Pantheon dobio ključnu potvrdu HOPS-a

Hrvatski operator prijenosnog sustava prihvatio je Elaborat optimalnog tehničkog rješenja priključenja, odnosno EOTRP, za projekt Pantheon AI, planirani podatkovni i inovacijski kampus u Topuskom. Prihvaćanjem elaborata pokrenut je postupak sklapanja ugovora o priključenju, a investitori tvrde da je time potvrđena tehnička mogućnost osiguravanja električne energije potrebne za podatkovni centar priključne snage do jednog gigavata.

Riječ je o jednom od najvažnijih dosadašnjih koraka u razvoju projekta jer podatkovni centar takvog kapaciteta nije moguće promatrati samo kao građevinski ili informatički pothvat. Njegova izvedivost u prvom redu ovisi o dostupnosti električne energije, stabilnosti prijenosne mreže, gradnji nove visokonaponske infrastrukture te mogućnosti dugoročnog osiguravanja energije iz više izvora.

Kod podatkovnih centara namijenjenih treniranju i izvođenju velikih modela umjetne inteligencije energija je postala jedan od osnovnih resursa i najvećih razvojnih ograničenja. Bez potvrđene mogućnosti priključenja na prijenosnu mrežu AI kampus takve snage ostao bi samo projekt na papiru. Prihvaćanje elaborata zato predstavlja prvi konkretan dokaz da je priključak Pantheona, uz gradnju predviđene infrastrukture, moguće tehnički izvesti.

EOTRP utvrđuje optimalan način priključenja postrojenja na prijenosnu mrežu, potrebne zahvate, tehničke uvjete i opseg mrežne infrastrukture. Elaborat je za projekt izradio ovlašteni Institut za elektroprivredu i energetiku, nakon čega ga je HOPS pregledao i prihvatio. Time je omogućeno pokretanje postupka koji bi trebao završiti sklapanjem ugovora o priključenju.

Prihvaćanje elaborata predstavlja važan temelj za ugovaranje priključka, ali samo po sebi nije građevinska dozvola, konačno regulatorno odobrenje ni potvrda da je osigurano cjelokupno financiranje projekta. HOPS je operator prijenosnog sustava, a ne regulator, pa prihvaćanje EOTRP-a treba promatrati kao potvrdu tehničke izvedivosti priključka pod utvrđenim uvjetima, a ne kao završetak svih postupaka potrebnih za gradnju i početak rada centra.

Projektni tim taj trenutak opisuje kao ulazak u završnu fazu osiguravanja energetskog napajanja budućeg podatkovnog centra. Takva formulacija odnosi se na postupak priključenja, a ne na realizaciju cjelokupnog projekta. Nakon ugovaranja priključka i dalje će biti potrebno projektirati, financirati, dozvoliti i izgraditi stotine kilometara dalekovoda, trafostanicu, proizvodne izvore i rezervne sustave napajanja.

Pantheon AI u Topuskom zamišljen je kao podatkovni i AI kampus ukupne priključne snage jednog gigavata. Procijenjena vrijednost njegove izgradnje i opremanja premašuje 50 milijardi eura, dok bi samo ulaganja u energetsku, cestovnu i optičku infrastrukturu trebala biti veća od 500 milijuna eura.

Projekt je hrvatskoj javnosti detaljnije predstavljen krajem travnja 2026. godine u Dubrovniku, u okviru poslovnog foruma Three Seas Summit, kada je potpisano i pismo namjere povezano s njegovim razvojem. Od tada se Pantheon pozicionira kao jedan od najvećih najavljenih tehnološko-infrastrukturnih projekata u Hrvatskoj, ali i kao mogući europski centar za razvoj i korištenje računalnih sustava namijenjenih umjetnoj inteligenciji.

