tvrtke Elektronički računi