Poslovni putnici - pazite tko vam viri leđa

Hakeri imaju razne načine za probiti zaštitu svojih žrtava, ali ono što malo tko pazi i malo tko zna, jest da to mogu učiniti i “uživo“. Dakle, doslovno metu mogu pratiti i iznad ramena vidjeti što unosi u uređaj pa to iskoristiti kako bi ju kasnije hakirao. Upravo o tome u svom izvješću pišu 3M i SMS Research kako bi upozorili korisnike na ovaj problem.

Prvenstveno se to tiče poslovnih korisnika, koji su najčešća meta jer je jasno već prema njihovoj pojavi da rade nešto ozbiljno, nešto u čemu se "vrti" novac i da bi kao takvi mogli biti unosne žrtve. Najgore od svega, izvješće pokazuje da su u velikoj većini ti ljudi svjesni prijetnji s kojima se suočavaju na putovanjima, ali ne čine ništa kako bi se zaštitili.

Konkretnije, oko 80 posto od tisuću ispitanih tvrdi da je svjesno hakera oko sebe, koji im prate uređaje i ono što u njih unose, ali istovremeno izjavljuju i da ne čine išta po pitanju zaštite. Ona postoji, naravno, a poprilično je jednostavna i lako primjenjiva pa bi se ljudi na poslovnim putovanjima trebali njome koristiti.

Dakle, ono što treba jest postaviti filtere za privatnost (eng., privacy filters) na uređaj te se tako zaštititi od neželjenih pogleda "sa strane". Ili, još jednostavnije, ne pratiti privatne i osjetljive informacije u masi ili na otvorenim Wi-Fi mrežama. Taj drugi dio svakako je daleko bolji od bilo kakvih filtera. Jednostavno, ukoliko nosite odijelo ili ste općenito dobro odjeveni, a na kolodvoru, u zračnoj luci ili mjestima gdje se okupljaju ljudi, lako ćete upasti u oko krivim ljudima.

Samo, da bi se sve to postiglo, potrebna je i edukacija, a čak 30 posto organizacija u kojima radi tisuću ispitanih, uopće nije educiralo zaposlene vezano uz ovakve prijetnje, koje su realnost i sve češći način dolaska do povjerljivih informacija. Također, sve to zato dodatno vraća u prvi plan pametne naočale, koje bi vizualni dio informacija nudile isključivo njihovom korisniku, tako da bi sve ono sa zaslona mobilnog uređaja "preselilo" na njih i samim time privatnost bi bila u potpunosti osigurana. Samo, pametne naočale nemaju "prolaz" na širem tržištu, a ujedno su i iznimno skupe pa kad organizacije muku muče s organizirnjem edukacija, kako bi se tek pomirile s činjenicom da moraju ulagati tisuće američkih dolara u jedne naočale...