Investitori su vrijednost projekta slikovito usporedili s približnom cijenom stotinjak Peljeških mostova. Takve usporedbe naglašavaju razmjere najavljene investicije, ali njezina konačna vrijednost neće ovisiti samo o građevinskim i energetskim zahvatima. Najveći dio troška trebao bi se odnositi na višegodišnje i fazno opremanje kampusa grafičkim procesorima, poslužiteljima, memorijom, sustavima pohrane i specijaliziranom mrežnom opremom.

Prema dosad predstavljenom konceptu, kampus bi trebao imati raspoloživost rada usporedivu s najvišim standardima otpornosti podatkovnih centara. Investitori navode da bi pojedini elementi trebali nadmašivati zahtjeve povezane s razinom Tier IV. Takva će se tvrdnja moći potvrditi tek kroz konačni projekt, način izvedbe redundantnih sustava i eventualnu certifikaciju neovisne stručne organizacije.

U energetskom dijelu projekta predviđena je gradnja nove 400-kilovoltne trafostanice na području Topuskog i približno 280 kilometara novih visokonaponskih dalekovoda. U ranije predstavljenim tehničkim planovima spominjana su četiri dalekovoda ukupne duljine oko 300 kilometara, pri čemu bi svaki pojedinačni vod mogao prenijeti približno 1,3 gigavata snage.

Za prijenos potrebne količine energije, prema objašnjenju projektnog tima, bio bi dovoljan jedan takav vod. Četiri dalekovoda predviđena su zbog zahtjeva za višestrukom sigurnošću napajanja i potrebe da kampus nastavi raditi u slučaju kvara ili prekida na jednom dijelu mreže. Podatkovni centri koji izvršavaju zahtjevne AI operacije moraju imati vrlo visoku raspoloživost jer i kratak prekid napajanja može uzrokovati velike financijske gubitke, prekid računalnih procesa i rizik za opremu.

Vrijednost primarne elektroenergetske infrastrukture, koja uključuje trafostanicu i dalekovode, procjenjuje se između 400 i 450 milijuna eura. Kada se uključe cestovna i optička infrastruktura te drugi povezani zahvati, ukupna ulaganja koja bi trebala ostati lokalnoj zajednici, županiji i državi premašila bi 500 milijuna eura.

Prema informacijama nositelja projekta, energetska infrastruktura izgrađena za potrebe Pantheona nakon završetka trebala bi, u skladu s važećim propisima i budućim ugovorom, biti predana HOPS-u u trajno vlasništvo i uvrštena u njegovu bilancu. Time bi ulaganje ostavilo trajnu vrijednost hrvatskom elektroenergetskom sustavu, neovisno o kasnijoj dinamici popunjavanja i razvoja samog podatkovnog kampusa.

Tvrdnju da će infrastruktura prijeći u trajno državno vlasništvo u konačnici će trebati precizirati ugovorom o priključenju i drugim provedbenim dokumentima. HOPS je u potpunom državnom vlasništvu, ali pravni i računovodstveni model preuzimanja pojedinih objekata mora biti jasno definiran kako bi se znalo koje obveze, troškove održavanja i buduće koristi preuzima operator prijenosnog sustava.

Nositelji projekta tvrde da bi nova 400-kilovoltna petlja mogla generacijski ojačati hrvatsku prijenosnu mrežu, povećati njezinu pouzdanost i stvoriti uvjete za priključenje više od pet gigavata projekata obnovljivih izvora koji se trenutačno ne mogu spojiti zbog nedovoljnih mrežnih kapaciteta. Stvarni učinak ovisit će o lokacijama tih projekata, raspoloživosti mreže, rezultatima dodatnih analiza te odobrenim planovima razvoja prijenosnog sustava.

Dodatna važnost projekta proizlazi iz usporedbe s postojećim državnim planovima. Prema informacijama projektnog tima, infrastruktura sličnog kapaciteta u desetogodišnjem planu razvoja HOPS-a, koji je odobrila Hrvatska energetska regulatorna agencija, predviđena je za 2034. godinu. Investitori tvrde da bi u uobičajenom razvojnom scenariju njezina realizacija mogla biti pomaknuta i prema 2039. godini.

