Priča o krizi ustupa mjesto transformaciji uz umjetnu inteligenciju

Hrvatska IT industrija posljednjih je nekoliko godina često govorila o krizi, usporavanju i promjenama tržišnih uvjeta. Ivan Bešlić iz udruge Unit Croatia i suosnivač Sofascorea smatra da je središnja tema danas ipak drukčija. Umjesto krize, industrija sve više govori o transformaciji koju donosi umjetna inteligencija. AI za njega nije tehnologija koja tek dolazi, nego stvarnost koja već mijenja način rada kompanija, očekivanja klijenata i odnos prema javnim politikama.

„AI je zbilja došao. To nije budućnost, nego sadašnjost“, ističe za ICTbusiness Media - ICTbusiness.info & ICTbusiness TV Ivan Bešlić iz udruge Unit Croatia i suosnivač Sofascorea. Unit Croatia zato želi biti mjesto razmjene iskustava među kompanijama koje prate što se događa na drugim tržištima, uključujući ona izvan Europe. Članovi udruge, kaže, putuju, slušaju konkretna iskustva i donose znanja koja se mogu dijeliti s domaćim IT sektorom, Vladom i drugim organizacijama.

Jedan od problema jest brzina kojom se promjena događa. Bešlić upozorava da kreatori politika često rade s podacima koji su godinu ili dvije prestari. Ako se promjena u industriji dogodi danas, statistički će se jasno vidjeti tek poslije, a zakonske promjene mogu stići još kasnije. Upravo zato Unit Croatia želi ranije komunicirati ono što se već vidi na terenu. „Želimo komunicirati promjenu koja dolazi brže nego ikada“, kaže Bešlić.

Takva je komunikacija važna i za teme poput podatkovnih centara i infrastrukture. Bešlić spominje kontakte povezane s planiranim podatkovnim centrima u sklopu inicijative Tri mora, ali naglašava širu poantu: industrija može dati ulazne informacije iz svakodnevne tržišne prakse, dok institucionalni sustavi često rade sporijim ritmom. Ako se politike budu temeljile samo na podacima koji kasne, postoji rizik da mjere stignu kada je tržište već napravilo novi zaokret.

Na razini kompanija poruka je još izravnija. Bešlić smatra da si nitko ne može priuštiti ignoriranje AI-ja jer će konkurencija raditi brže i kvalitetnije. To se više ne odnosi samo na eksperimentiranje s alatima, nego na ozbiljno uvođenje AI-ja u metode rada. U vlastitoj kompaniji, kaže, prije ljeta potpuno su promijenili način rada, odmaknuli se od pristupa o kojem se u industriji govori posljednjih petnaest godina i prešli na drukčiji model, prilagođen bržim promjenama.

Uz promjenu načina rada uvode se različiti alati, algoritmi i dodatni softver. Bešlić priznaje da još ne koriste puni potencijal, ali cilj je kompaniju „naviti“ tako da bude barem jednako brza kao konkurencija, a po mogućnosti i brža. U toj brzini vidi početnu prednost: oni koji ranije prilagode procese mogu imati bolju startnu poziciju kada se tržište dodatno ubrza.

Važan dio promjene jest pad cijene i veća dostupnost alata. Bešlić ne govori o apstraktnoj budućnosti, nego o konkretnim primjerima iz svakodnevnog rada. Navodi interni alat za naručivanje hrane u menzi, razvijen u nekoliko desetaka sati rada, pa je takav projekt imao i financijskog smisla. U prijašnjem modelu takav alat vjerojatno ne bi bio razvijen jer bi izrada bila preskupa ili prespora. Danas se može brzo izraditi i odmah pomoći u operativnom procesu.

Posebno je zanimljivo što male alate sve češće mogu izrađivati i ljudi koji nisu developeri. Oni prepoznaju problem u vlastitom radu, upotrijebe dostupne AI alate i istog dana dobiju rješenje koje im olakšava posao. Time se automatizacija spušta na razinu pojedinih timova i zadataka, umjesto da ovisi isključivo o velikim IT projektima. Bešlić vjeruje da će se mnogi ručni i spori poslovi automatizirati upravo na takav način.

To ne znači da ljudski mozak postaje manje važan. Naprotiv, Bešlić očekuje da će njegova vrijednost ostati u kreativnosti, razumijevanju konteksta i usmjeravanju alata. AI će preuzeti ono što se ljudima prije nije dalo raditi ili se nije isplatilo automatizirati, dok će ljudi morati bolje definirati probleme i donositi odluke. Za IT industriju to nije promjena koju treba čekati. Ona se već događa, a pitanje je samo hoće li se kompanije, udruge i institucije dovoljno brzo prilagoditi.