Ako bi dalekovodi i trafostanica za Pantheon bili završeni do prvog tromjesečja 2029., dio modernizacije prijenosne mreže bio bi realiziran najmanje pet godina prije službenog plana, odnosno gotovo desetljeće prije mogućeg realnog završetka. Pantheon se zato predstavlja kao privatno financirani projekt koji ne gradi samo priključak za podatkovni centar, nego ubrzava razvoj dijela nacionalne energetske infrastrukture.

Projekt bi, zbog velike potrošnje i naknada povezanih s korištenjem mreže, mogao znatno povećati prihode HOPS-a od mrežarine. Projektni tim iznio je procjenu prema kojoj bi država kroz prihode od mrežarine tijekom prvih pet godina mogla uprihoditi više od iznosa koji je Hrvatska bespovratno dobila iz programa NPOO i RePower zajedno. Takvu procjenu ipak će biti moguće neovisno vrednovati tek nakon objave ugovorene dinamike priključenja, stvarne potrošnje, tarifnog modela i planiranog razvoja pojedinih faza kampusa.

„Projekt Pantheon AI jedinstven je po tome što objedinjuje nekoliko ključnih elemenata i dionika poput hrvatskog znanja, američkog kapitala te vrhunskih strateških partnera, grupa Končar i Greenvolt“, izjavio je voditelj projekta Mario Gudelj. Dodao je da bi projekt trebao donijeti koristi Topuskom, hrvatskoj elektroenergetskoj mreži i investicijskoj atraktivnosti zemlje, pri čemu je istaknuo dosadašnju podršku Ministarstva gospodarstva i Hrvatske elektroprivrede.

Gudelj iza sebe ima dugogodišnje iskustvo u energetskom sektoru i vođenju HOPS-a, zbog čega se razvoj Pantheona od početka u velikoj mjeri usmjerava na pitanja prijenosne mreže, sigurnosti opskrbe i uklapanja gigavatnog potrošača u hrvatski i europski elektroenergetski sustav. Njegovo iskustvo istodobno dodatno naglašava potrebu za jasnim odvajanjem investitorskih procjena od odluka koje HOPS, HERA i druga nadležna tijela moraju donositi u okviru svojih javnih ovlasti.

Iza projekta stoji partnerstvo hrvatskog i američkog kapitala. Kao hrvatski partner i suvlasnik centra predstavljen je poduzetnik Jako Andabak, dok američke institucionalne investitore predvodi izvršni partner Pantheon AI-a Ryan Rich. Rich je prilikom predstavljanja projekta Hrvatsku opisao kao sigurnu i politički stabilnu zemlju s obrazovanom radnom snagom te najavio da bi investicija mogla otvoriti vrata i drugim američkim ulaganjima.

Glavni inženjer AI rješenja je Mislav Crnogorac, stručnjak s približno dvadeset godina iskustva u kompanijama kao što su Amazon, Vertiv i Emerson. Prema informacijama projektnog tima, sudjelovao je u projektiranju više od 50 podatkovnih centara diljem svijeta. Pantheon opisuje kao mogući temelj hrvatske digitalne suverenosti i priliku da domaći inženjeri rade na infrastrukturi kakva se trenutačno razvija na najvećim svjetskim tržištima.

Končar je predstavljen kao ključni tehnološki partner za elektroenergetski dio projekta, uključujući trafostanicu, transformatore i povezanu mrežnu infrastrukturu. U projekt bi trebalo biti uključeno više društava iz sastava grupe, među kojima je i Dalekovod.

Predsjednik Uprave Končara Gordan Kolak ranije je istaknuo da uključenost grupe u Pantheon potvrđuje njezinu ulogu tehnološkog partnera za kritičnu infrastrukturu. Projekt bi Končaru mogao poslužiti i kao međunarodna referencija te poduprijeti strategiju jačanja prisutnosti grupe na američkom tržištu.

Izvođenje takve infrastrukture, prema predstavnicima domaće industrije, ne smatra se tehničkim eksperimentom. Dalekovod i Končar na europskim tržištima izvode visokonaponske vodove, trafostanice, transformatore i druga složena elektroenergetska postrojenja, a projekt Pantheon domaćim bi tvrtkama donio jednu od najvećih pojedinačnih referencija u ovom dijelu Europe.

Pantheon bi se trebao priključiti kao izravni potrošač instalirane snage jednog gigavata, uz procijenjenu godišnju potrošnju od oko 5,5 teravatsati električne energije. To bi odgovaralo približno 28 posto današnje ukupne hrvatske potrošnje i pokazuje koliko projekt nadilazi razmjere uobičajenog podatkovnog centra.

Taj podatak istodobno pokazuje zašto prihvaćanje EOTRP-a predstavlja prijelomni trenutak. Hrvatska danas raspolaže proizvodnim kapacitetima snage približno šest gigavata, dok bi jedan budući potrošač trebao imati priključnu snagu jednaku šestini tog iznosa. Pantheon zato ne može ovisiti samo o postojećoj proizvodnji i nabavi energije na hrvatskom maloprodajnom tržištu.

Projektni tim tvrdi da centar neće preuzimati energiju koja je već namijenjena kućanstvima, javnom sektoru i postojećoj industriji. Opskrba bi se trebala temeljiti na kombinaciji vlastitih izvora, novoizgrađenih postrojenja i dugoročnih ugovora o kupnji električne energije, odnosno PPA ugovora, sklopljenih izravno s proizvođačima u Hrvatskoj i na europskom tržištu.

Greenvolt je najavljen kao partner za izgradnju fotonaponske elektrane snage 500 megavata namijenjene potrebama kampusa. Elektrana bi se trebala prostirati na približno 550 do 600 hektara privatnog zemljišta unutar šireg prostornog obuhvata projekta.

Prema ranijim procjenama projektnog tima, godišnja proizvodnja te solarne elektrane mogla bi pokriti između deset i dvanaest posto ukupnih energetskih potreba potpuno razvijenog kampusa. Razlika između njezine instalirane snage i udjela u godišnjoj potrošnji pokazuje razmjere energetskog izazova: solarna elektrana proizvodi samo kada postoje odgovarajući vremenski uvjeti, dok podatkovni centar mora raditi neprekidno.

Za pokrivanje potrošnje Pantheona bilo bi potrebno približno dva gigavata instaliranih obnovljivih izvora, prije svega kombinacije solarnih i vjetroelektrana. Projektni tim očekuje da bi se između 80 i 90 posto potrebne energije moglo nabavljati od privatnih proizvođača u Hrvatskoj, dok bi se preostale potrebe pokrivale drugim domaćim i europskim izvorima.

Pantheon bi s proizvođačima trebao sklapati ugovore o kupnji električne energije na razdoblje do dvadeset godina. Takvi dugoročni ugovori važni su za financiranje novih elektrana jer bankama daju potvrdu da će projekt imati kupca za proizvedenu energiju. Prema navodima investitora, banke na temelju kvalitetnih PPA ugovora mogu financirati i do 60 posto troškova izgradnje novih obnovljivih izvora.

Time Pantheon ne bi bio samo veliki potrošač nego i pokretač novih energetskih investicija. U postupcima pred HOPS-om nalazi se više od pet gigavata projekata obnovljivih izvora, a dio njih, uz nedostatak mrežnih kapaciteta, čeka upravo dugoročnog kupca energije kako bi mogao zatvoriti financijsku konstrukciju.

U tom bi modelu Pantheon istodobno stvarao komercijalnu potražnju za energijom i sudjelovao u gradnji mreže potrebne za njezin prijenos. Hoće li takav mehanizam doista spriječiti pritisak na cijene električne energije za druge potrošače, ovisit će o tome hoće li nova proizvodnja biti izgrađena prije ili usporedno s rastom potrošnje kampusa.

Za sigurnost opskrbe važna je i povezanost Hrvatske s europskim elektroenergetskim sustavom. Prema projektnom timu, Hrvatska s europskom mrežom komunicira preko šest ključnih interkonekcijskih čvorišta, a za potrebe Pantheona mogla bi se koristiti četiri. Takva povezanost omogućila bi prekograničnu nabavu električne energije, uključujući energiju iz francuskih nuklearnih elektrana, kada bi to bilo potrebno i tržišno opravdano.

Ulagači ističu da se Hrvatska zbog snažnije interkonekcijske povezanosti ne može izravno uspoređivati s Irskom, gdje je brz rast podatkovnih centara izazvao zabrinutost zbog raspoloživosti energije i stabilnosti sustava. Irska ima obilježja otočnog sustava s ograničenijim vezama prema drugim tržištima, dok je Hrvatska dio kontinentalne europske mreže. Ipak, mogućnost uvoza nije zamjena za novu proizvodnju jer raspoloživost prekograničnih kapaciteta ovisi o uvjetima u cijeloj regiji.

Energetska arhitektura Pantheona zamišljena je kao višeslojni sustav otpornosti. Uz primarno napajanje iz mreže, vlastite izvore i dugoročne ugovore, planirana je gradnja velikog litij-ionskog baterijskog sustava na površini između 30 i 50 hektara.

Baterije bi trebale preuzimati kratkotrajna vršna opterećenja, stabilizirati rad kampusa i pomoći pri usklađivanju promjenjive proizvodnje iz solarnih i vjetroelektrana s kontinuiranom potrošnjom podatkovnog centra. Dodatni baterijski kapacitet mogao bi pomoći i hrvatskom sustavu, kojem za prihvat većeg broja obnovljivih izvora nedostaju sustavi za pohranu energije.

Dizelski agregati zadržali bi se kao rezervni izvor napajanja za izvanredne situacije, ali bi se njihova uloga trebala svesti na tehnički i zakonski minimum. Konačan broj agregata, njihova snaga i veličina spremnika goriva bit će poznati tek nakon završnog dimenzioniranja baterijskih kapaciteta, rashladnog sustava i pojedinih faza kampusa.

Pantheon bi se trebao graditi fazno na površini od oko 120 hektara. Prema dosad objavljenim planovima, kampus bi obuhvaćao pet pojedinačnih podatkovnih centara, energetsku infrastrukturu, sustave hlađenja, elektro-strojarska postrojenja, interne prometnice, parkirališta, sigurnosne sustave i vlastitu javnu vatrogasnu postrojbu.

Gradnja dalekovoda i drugih dijelova energetske infrastrukture trebala bi započeti u listopadu 2027., dok bi prvi kapaciteti podatkovnog centra i pripadajuća mrežna infrastruktura trebali biti operativni u prvom tromjesečju 2029. godine. Riječ je o izrazito ambicioznom roku jer se usporedno moraju provesti prostorno-planski, okolišni, imovinskopravni i građevinski postupci.

U tijeku su izmjene prostornih planova, izrada studije utjecaja na okoliš, priprema lokacijskih dozvola i rješavanje zemljišta na trasama budućih dalekovoda. Za dijelove na kojima sporazumno rješavanje imovinskih odnosa neće biti moguće mogao bi se primjenjivati postupak izvlaštenja, uz uvjete i naknade propisane zakonom.

Trafostanica, solarna elektrana i baterijski sustav trebali bi se nalaziti na zemljištu u vlasništvu suinvestitora. Zemljište unutar kampusa planira se koristiti hibridno, dok bi investitor o vlastitu trošku trebao rekonstruirati i modernizirati dio okolnih cesta i druge prometne infrastrukture.

Posebno važna bit će procjena utjecaja na okoliš. Podatkovni centar snage jednog gigavata proizvodi veliku količinu topline, zbog čega su hlađenje i raspolaganje vodom među središnjim tehničkim i okolišnim pitanjima. Investitori su ranije naveli da se kampus neće priključivati na postojeću vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, nego će koristiti vlastite bunare i zasebno rješenje za hlađenje.

Prema predstavljenom konceptu, voda bi se najvećim dijelom koristila u procesu isparavanja, dok bi se neiskorišteni dio vraćao u tlo putem upojnih bunara. Stvarna održivost tog sustava ovisit će o količini potrebne vode, hidrogeološkim obilježjima lokacije, utjecaju crpljenja na podzemne zalihe i lokalne izvore te ponašanju sustava tijekom sušnih razdoblja.

Projektni tim navodi da se lokalni geotermalni izvori neće koristiti za potrebe kampusa kako se ne bi ugrozila višestoljetna tradicija topuških termalnih izvora i lječilišta. Geotermalna energija spominje se kao jedan od mogućih izvora u široj hrvatskoj energetskoj bilanci, ali ne kroz eksploataciju izvora koji su povezani s toplicama.

Uz potrošnju vode, potrebno je procijeniti buku rashladnih uređaja, utjecaj na krajolik, prometno opterećenje i kumulativne posljedice gradnje kampusa, dalekovoda, baterijskog sustava i velike solarne elektrane. Na području koje se razvija i kao turistička i zdravstvena destinacija zaštita prostora i kvalitete života stanovništva ne može biti sporedna tema.

Jednako zahtjevna bit će telekomunikacijska komponenta. Za hiperskalerski AI kampus planirane su najmanje tri fizički neovisne optičke trase velikog kapaciteta prema važnim europskim čvorištima, među kojima se spominju Budimpešta, Beč, Berlin i Milano. Neovisnost trasa nužna je kako prekid jedne veze ne bi ugrozio dostupnost cijelog sustava.

Projekt bi, prema procjenama investitora, tijekom gradnje mogao angažirati više od 3000 ljudi. Nakon početka rada najavljeno je oko 1500 izravnih radnih mjesta te mogućnost stvaranja približno 6000 posrednih poslova. Takve brojke tek trebaju biti potvrđene detaljnim operativnim planom jer izrazito automatizirani podatkovni centri obično zapošljavaju manje ljudi nego klasična industrijska postrojenja usporedive investicijske vrijednosti.

Najvrjedniji dio zapošljavanja mogao bi se odnositi na inženjere energetike, računalnih sustava i mreža, stručnjake za kibernetičku sigurnost, AI infrastrukturu i upravljanje podatkovnim centrima. Velik broj poslova bit će potreban i u održavanju elektroenergetskih i rashladnih sustava, zaštiti objekta, logistici, građevinarstvu i drugim tehničkim službama.

Za Topusko i Sisačko-moslavačku županiju, područje koje se i dalje oporavlja od posljedica potresa, projekt bi mogao predstavljati snažan razvojni impuls. Njegov dugoročni učinak ovisit će o tome koliko će radnih mjesta biti dostupno lokalnom stanovništvu, hoće li se razviti programi obrazovanja i prekvalifikacije te koliko će lokalne tvrtke sudjelovati u dobavljačkom lancu.

Za hrvatske tvrtke projekt bi mogao predstavljati važnu međunarodnu referencu. Uspješna gradnja sustava takvog opsega domaćim bi proizvođačima energetske opreme, projektantima, građevinskim tvrtkama i sistemskim integratorima otvorila mogućnost sudjelovanja u budućim europskim AI infrastrukturnim projektima. Opseg domaće uključenosti, međutim, morat će biti potvrđen konkretnim ugovorima.

Investicijska vrijednost veća od 50 milijardi eura ponajprije proizlazi iz iznimno skupog računalnog hardvera. Konačan trošak ovisit će o broju i vrsti GPU akceleratora, mrežnoj opremi, sustavima pohrane, generacijama procesora te dinamici opremanja pojedinih objekata. Zbog brzog tehnološkog razvoja nije realno očekivati da će sav hardver biti kupljen i instaliran odjednom.

Financiranje, dostupnost komponenti i ugovoreni korisnici zato ostaju među najvećim otvorenim pitanjima. Globalna potražnja za GPU sustavima, memorijom, energetskim transformatorima i specijaliziranom mrežnom opremom snažno raste, a rokovi isporuke za pojedine komponente mogu trajati godinama. Projekt mora osigurati dobavljačke ugovore i fazni plan koji neće ovisiti o jednoj generaciji tehnologije ili jednom proizvođaču.

Jednako je važno potvrditi tko će koristiti planirane računalne kapacitete. Podatkovni centar od jednog gigavata nije održiv bez dugoročnih ugovora s globalnim tehnološkim kompanijama, razvojnim centrima, istraživačkim institucijama ili pružateljima AI usluga. Bez poznate strukture financiranja, zakupaca i faznog opremanja postoji rizik da dio izgrađene energetske i građevinske infrastrukture ostane nedovoljno iskorišten.

Zbog razmjera energetskog dijela projekta potrebno je osigurati i transparentan nadzor države nad prijenosnom infrastrukturom. Energetika je strogo regulirana djelatnost, a sustav koji uključuje 400-kilovoltnu trafostanicu, četiri dalekovoda i priključnu snagu jednog gigavata mora biti izgrađen i vođen tako da koristi ne budu ograničene samo na jednog privatnog investitora.

U tom će kontekstu ugovor o priključenju biti važan ne samo kao tehnički dokument nego i kao okvir za raspodjelu troškova, odgovornosti i dugoročnih koristi. Trebao bi jasno odrediti rokove gradnje, dinamiku priključivanja, način predaje infrastrukture, odgovornost za prekoračenje troškova te posljedice ako se kampus ne izgradi ili ne dosegne najavljenu potrošnju.

To ne umanjuje važnost prihvaćanja EOTRP-a, ali ga stavlja u realan kontekst. Pantheon je napravio važan pomak od koncepta prema tehničkoj pripremi, no još nije ušao u fazu gradnje. Projekt se time pomaknuo iz područja javnih najava u uređeni postupak priključenja, ali njegova puna izvedivost ovisit će o nizu sljedećih tehničkih, financijskih, regulatornih i tržišnih odluka.

U sljedećim mjesecima ključni pokazatelji napretka bit će sklapanje ugovora o priključenju, završetak okolišnih postupaka, izdavanje dozvola, objava čvršće financijske konstrukcije te ugovaranje dobavljača i budućih korisnika. Važno će biti i objaviti fazni plan razvoja kako bi se moglo procijeniti kada bi kampus stvarno mogao dosegnuti priključnu snagu jednog gigavata i godišnju potrošnju od 5,5 teravatsati.

Ako sve te faze budu dovršene, Pantheon bi mogao bitno promijeniti položaj Hrvatske na europskoj digitalnoj i energetskoj karti. Projekt bi ujedinio proizvodnju i prijenos energije, optičku povezanost, računalnu infrastrukturu i razvoj umjetne inteligencije u investiciji kakva dosad nije realizirana u Hrvatskoj.

Njegova stvarna vrijednost neće se mjeriti samo milijardama eura, kilometrima dalekovoda i instaliranim megavatima. Presudan rezultat bit će količina znanja, istraživanja, nove proizvodnje, tehnoloških kompetencija i poslova visoke dodane vrijednosti koji će dugoročno ostati u Hrvatskoj.